Page 39 - STAV broj 243

Sidki, Palestinac i komunista, došao je u
Španiju 1936. godine odlučan da se bori Najati Sidki
protiv Franca i njegovih trupa. Najatov
život, obilježen Drugim svjetskim ratom
i tragedijom palestinskog naroda, ovjeko-
vječen je u dokumentarnom filmu kojim se
od zaborava pokušava spasiti hiljade Arapa
koji su se pridružili republikanskoj strani.
Dokumentarni film Dolazite izdaleka
Egipćanina Amala Ramsisa rekonstruira
put Najata, sekretara Palestinske komuni-
stičke partije, na Iberijski poluotok 1936.
godine. To je svjedočanstvo o Sidkijevom
pokušaju da na svoju stranu privuče ma-
rokanske vojnike koji su ratovali na strani
Franca. Došao je u Cordobu i molio ih da
se pridruže republikanskoj strani. Malo
je onih koji su ga poslušali. “Stigao sam”,
piše Sidki u memoarima, “u prekrasnu i
spektakularnu Barcelonu, glavni grad Ka- je služila regrutiranju marokanskih vojni- nakani da ga se smatra “dobrim muslima-
talonije. Počeo sam hodati njenim širokim ka, Franco je na Maroko gledao kao na dio nom”. U vrijeme prije nezavisnosti zemlje,
ulicama. Odjednom sam vidio grupu mili- Andaluzije. To je za njega bio geostrateški kada se skupina marokanskih izbjeglica
cajaca. Njihov šef, vjerujući da sam Španac, koncept koji je mogao opravdati špansku iz francuske zone nastanila u španskom
prišao mi je i rekao mi na španskom: ‘Zašto prisutnost u sjevernoj Africi i napraviti ra- protektoratu, potpomognuta zemljom i
nam se ne pridružite?’ Smiješeći se, odgo- zliku u odnosu na francuski kolonijalizam. novcem Francove vlade, novoizgrađeno
vorio sam na francuskom: ‘Ja sam arapski Za razliku od Španaca, Francuzi su naselje nazvali su Aldea del Hajj Franco.
dobrovoljac i došao sam braniti slobodu predano radili na podjeli marokanskog Španski se jezik još i danas može čuti
na madridskom frontu. Za odbranu Da- društva favorizirajući nacionalizam ber- na sjeveru Maroka, ali je španska historij-
maska u Gvadalahari, Jeruzalema u Cor- berske manjine. Eric Calderwood, profe- ska i arhitektonska baština odavno nestala.
dobi, Bagdada u Toledu, Kaira u Kadizu sor s Univerziteta Illinois, autor je knjige Nakon nezavisnosti Maroka 1956. godine,
i Tetouana u Burgosu.’” Kolonijalni Al-Andalus: Španija i stvaranje najvažnije porodice iz Tetouana i Tangera
Nakon povratka iz Španije, nekoliko moderne marokanske kulture, u kojoj stoji sele se u Rabat i Fez, područja francuskog
godina kasnije, Sidkijeva će porodica biti kako je koncept Andaluzije, simbol reli- jezika i kulture. Hassan II, otac sadašnjeg
jedna od brojnih koja je nastradala u Nakbi, gioznog suživota i umjetničkog sjaja, most monarha Muzhameda VI, imao je kon-
katastrofi iz 1948. godine, kada je prognano između kultura s obje strane Sredozemlja, fliktne odnose sa sjeverom i desetljećima
najmanje 750.000 Palestinaca. Sidkijeva kći “krajem 19. stoljeća postao opravdanje za nije bilo ulaganja. Uzgoj hašiša postao je
Dulia odrasla je u Moskvi daleko od svoje španski kolonijalizam”. glavna industrija u regiji stalne depresi-
porodice. Novinar je više od 20 godina jed- “I Republika i Francov režim prisvojili je. Stare zgrade Tangera pretvorene su u
va imao pokoju vijest o svom djetetu. Sidki su ovu ideju, koja će na kraju postati jedan hotele i restorane i brisani su svi tragove
je tako platio neslaganje sa stavom španske od temeljnih stubova marokanskog kultur- njihove prošlosti kao kancelarija španskog
Komunističke partije u vezi s kolonijaliz- nog nacionalizma”, smatra Calderwood. protektorata. U dvorištu jednog od njih,
mom u sjevernoj Africi. Izbačen je iz par- Sjećanje na Al-Andalus toliko je snažno Pansionskoj palači, nalazi se i reproduk-
tije i nikad se nije vratio u Rusiju. Njegova da se pojavljuje u preambuli modernog cija Dvora lavova Alhambra, ali nešto je
najstarija kći nije mogla napustiti Moskvu ustava Maroka. Osim toga, poseban od- ipak ostalo do današnjeg dana.
i tek su se desetljećima kasnije ponovo sreli nos Španije s arapskim svijetom i dalje je Džamija Muley el-Mehdi bio je projekt
u Bejrutu, kamo je stigao nakon što je na- fokus vanjske politike Madrida. Za ame- koji je naručio arhitekt José María Tejero
pustio Palestinu 1948. godine i gdje je ži- ričkog profesora Franco je imao temeljnu između 1939. i 1940. godine. Otvorena je
vio do građanskog rata. Kada je počeo rat, ulogu u ažuriranju koncepta Andaluzije. 18. jula 1940. godine, a svečanosti su pri-
odlazi i iz Bejruta i umire u Grčkoj, u kojoj Franco je promicao kulturno, geografsko sustvovali halifa španskog protektorata
je živio sa svojom mlađom kćeri. i rasno jedinstvo, što je aspekt koji Cal- u Maroku Muley Ismail ben al-Mehdi i
derwood opisuje kao “iznenađujući” za fa- Carlos Asensio, tadašnji visoki španski
PLAĆENI HADŽ šistički režim. Francov boravak u Maroku povjerenik u Maroku. Džamija je izgra-
U decembru 1936. godine radio u Ma- tokom dvadesetih godina prošlog stoljeća đena novcima iz Madrida u znak zahval-
roku objavio je da je Franco pripremio voj- bio je presudan za njegovo razumijevanje nosti za podršku koju su muslimanske
ni parni čamac koji će odvesti tristo musli- muslimanskog mentaliteta. trupe pružale nacionalistima na čelu s
mana iz Ceute u saudijsku luku Džedu, a Kako bi stekao povjerenje i poštovanje Francom tokom građanskog rata. Unutar
odatle dalje na hodočašće u Meku. Od tada Marokanaca, Franco se odvažio na do tada, hrama nalazi se ploča na kojoj je upisana
pa sve do 1951. godine Francov režim or- ali i danas nezamislivu gestu – odobrio je zahvalnost Francu. Džamija je danas pod
ganizirao je i finansirao hadž. Francovi su korištenje džamije u Cordobi za namaz. paskom Ministarstva prosvjete i kulture
brodovi 1939. godine prevozili libijske vjer- Calderwood piše kako su zbog toga od- Španije i odredište je raznih hodočasnika
nike. Često su se prije povratka u Maroko mah počele kružiti glasine kako je Franco i turista iz cijelog svijeta. Francov režim,
hodočasnici zaustavljali u Sevilli ili Cor- prešao na islam. Zbog naklonosti s kojom treba i to reći, bio je jedan od rijetkih na
dobi, gdje se Caudillo ponekad susretao s se odnosio prema muslimanima, počeli su zapadu koji nije nikada želio priznati Izrael
njima kako bi im pričao o Andaluziji kao ga zvati “hadži Franco”. Naravno, Fran- niti je održavao ikakve veze s jevrejskom
drugoj Meki. Nije to bila samo gesta koja co nikada nije bio u Meki, ali je uspio u državom. n

STAV 31/10/2019 39