Page 15 - STAV 65 02.06.2016

Drina, na tren zakrvavljena
VIŠEGRAD laticama koje gura prema

matici kao da ih uhrpava,

nosila je ruže, da s njima
MJESTO U KOJE sve do Save prepričava
svoju tužnu sudbinu
masovne grobnice. Oni koji
BOŠNJACI su ih spustili s mosta krenuli

su kroz srce ravnodušnog

SVOJOJ KUĆI grada koji je nastojao živjeti
svakodnevnim životom

dobro uvježbanog zaborava.
DOLAZE U Tek su pred džamijom na

njih obratili pažnju, svatovi

GOSTE su pritisnuli automobilske
sirene bijesno izbacujući
tri prsta. Kad su prošli,
grad je odahnuo

Piše: Izet PERVIZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

vijek biva tako i dešava se svima.
Kad se nakon Međeđe otisneš
prema Višegradu, negdje u pola
Utunela, kod sedmog otprilike, za-
pitaš se koliko ih zapravo ima. I svaki put
samom sebi obećaš da ćeš ih u povratku
zasigurno izbrojati. Ali, ljepota ovog gra-
da i čarobni tirkiz njegove Drine toliko
te obuna da sve smetneš s uma. Tek kad
se vratiš kući, sjetiš se da si ih i ovaj put
zaboravio prebrojati.
Višegrad je mjesto gdje se kući dolazi
u goste. Pojedinačno ili grupno, kako je
to bilo u subotu 28. maja, kada se osam
autobusa uputilo iz Sarajeva. U Međeđi,
umjesto dobrodošlice, čekali su policajci.
Oznake na uniformama podsjećale su da
je ovaj grad morao platiti s 3.000 života
da bi bile ušivene na njihovim nadlaktica-
ma. Oblak nelagode što se već tad podigao
nad 400 ljudi pratio ih je sve do povratka.

STAV 2/6/2016 15