Page 43 - STAV 65 02.06.2016

STAJALIŠTA

SA ZAPADNOG PROZORA
Zašto Hrvatska plače i proizvodi višak soli

JE L’ OVDJE BOG NADREĐEN

SABORU ILI SABOR BOGU

Zašto bi mladi trebali biti sretni korom kruha, zrnom soli i
kamenom umjesto jastuka? Pa malo gledam po sabornici i ne
vidim ni Freda Kremenka ni Barnija Kamenka, a niti Wilmu koja
Piše:
Nikola PETKOVIĆ im otvara vrata u svijet

a Kvarneru kiša nikako da stane. riči / što mi uvik priča ćaća / nemoj, sine, naciji u inauguracijskom govoru? Ono,
S TV ekrana nikako da se skinu nikud ići/ tvoj je kamen maslina i drača / kakve ambicije, kakvi bakrači?! Čkomi i
političari. Kiša mi ne da van. Nek te hrani kora kruha / kaplja vina, zrno stoj tu, ili kako bismo mi u Rijeci rekli:
NOni mi ne daju biti unutra. Ima soli / nek ti kušin bude stina.” “Cito!” Naravno, po uzoru na Talijane,
par dana kako sam gledao svečanu sjednicu Čekaj malo, pomislim. I nije neki koji ionako više nisu tu.
Hrvatskog sabora kojom se obilježava dva- komfor. I zamislim mlade generacije koje I gledam ja tako tu sabornicu, mislim
deset šesta godina ostvarenja tisućugodiš- se ovim riječima pozivaju na općenarodni na mladež koju se nagovara na proizvod-
njeg sna. I nikako da je zaboravim. A bilo ostanak. Zašto bi mladi trebali biti sretni nju sitne mladeži, i, promatrajući politi-
je nekako ovako: za mikrofonom predsjed- korom kruha, zrnom soli i kamenom umje- čare kojima vratovi jedva da stanu u na
nik Sabora, akademik Željko Reiner govori sto jastuka? Pa malo gledam po sabornici silu zakopčane košulje, gledam kako mo-
svečarski, sadržajno naglašavajući presjek i ne vidim ni Freda Kremenka ni Barni- bitel odlažu na trbuhe bez da se ovaj kli-
skupa akutnog i kroničnog u boljetici na- ja Kamenka, a niti Wilmu koja im otvara že a nema na sebi čičak. Sjetim se jedne
cionalnog razjedinjenja, naglašavajući da vrata u svijet. Dobro potkoženi političari druge pjesme koja njih jednom i zauvijek
trebamo prestati s podjelama u društvu te sjede i ne sanjaju šaku soli, koru kruha i odvaja od naroda u čije se dobro kunu.
osuditi sve totalitarizme XX stoljeća, a po- vapnenačku jastučnicu. Njih čeka zakuska, Od naroda na kojega zaborave u trenut-
gotovo nacifašizam i komunizam. pardon, domjenak. I pitam se je li ovo zapra- ku kada ih ovaj instalira u Sabor. A ta
Tako da mi opet nije jasno da li pre- vo jedina realna glazbena kulisa?! Jer bilo pjesma ide ovako: “Ðuvegije, manje pij-
stanak podjela kod nas podrazumijeva bi u ovoj nezavidnoj ekonomskoj situaciji te vinca rumena / treba de se otrijeznite
izjednačavanje svih zločina u zločinačkim krajnje neodgovorno mladima ponuditi dok je vremena / kad primite svoje plate
sustavima ili se radi o mantranju i šama- pršuta i sira, bocu terana i bračni krevet, / vi do zore bekrijate / dok je zadnjeg di-
ranju floskulama. No, ono što je bitnije ali sol i kamen... I koliko se ovakav jedva naraaaaaaa.” Ispod prozora im tercu drži
jeste Reinerov apel na razum kojim jasno održivi razvoj i himna egzistencijalnom vojska mladih i nezaposlenih, besperspek-
ukazuje na to da je Drugi svjetski rat za- odricanju u ime proizvodnje viška simbola tivnih zagrebačkih dječaka koje se sve
vršio 1945. godine (ne kaže tko je pobije- uklapa u makroekonomske smjernice Ti- glasnije i češće nagovara na brak, na re-
dio jer bi se to kosilo s prethodno izjed- movoga Tima? I onda se sjetim kako pje- produkciju, na prirast... Besperspektivno
načenim rezultatom kopanja po povijesti sma počinje. Nakon što klapa kaže: “Cro- zagledani u odabranice svojih srca, oni im
koju zlobnici zovu revizionizmom) i da bi atio ka mater te ljubin / umorna si, samo se povjeravaju sljedećim stihovima iz još
konačno trebao završiti i u našim glava- mi ne plači.” Ali zašto je ova prelijepa, re- jednog od bespuća histerijske zbiljnosti:
ma. Pa kaže kako nas, kako našu djecu ne sursima bogata zemlja, zemlja koja ima i “Uzeo bih te vjeruj meni, hoću i neću /
zanima 1945., nego što će i kako će danas more i tlo i plodne oranice i čistu vodu, i kako bih se oženio na tu skupoću / skupo
i kuda sa sobom, u pomirbu, u proizvod- zaista otvorene te nadasve strpljive ljude, žito, skupa hrana / nek te hrani tvoja nana
nju, u zvanja i znanja ili u pečalbu. Dotad, umorna? Tko ju je umorio? Zašto plače i / jer ne znam što ću, kako ću.” Skupoća je,
uglavnom, kontekstualno pozitivno into- proizvodi višak soli? I sjetim se ja da ovo to svi znamo koji živimo, ali ima izlaza,
niran govor, mjestimično veoma artiku- nije ništa novo. Da kultura rezignacije i barem za nas na Kvarneru, gdje još ima
liran, dakle, s nekom vrstom optimalne odustajanja od ambicija ne počinje ovom pomoraca i agenata, samo nema hrvatske
projekcije u budućnost, akademik Reiner pjesmom: pa nije li još Krleža ispisao man- trgovačke flote. Nekad “Jugolinije”, onda
završio je riječima: “Čuvao Vas dragi Bog, tru svevremenske utjehe Hrvatu u usta Pe- “Croatia Linea”, a sada ničega! Papao
čuvao Vas Sabor Hrvatske...” Dok sam se trice Kerempuha stavivši pogubni moti- macan! Treba se samo ukrcati na Stran-
pitao: “Zar baš tim redom veličina, tko je vacijski govor za “vse veke vekov, amen”, ca i sjetiti se one stare: Navigare necesse
ovdje kome nadređen, Bog Saboru ili Sa- a koji glasi: “Nigdar ni bilo da ni nekak est, kakvo vivere. Pa se lijepo, posoljene
bor Bogu ili se radi o ultimativnom doka- bilo pak ni vezda ne bu da nam nekak ne pameti, svi s Velih Vrata zapitati: “Kud
zu da je Hrvatska, ipak, sekularna država”, bu.” Zamislite kad bi se tako kineski, ja- plovi ovaj brooooood, kud ljuuuuudeee
sabornicom se zaorilo: “Još se sićam onih panski ili američki predsjednik obratio oooodnoooosiiiii?!” n

STAV 2/6/2016 43