Page 13 - STAV 65 02.06.2016

svekrvom Hanumicom u naselju Ši Selo.
Muž mi je poginuo 1993. godine. Ispod
našeg prozora uvijek su se igrala djeca, a
kada su malo poodrasli, Adnan bi s praga
viknuo: ‘Mama, daj ti nama harmoniku.’
Čim bi zasvirao, eto ti idu djevojčice i dje-
čaci. Bude ih puna avlija. Njegove dvije
harmonike, veću i manju, i danas čuvamo,
ali na njima niko više nikad nije svirao”,
prisjeća se Zekija.
Milujući pogledom sinovljev mezar, iz
kojeg, kao što je slučaj s ostalim mezaro-
vima i grobovima na Aleji mladosti, usli-
jed sunčeve svjetlosti isijava bjelina koja
posmatrača tjera da zaškilji i potresni pri-
zor posmatra kroz trepavice, Zekija priča
o tome kako se Adnan našao na Kapiji.
“Mada je Tuzla bila neprestano grana-
tirana, taj dan, do tog strašnog događaja,
nije pala nijedna granata. Adna je otišla
s društvom iz ulice. Kazala je da će biti u
Gradskom parku, a Adnan je obećao da će
doći po njih kako se djevojke noću ne bi
vraćale same. Našao ih je ondje i objasnio
da će skoknuti do Kapije jer se mora naći djecu. Meni policajac nije dao da priđem STRADALI U BIJEGU
s Murisom Fatušićem da se nešto dogo- i pokušao me umiriti. Gledala sam ubije- OD RATNE SVAKODNEVICE
vore. Rekao joj je da će se odmah vratiti nu djecu bez ruku, nogu i glava i u tom “Ne znam kako sam smogla snage
i da ga za pet minuta čeka da idu kući. trenutku vidjela sam patike koje su virile da nastavim. Tješilo me to što sam zna-
U vrevi mladih ljudi, željnih normalnog ispod čaršafa. Vrisnula sam da je to moj la da mi je Adna preživjela. Šta da je i
života, koji su se malo opustili, moj Ad- sin, a policajac mi je rekao da nije i da ga ona pošla za Adnanom? U svom tom
nan je našao Murisa. Granata je pala dok ne mogu prepoznati samo po patikama. bolu, mnogo mi je pomogla i vjera, a
su se pozdravljali”, navodi Zekija, doda- Tražila sam i molila sam ga da me pusti, kada sam se poslije rata ponovo udala i
jući da je Adna došla kući, ali o Adnanu da otkrijem čaršaf, da se, iako sam znala saznala da ću roditi sina, odlučila sam
ništa nisu znali. da je to moj Adnan, ponovo uvjerim, ali mu dati ime Adnan. On je sada u godi-
nije me pustio”, opisuje Zekija najbolnije nama u kojim je njegov brat poginuo.
NA LICU MU SE VIDIO STRAH trenutke života. Velika mi je utjeha. Bog mi je uzeo jed-
Kada je, priča naša sagovornica, vidje- Kasnije su joj, prisjeća se, dopustili da nog, a darovao drugog Adnana. Da ga
la na televiziji da je mnogo omladine na- ga vidi u mrtvačnici, a grč na Adnanovom nemam, mislim da bih davno svisnula
stradalo, a Adnan se još nije vratio kući, već hladnom licu kao da je oslikavao sav od tuge. Pričala sam mu o bratu, a da je
izdiktirala je televizijski oglas u kojem je užas masakra. ostao živ, moj bi rahmetli Adnan sada
navela broj telefona i pitanje zna li iko šta “Tačno se mogao vidjeti strah na imao 37 godina i sigurno bi imao poro-
je s Adnanom Beganovićem. njegovom lijepom licu. Oči su mu bile dicu, poput svoje sestre Adne, koja ima
“Tih nekoliko sati mislila sam da se otvorene, a glava okrenuta u desnu stra- kćerku i uskoro se ponovo treba poro-
uplašio svega što je vidio pa se, zbog stra- nu. Smrtonosni geler prošao mu je kroz diti”, govori Zekija.
ha od ponovnog granatiranja, negdje sa- vrat kidajući sve arterije. Posmatrala sam Kaže da, dvadeset jednu godinu po-
krio. Kako mi se niko nije javljao, sinulo njegovu zlatnu kosicu. Bože dragi, pa za slije, roditelji, porodice i prijatelji ubi-
mi je da je možda povrijeđen, da je bez rođendan se ošišao. Htio je, tako je govo- jenih na Kapiji od bosanskohercegovač-
svijesti i da nije u stanju doktorima reći rio, modernu frizuru, a već mu je poslije kog pravosuđa očekuju nove optužnice i
kako se zove, pa niko i ne zna kako mu nekoliko dana dio glave bio potpuno ra- presude drugim zločincima. Zekija na-
je ime. Čim sam na to pomislila, iz kuće znesen. Pao je na šake, a tri prsta ruke, pominje da se u vezi s masakrom spo-
sam istrčala bosa, a za mnom je u Uni- dok se pozdravljao s Murisom, geleri su minjalo osam imena, a onda se sve sve-
verzitetski klinički centar Tuzla krenuo i otkinuli. Noge su mu bile pune gelera. lo na Novaka Ðukića, kojeg je Sud BiH
svekar Muhamed, kao i nekoliko komši- Ma sav je bio izrešetan i izmasakriran”, pravosnažno osudio na dvadeset godina
nica. Neopisiv je bio užas koji smo zatekli govori Zekija tiho, drhtavim glasom, zatvora, a on, pod izgovorom da se lije-
u bolnici! Ljekari i medicinari su žurili, brišući rubom marame suze koje su joj či u Srbiji, izbjegava izdržavanje kazne.
neprestano radeći i pokušavajući spasi- počele kliziti niz lice, te dodaje da je, “Tako se i on, a i naše pravosuđe koje
ti one za koje je bilo spasa. Neprestano za razliku od Adnana, koji je poginuo mu nije ograničilo kretanje i oduzelo
su pristizali novi ranjenici. Bilo je toli- na mjestu tragedije, njegov drug Muris putne isprave, rugaju u lice preživjelim
ko krvi na podovima hodnika da su neki bitku za život izgubio poslije. žrtvama, roditeljima, porodicama. Sve
proklizavali. Komšinice su mi govorile Kako bi spriječili nova moguća stra- nas to jako vrijeđa jer naša djeca nisu
da se ne brinem jer im je neko rekao da danja, zbog straha od eventualnog grana- ubijena u vojnim uniformama s puškom
Adnan prima infuziju, a ja sam, ni sama tiranja, dženaze i sahrane ubijenima na u borbi. Ubijeni su kao nedužni civili,
ne znam zašto, odmah potrčala ka Pato- tuzlanskoj Kapiji obavljale su se noću, a koji su barem jednu noć željeli pobje-
logiji. Dok smo ulazili, čuli su se vriska Zekija se prisjeća da su joj na žalost do- ći od ratne svakodnevice”, naglašava
i plač roditelja koji su prepoznavali svoju lazili i znani i neznani. Zekija. n

STAV 2/6/2016 13