Page 35 - STAV broj 243

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Uz vojnički grah
KAD SE KUĆOM

PJESMA PROLOMI

Skoči kao oparen, ukočeno me pogleda i umah preblijedi kao krpa.
Piše: Vidim, odlično je shvatio šta sam mu rekao, no ne bih dalje i više
Sadik IBRAHIMOVIĆ o tome. Kako god, dok sučeljenih pogleda bez riječi odmjeravamo
snage, osjetih da se nakostriješeni B. smiruje, a u njegovim očima
i govoru tijela uopće također osjetih respekt, strah štaviše, jer
sam prvi put progovorio brutalno, nemilosrdno jezikom koji jedino
razumije, jezikom koji je, izrečen iz mojih usta, za poganog B. bio
ogromno iznenađenje

z minijaturne bašče uzimam mr- poznavanje njegovog “maternjeg” jezi- – Dobar, dobar, pravi vojnički – mu-
kvu. Metar dalje, na suprotnoj strani ka, pa se usuka u sebe, pogleda me još mla M. u kratkim pauzama između pr-
ograde, komšija B. čuči i razgovara jednom, sad već s vidnim, neskrivenim vih zalogaja.
Isa psom. Da, baš razgovara, prisno. poštovanjem, okrenu se i ode. – Hoćeš li još ljutih paprika?
Inače, iz razloga znanih i njemu i meni, – E, nek’ si mu skres’o! Tako se s – Hoću.
nebitnih, pa ih neću ni navoditi, B. me njim priča! Koji je to smrad, koja ne- – A, imam i neku kiselinu. Zeleni pa-
ignorira, ne pozdravlja i ne podnosi, pa sorta! Onaj je ker veći i bolji čovjek od radajz i šarenu salatu. Da donesem?
tako i ovom prilikom. njega – reče komšija M. naslonjen s ci- – Naravno.
Dok ćaska sa psom, gradi se da me ne garetom u ruci na ogradu, a ja samo od- – Eh, da! Luk! Zaboravio sam! Crni
primjećuje. Doduše, ne smeta mi to, ama mahnuh rukom i zabavih se čišćenjem ili bijeli? Može?
nimalo, jer osjećanje odbojnosti je obo- i pranjem mrkve. – Ma, može, samo daj!
strano, ali, ipak, reda radi, obraćam mu se: Uzgred, o poganom komšiji B. još samo – Znaš li ti ikad reći neću?
– Kako si B.? nešto i u najkraćem, a zatim ga s gnuša- – Da si bio u logoru, kao što srećom
– Dobro. Je l’ to spremaš ručak il’ zi- njem arhiviram i ušuškavam u temeljiti nisi, ni ti nikad bilo šta ponuđeno za jelo
mnicu – bocnu i ne pogledavši me. zaborav. Ovaj ogavni lik, osim ignoranci- ne bi odbio.
– Da, grah. je i sitnih tolerirajućih bockanja, u svojoj – Šalim se, oprosti!
– Kad nema ništa bolje, dobar je i grah hinjskoj osionosti prema meni nikad nije – Ništa, ništa, sve je u redu, samo
– bocnu ponovo i usta iskrivi u nešto na- išao ni milimetar dalje: odlično je znao dodaji!
lik na osmijeh. gdje je granica iliti crvena linija i da nije Poslije ručka, dok pijemo kahvu, pu-
– Baš tako. Nego, da ti kažem, a možda pametno ozbiljnije kačiti se sa mnom, pa šimo i šutimo zabavljeni svako svojim
nisi znao, kad nema ništa bolje, dobra je i je dobro, ali baš dobro pazio da ne napra- mislima, M. se protegnu, otpi kratak gut-
vutra, a ni ljepilo nije za odbaciti. vi taj milimetar viška. I nije. ljaj vode i reče:
Skoči kao oparen, ukočeno me po- Grah je skuhan, odličan, pravi vojnič- – Kažu da je baza kad se najedeš, a
gleda i umah preblijedi kao krpa. Vidim, ki, baš onakav kako su me naučili praviti nadgradnja kad zapjevaš. Pa, daj nam gi-
odlično je shvatio šta sam mu rekao, no ga kuhari u Vršcu, gdje sam robijao vojni taru, da se zapjeva nešto!
ne bih dalje i više o tome. Kako god, dok rok i gdje sam za kaznu, zato što sam sva- – Može! Ima jedna dobra, paše i tebi i
sučeljenih pogleda bez riječi odmjerava- ko malo bježao u grad, petnaestak dana meni, kao da je za nas pisana. Evo je, ide!
mo snage, osjetih da se nakostriješeni B. hrmbačio kao hamal u vojničkoj menzi. I zapjevali smo. Kućom se prolomi
smiruje, a u njegovim očima i govoru ti- Izlazim u avliju i pogledom tražim M. stara, lijepa i malo kome poznata pjesma
jela uopće također osjetih respekt, strah Nema ga. Odlazim do njegove kuće, ku- Safeta Kafedžića:
štaviše, jer sam prvi put progovorio bru- cam, on otvori vrata, blijedo me pogleda “Kad umoran budem pao,
talno, nemilosrdno jezikom koji jedi- i prošaputa: ja život neću kleti,
no razumije, jezikom koji je, izrečen iz – Nisi ga valjda... s pjesmom sam drugovao,
mojih usta, za poganog B. bio ogromno – Ma nisam. Hajde da jedemo! Go- s pjesmom sam tugovao,
iznenađenje. Očito, šokiralo ga je moje tov je grah. s pjesmom ću i umrijeti.” n

STAV 31/10/2019 35