Page 57 - STAV broj 255

Trećeg bataljona 105. bužimske udarne
krajiške brigade.

DIJETE ZA POŽELJETI
Mirsadov otac Ibrahim Salkić danas
ima 73 godine. Pred sami rat Ibrahimu je
poginuo i sin Sejad. U proteklom je ratu
Ibrahim izgubio i brata Husniju, te je i
sam bio borac 505. brigade. Ibrahim ima
još dvojicu sinova, Midhada i Mustafu,
koji s porodicama žive u Italiji, odnosno
Sloveniji, te kćerku Selimu u Cazinu. Da-
nas Ibrahim živi kao samac i sa sjetom
govori o sinu Mirsadu: “Nije što je moj
sin, ali Mirsad je bio dijete kakvo svaki
roditelj može samo poželjeti. Kao odličan
učenik, a posebno dobar matematičar u
osnovnoj školi upisao je i završio sred-
nju matematičko-informatičku školu u
Bosanskoj Krupi. Ja sam prije rata radio
u Austriji, prvo 11 godina u Salzburgu, a
potom nekoliko godina i u Linzu. Poro-
dica je bila kod kuće, djeca se školovala. Mirsad
Poslije srednje škole Mirsad je odslužio Salkić U vrijeme
JNA u Novom Mestu, u istoj kasarni gdje Džaja osnovne škole
sam i ja svojevremeno boravio. U vojsci je
bio u jedinici automatičara, gdje je bio na ju je samo dva dana nosio. Nakon što je malih nogu su ga privlačile stvari veza-
dužnosti komandira odjeljenja. Po odslu- ranjen, skoro četiri sata bio je živ. Na uni- ne za oružje. Uživao je u gledanju filmo-
ženju vojske, bezuspješno se pokušavao formi, koju i danas čuvamo kod kuće, vidi va o ratnicima i vojskovođama. Školske
upisati na Pedagošku akademiju u Banjoj se mjesto kroz koje ga je pogodio metak. sveske bile su mu ispunjene crtežima ra-
Luci, potom u Policijsku školu u Saraje- Neko mi je pričao da je moj Mirsad, kad znih vrsta oružja. Još od najmlađih dana
vo. Nakon toga, početkom 1991. godine je ranjen, tražio da njegove čizme daju Mirsad je pokazivao neke vojničke ma-
odveo sam ga u Austriju, želeći ga zapo- nekom od prisutnih vojnika. Potom mu nire, poput hrabrosti, pedantnosti, te fi-
sliti. Unatoč čvrstom obećanju vlasnika je neko od saboraca kazao da to ne radi zičke i intelektualne sposobnosti”, priča
firme, nisam mu uspio riješiti ‘papire’. I jer će njemu trebati. Samo je odgovorio: Mirsadova sestra Selima Nuhanović, te
danas često žalim zbog toga, mada sam ‘Neće meni više trebati.’ Kao da se bio nastavlja: “U toku služenja vojnog roka
svjestan da je bila sudbina da se on vrati pomirio s tim da neće preživjeti. Naje- u JNA Mirsad se istakao u različitim se-
kući i da bude kako je bilo. Nakon šest žim se kad o tome pričam. I podlegao je gmentima obuke. U kasarni u kojoj je
mjeseci, zajedno smo došli kući na odmor gore”, prisjeća se Ibrahim. služio ponudili su mu da kao vojno lice
i tad su krenula ona dešavanja oko hapše- Po očevim riječima, Mirsad je bio po- ostane u JNA, međutim, mama rahmetli
nja Milana Martića. Tih se dana Mirsad slušno dijete, dobar učenik u školi, nepo- nije bila zadovoljna time, tako da je on
uključio u rezervni sastav policije. Dugo kolebljiv i bez poroka. Osoba koja je držala došao kući. Kad je počeo rat, među prvi-
je bio u rezervnom sastavu, sudjelovao u do vjere. “Imao je svoj stav i, kad mu nije ma je krenuo na liniju. Često je govorio:
držanju straža na punktovima, a onda je bilo po volji, uvijek bi jasno kazao svo- ‘Zar da nijemo posmatram kako četnici
prešao u Teritorijalnu odbranu i 105. bri- je mišljenje. Zbilja, kroz cijelu njegovu rade šta hoće i kako se slobodno kreću po
gadu. Sve do pogibije Hasana Durakovića mladost nisam imao nikakvih problema okolnim brdima?!’ Bio je osjetljiv na pat-
7. oktobra 1992. godine i ja sam kao bo- s njim. U toku rata na momente nisam nju i nepravdu širom svijeta, a posebno na
rac bio u vodu svoga Mirse. U to vrijeme bio zadovoljan nekim njegovim starješi- goloruko bosanskohercegovačko stanov-
skoro pola voda boraca nije imalo oruž- nama, ali on nikada nije dao na njih. Kaže ništvo koje se zadesilo u neprijateljskom
je. U samom početku rata Mirso je imao mi jedne prilike: ‘Kad bi starješina sva- okruženju i koje je bilo izloženo zločinima
automatsku pušku, a kasnije je nabavio kom vojniku davao na volju da radi šta i progonima. Bio je dalekovid, na vrijeme
i snajper. Bio je obučen u odijelo od ša- hoće, to ne bi bila nikakva vojska’”, na- je prozreo namjere neprijatelja i stavio se
torskog krila.” vodi Ibrahim. na raspolaganje prvo rezervnom sastavu
Otac Ibrahim posljednji put vidio se policije, a kasnije Teritorijalnoj odbrani i
s Mirsadom nekoliko dana prije njegove DOBAR MATEMATIČAR I NOGOMETAŠ 105. brigadi. Bio je rođeni vojnik, mudža-
pogibije. “Mirso je poginuo u ponedjeljak Mirsad Salkić rodio se i odrastao u hid, od Boga predodređen za ono što će
ujutro, a posljednji put smo se vidjeli sre- tipičnoj krajiškoj seoskoj porodici. “Od se desiti tih nemilih devedesetih godina.”
dinom prethodne sedmice. Sjećam se da nas petero, koliko nas je bilo u roditelja, S osjećajem ponosa sestra Selima isti-
su tad svi njegovi borci bili dobili nove brat Mirsad bio je drugo dijete po starini. če i Mirsadovo odvažno držanje prilikom
uniforme, jedino on nije. I tad kad smo U školi je bio odličan učenik, a posebno razgovora s oficirom UNPROFOR-a koji
se posljednji put vidjeli ja mu kažem: briljantan iz matematike. Išao je na ra- je dolazio na Ćorkovaču, navodno u ci-
‘Kakav si ti komandir, svi borci imaju zna takmičenja. Volio je čitati knjige i lju uspostave primirja. Taj oficir pitao je
nove uniforme, jedino ti u staroj.’ A on će igrati fudbal. Pisao je pjesme i imao svoj Mirsada kako se tako slabo naoružani
meni: ‘De, otac, šta ti je za tim!?’ I obu- rokovnik pjesama. Pamtim ga kao oso- misle boriti protiv neprijateljskih jedi-
kao je i on u subotu novu uniformu, ali bu jakog karaktera i vedrog duha. Još od nica. “Brat Mirsad se na te riječi samo

STAV 23/1/2020 57