Page 17 - STAV 65 02.06.2016

Munira Hanić

Mehmed Tvrtković

U selo Drinsko preko ljeta vraća se de- se autobus iz Čačka. Nekoliko djevojaka – genocid. Slova uklesana u spomen-ka-
setak porodica, a nekoliko ih ostaje i cijele upitalo je konobara šta je to, a on je samo men uklonila je policija odmah nakon
godine. Otamo je Munira Hanić. bijesno odmahnuo rukom. Kad su prilazi- postavljanja. Ali su je članovi porodica
“Samo da dovršim kuću pa do gro- le ogradi da u svojim mobitelima ponesu žrtava nastavili upisivati karminom. Kad
ba ovdje”, kazuje nam dok s lijeve strane sliku mosta u Čačak, ostali su ih gledali oni odu, oni drugi zamrljaju riječ genocid.
mosta, uz ilahije iz zvučnika, kreće grupa s bijesom s kakvim se gledaju zabludjele I tako već četiri godine. I ko zna koliko još.
koja je došla autobusima. Transparentom kćeri. Tamo, prema spomeniku “srpskim Dok se uče Fatiha i Jasin za najmilije,
“3.000 ruža za 3.000 života” zauzeli su cijeli braniocima” gazili su nekakvi češki turi- srećemo Mehmeda Tvrtkovića, penzio-
most. Narednih sat vremena, on je njihov. sti, postrojeni poput đaka. nera, jednog od rijetkih koji se vratio u
Ali ne sasvim. Naprosto se mora naći neko sami grad. Ovdje je već 13 godina. Živi od
ko će pokazati da u svoj grad nisu dobro- JEDINI “DIJALOG” DVAJU NARODA penzije i onog što proizvede u plasteniku.
došli. Jedan čičica u crvenoj majici, pod VODI SE NA MEZARJU “Vjerujem u zajednički život, samo
slamnatim šeširom, s plastičnom kesom iz Drina, na tren zakrvavljena laticama treba biti uporan i imati volje, i političke
koje proviruju paprike, namjerio se pravo koje gura prema matici kao da ih uhrpa- i moralne”, kaže Mehmed. Tvrdi da nema
prema njima, kao da ne postoje. Mladići iz va, nosila je ruže, da s njima sve do Save nikakvih problema s komšijama i da žive
organizacije morali su pomjeriti ljude uz prepričava svoju tužnu sudbinu masovne jedni uz druge sasvim normalno, osim što
samu ogradu da bi prošao. Netom za tim, grobnice. Oni koji su ih spustili s mosta se o zločinu iz 1992. godine ne priča. Kaže
iz pravca Andrićgrada odjeknulo je neko- krenuli su kroz srce ravnodušnog grada da ga jedino brine što nema mlađih ljudi te
liko revolverskih pucnjeva. Tek toliko da koji je nastojao živjeti svakodnevnim ži- praksa koja se pojavila posljednjih godina
se da do znanja da je dan vjenčanja i da votom dobro uvježbanog zaborava. Tek da Bošnjaci daju zemlju u zakup.
svatovi čekaju da im se vrati dio grada oko su pred džamijom na njih obratili pažnju, “Najvažnije je očuvati grunt. Dok je
trga koji je policija zatvorila za saobraćaj. svatovi su pritisnuli automobilske sirene tako, niko ne može reći da ovaj grad ne
Iz bašte hotela “Andrićev konak”, smje- bijesno izbacujući tri prsta. Kad su proš- pripada i nama. Pozivam višegradsku inte-
štene uz samu obalu, odmah do mosta, nije li, grad je odahnuo. Sad su svi gledali za ligenciju raseljenu po Bosni i cijeloj Evro-
bilo provokacije. Od prepunjenih stolova, svojim nekadašnjim sugrađanima koji su pi da se vrate jer su oni ključ povratka”,
za kojima je sjedilo nekoliko porodica s se sporo, pritisnuti pripekom, uspinjali poručuje Mehmed.
djecom, poneki ljubavni par, prijatelji uz Prvim putem, koji sada nosi naziv Ulica Ganuti ovim riječima, opraštamo se
kahvu, besposleni penzioneri, oni koji su Užičkog korpusa. Ničim ometani, nano- od Mehmeda. Iznad mezarja čekaju au-
se našli da dogovore posao ili da pobjegnu vo mogu potonuti u baruštinu zaborava, tobusi i pojedinci već idu prema njima.
od paklene vrućine, širilo se potpuno igno- sigurni da ih niko iz nje neće trgnuti do Nikom od njih neće pasti na pamet da
riranje, napeto do prezira. Kao da se na sljedeće godine. je sam sebi obećao da će u povratku na-
mostu ništa ne dešava, kao da se ni prije Na Stražištu, gdje su sahranjeni eks- pokon izbrojati višegradske tunele. Oni
24 godine ovdje ništa nije desilo. Dok su humirani Višegrađani, vodi se čudan i je- broje neke druge tunele, one unutrašnje.
ruže, poput jata crvenih ptica, letjele prema dini “dijalog” između dvaju naroda ovog Sve dok njih ne pobrojimo, dotle će oni
vodi, na obližnjem parkiralištu zaustavio grada. Sastavljen je od samo jedne riječi kući dolaziti u goste. n

STAV 2/6/2016 17