Page 54 - STAV broj 255

DRUŠTVO

ranjenih vojnika, dvojicu lakše i četvericu pričaju i onako umoran polahko utonuo u počela iskakati. Osjetili smo olakšanje,
teško ranjenih. Na naš dio linije obrušava san. A onda je odjeknula jaka detonacija. usredsrijedili smo se na pješadiju, koja
se 29. decembra u 8 sati salva projektila, Skočio sam iz sna tražeći pušku. Hamza, je navaljivala.
ali to je bila samo taktika. Mislili su nas koji je sjedio do mene, uhvati me za rame. Nakon nekoliko minuta odbili smo
zavarati, jer već nakon dvadesetominutnog “Ejjjjj, hop-hop, stani junače”, kroz smi- napad. Agresor se povlačio.
granatiranja naših položaja, agresor kreće jeh povika, “đe s’ to poš’o.” Ja protresem U međuvremenu pregrupirali smo se
u kombinirani pješadijsko-tenkovski na- glavom, gledam, polahko je svitalo, a dva- i dopunili municiju. Oko 11 sati donose
pad petstotinjak metara desno od nas, gdje desetak metara ispred nas, na mjestu na nam hranu s kojom dolazi i pojačanje –
nije pala nijedna granata. kojem je pala granata, još se izvijao dim. manevarski odred policije iz Gračanice.
Brzo se prebacuje dio ljudi u ispomoć. “Koliko je sati”, pitam. “Tačno pet”, veli Tek što sam čučnuo da jedem, granate
Nemoćni da im pomognemo, zbog opa- Hamza. “Znaš da po njima sat možeš na- su počele padati po našoj liniji. Jedan od
snosti za našu liniju, svjedočimo lavovskoj viti”, opet uz cerekanje reče. policajaca razgovarao je sa mnom o pret-
borbi pripadnika Armije RBiH iz Gračani- Uzmem malo snijega s grudobrana, hodnom napadu. “Pričaju dolje, kad smo
ce, koji su liniju vezali s nama. Četnici taj protrljam ruke i lice da se razbudim. dolazili, da je jutros ovdje bilo žestoko.”
dan u 14 sati izvode peti napad, ali i ovaj – “Ma jašta je”, rekoh. “A ide i nova go-
put bezuspješno. Linija ostaje neprobojna. ŠTA ĆE TENK BEZ KUPOLE dina, pa je sve više ‘vikendaša’”, doda on.
Nakon što se nazreo mrak, napadi su Nije prošlo ni 15 minuta, nebo šišteći Taman sam htio nešto kazati, kad povika-
utihnuli. Nekih 100 do 200 metara ispred iznad nas propara crvena signalna rake- še – evo ih, idu, idu.
naše linije jasno smo mogli vidjeti dvogle- ta. U to Safet povika – evo ih... Zaštićeni Rasporedismo se nabrzinu. Stavljajući
dom kako agresor izvlači iz snijega svoje živom ogradom, koja je bila malo desno šljem na glavu popnem se na stepenicu na
poginule. Dolje, na rubu šume, stajao je od nas, kretala se veća grupa četnika. Pu- grudobranu da pogledam ispred. Imalo se
kamion u koji su ih nosili i tovarili. stili smo ih na nekih dvadeset metara. šta i vidjeti. Desno od šumice, po snijegu,
Pala je noć, sve je utihnulo. A onda, Utom se iz šumice ispred nas začu bru- manevrirali su desno-lijevo sedam tenkova
oko 23 sata, počeli su paliti vatre na mje- ndanje tenkovskih motora. Kao po ko- i četiri prage. Išli su pravo na naše položaje.
stima s kojih su polazili, a s razglasa su mandi, sasuli smo po njima. Četnici su Ponovo su nas zasule granate. Pješadija
odjeknule četničke pjesme. Išao sam lini- zalegli i uzvratili. Vidjeli smo da ih još je išla u tri ešalona. Hamza, puneći okvi-
jom dopunjavajući municiju. Posmatrao dolazi, a onda, u istom momentu, iz šu- re naslagane na grudobran, prosikta kroz
sam naše borce, u noći na mjesečini, na mice izlaze tri tenka koje prati pješadija. zube: “A dosadne gamadi, ja ovo u životu
velikoj hladnoći. Gledali su prema lini- Bilo ih je između 150 i 200. Odmah su nisam vidio.”
jama odakle su dolazili četnici i glasna se rasuli u strijelce. Otpočelo je grana- Minobacački i tenkovski projektili za-
muzika. Smireni, šutljivi, a iz njihovih tiranje naših položaja. suli su naše položaje. Pješadiju smo čekali
lica izbijalo je samopouzdanje. Pozadinci Hamza kroz pucnjavu povika: “E sad da se približi na tridesetak metara. Snijeg
su donijeli čaj i kriške hljeba namazane smo mi na redu. Sad će, gospoda, pokušati je bio dubok, teško su se kretali. Tenkovi
medom. Momak nam reče da su to po- ovdje, a proći će, eto, baš, al’ malo sutra...” i prage bili su iza njih dajući im vatrenu
slale žene iz Gradačca, donijele dolje u Prvi se tenk zaustavio a dok sam pu- podršku. U jednom trenutku lijevo od nas,
komandu prije pola sata – “imate i mli- cao gledao sam kako okreće cijev prema bili su se veoma približili. Ali su ih naši
jeka toplog, pa podijelite gore dalje”. nama. Ispalio je granatu i pogodio direk- momci brzo odbacili. Vidjeli smo kako kroz
Uzmem sendviče s medom i s Esom kre- tno grudobran zemunice do nas. Onda je snijeg vuku ranjene. A onda blijesak, jaka
nem desno uz liniju, a druge pošaljemo doletjela druga, još bliže nama. Čuo sam me detonacija odbacila. Udario sam o zid
lijevo, dijeleći mlijeko i čaj. Vojnici su da neko iz tranšeje kroz pucnjavu glasno tranšeje i pao na bok u blato. Dočekam se
se zahvaljivali. Vidjela se zahvalnost i traži protuoklopnu pomoć. Iza nas protr- na ruke i koljena da ustanem. Vidim, do-
dragost što neko misli na njih. čaše dva momka s “Osama”. Pucnjava se bro je, ne osjećam da me nešto boli, niti
Ja sam zastao na rovu 11. Tu su bili braća miješala s jakim detonacijama granata, u glavi ima neke promjene od detonacije.
Turbić, meni dragi ljudi, uvijek spremni za koje su padale po našim položajima. A Podignem glavu, Safet, Hamza i policajci
priču i razonodu. Znao sam ih od početka onda se iz drugog tenka izvio plamen, pucaju. Puška mi sva u blatu. Onako čučeći,
Agresije. Nikad se nisu razdvajali. Ispušili pa onda druga detonacija. Projektil iz pokušavam ga skinuti. Hamza u svom stilu
smo po jednu cigaretu s njima. Dadnem “Ose” pogodio ga je u kupolu i otkinuo viče: “Heeej, hajde ba, ho’š ustat danas” i
im nešto viška metaka što sam imao po je momentalno. Prvi tenk, onaj najbli- namigujući mijenja okvire.
džepovima i krenemo nazad. ži nama, krenuo je u rikverc i počeo se
Oko tri sata poslije ponoći bio sam malo okretati u mjestu. Samo koju sekundu PRED ČAĐAVIM RUKAMA SVOJIM
zakunjao na ulazu u zemunicu ogrnut ne- kasnije “Osa” ga pogađa u gusjenicu. Ne- A onda još jedna detonacija, direktno
kom dekom. Slušao sam kako saborci nešto pokretan, sav u dimu, stao je. Posada je u nas. Osjetio sam da me nešto udarilo po
licu, a onda i neki teret na sebi. Pokušao
sam se iskobeljati. Bezuspješno. Hamza
Amir Hasanović u rat je otišao iz školske klupe. Imao je zakorači sa stepenice i prevrnu tijelo s
mene. Skočim, vidim da je momku geler
tada osamnaest godina. Kao pripadnik različitih jedinica granate odnio cijeli prednji dio lica. Sta-
u sastavu Drugog korpusa Armije Bosne i Hercegovine, jao sam nepomično. Hamza povika: “Šta
stojiš, uzmi zavoje, zamotaji ga.” Onako,
prošao je tokom četiri ratne godine brojna ratišta u u šoku, iz džepa na jakni izvadim prvi
Bosni i Hercegovini i bio dva puta ranjavan. Stav će u zavoj i raspakujem ga. Držao sam ga u
rukama, nisam znao šta da radim s tim
nastavcima objavljivati njegova sjećanja na saborce i zavojčićem – momku je bilo odneseno
komplet lice. On je bio u šoku, samo je
ratne događaje u kojima je aktivno sudjelovao tresao nogama.

54 23/1/2020 STAV