Page 47 - STAV broj 243
P. 47
Skok u Paraćinu
prije dvije godine
obavio svoj prvi skok. Nije me bilo strah,
nego sam bio znatiželjan da vidim kako će
sve proći. To je nezaboravno. Poslije prvog
skoka, sve je išlo lakše, ali moram istaknuti
da nisam prvi koji je skakao u Tuzli. Bilo je
padobranaca i prije mene, ali su brzo odu-
stajali. Samo sam ja ostao u ovom sportu
68 godina i nisam imao problema. Kasni-
je sam stalno skakao. U Titino doba 4. jula
bio je Dan borca, pa onda Dan ustanka i
brojne druge svečane prigode zbog kojih
sam skakao”, navodi Kalesić.
Izveo je ukupno 1.400 skokova, a na-
šao se samo u nekoliko opasnih situacija.
Godine 1967. prvi i jedini se put ozbilj-
nije ozlijedio.
“Bio je Dan borca i skakao sam na
Husinu, iza Doma kulture, na malom
travnjaku. Bilo je tu osiguranje. I policija
i vojska bili su oko jednog velikog platna
na kojem je bio X kao tačka na koju se
trebam spustiti. Bile su tu hiljade ljudi
Kalesić ističe da je sve svoje želje i ciljeve u oblasti i, uprkos osiguranju, jedna se djevojčica
provukla i sjela tačno na platno. Svi su
padobranstva ostvario, no žal ostaje zbog činjenice gledali u nebo i u mene dok sam se spu-
da mu uprava Radničkog sportskog društva “Sloboda” štao, a niko nju nije vidio. Prema prora-
čunu, išao sam tačno na cilj i vrištao sam
nije dozvolila da izvede spektakl na stadionu u čast odozgo: ‘Dijete, dijete’, ali niko me nije
obilježavanja 100. godišnjice “Slobode”. Prije 50 godina shvatao. Da ju ne bih zgazio, kada sam
skakao je kada se obilježavalo pola stoljeća “Slobode”, se spuštao, podigao sam nogu i slomio
stopalo. Curicu sam preskočio i ništa joj
a ovih dana, kada se obilježavalo 100 godina Društva, nije bilo. To je jedina povreda koju sam
odbijen je u posljednji tren zadobio, i to ne svojom greškom.”
STAV 31/10/2019 47
