Page 59 - STAV broj 255
P. 59
Nanića imao sam i dodatni zadatak da
prema Suhoj Međi osiguram lijevi bok
‘gazijama’ prilikom njihovog izvlačenja
iz dubine. I za taj pravac nam je trebalo
pojačano odjeljenje koje smo dobro na-
oružali. Tu sam postrojio taj vod, održao
im emotivan govor, te odredio Mirsada
da bude na čelu tog voda. Međutim, na-
kon tog govora, Mirsad mi je prišao, tra-
žeći da ide s ovom borbenom grupom na
Landupe. Ja nikad nisam bio pristalica da
komandir ide na jednu, a njegova jedini-
ca na drugu stranu. Kako je Mirsad do-
bro poznavao taj teren, rekao mi je da ne
može nikako prihvatiti da oni bez njega
idu tamo gdje njegova porodica ima ze-
mljišne posjede i da oslobađaju taj prostor
koji on poznaje. To njegovo obrazloženje
svidjelo se i Edhamu Eminiću jer je to
bio najrizičniji dio za borbenu formaciju
koja ide u akciju. Trebalo je otići iza leđa,
a bilo je vrlo rizično. Pod tim nekim ra-
zložnim pritiskom ja sam prihvatio ono
što dotad nikad nisam radio, da Mirsad
krene s Edhamom, a da njegova jedini-
ca ode na drugu stranu. I poslije, kad je
Mirsad poginuo, bilo mi je žao što sam
mu popustio, ali doista je bilo teško od-
biti argumente koje je Mirsad iznio, ali i
odbiti nekoga koga zavoliš i ko ti nekako
legne na srce”, kazuje Jusić.
Mirsad je ranjen već u prvim borba-
ma, oko sahat nakon početka akcije. Po
Jusićevom kazivanju, u tom trenutku nije
bilo šanse za brzo izvlačenje ranjenika.
“Putevi su bili minirani, neki konji su
stradali na putu, pa i borci. Jedno vrijeme
se nije moglo nigdje krenuti. S današnje
distance vrijedi istaći da je Mirsad Sal-
kić Džaja bio zasigurno jedan od boraca
koji su obilježili akciju ‘Munja ‘93’, po-
sebno zbog nastanka tekbira kao ratnog
pokliča 105. brigade koji se može vezati
za njegovo ime. I dok je kretao u juriš i
dok je ležao na nosilima, rahmetli Mir-
sad je izgovarao tekbir. Nije duhom klo-
nuo ni kad je ranjen. To je moje sjećanje
na finog, plavog momka koji je izražavao
poštovanje prema meni i koji mi je kasni-
je, kroz cijeli rat, falio kao komandir na
čelu”, dodao je Jusić
Od februara 1994. godine osnovna ško-
la u Čavi nosila je naziv “Mirsad Salkić
Džaja”. Onda je taj naziv ukinut u sep-
tembru 2006. godine. Odlukom Skupšti-
ne Unsko-sanskog kantona taj naziv po-
“Mirsad Salkić Džaja bio je zasigurno jedan od boraca novo je vraćen 25. jula 2018. godine, ovaj
koji su obilježili akciju ‘Munja ‘93’, posebno zbog put bez nadimka Džaja. Ocu Ibrahimu je
vrlo teško pala vijest o ukidanju naziva
nastanka tekbira kao ratnog pokliča 105. brigade koji se škole 2006. godine, ali se iznova obrado-
može vezati za njegovo ime. I dok je kretao u juriš i dok vao vraćanju. “Ja bih volio da moj Mir-
sad nije poginuo nego cijeli Unsko-sanski
je ležao na nosilima, rahmetli Mirsad je izgovarao tekbir. kanton. Ali kad je već poginuo, drago mi
je što je vraćen taj naziv i što se i na taj
Nije duhom klonuo ni kad je ranjen”, istakao je Jusić način afirmira njegovo ime.” n
STAV 23/1/2020 59
