Page 76 - STAV 65 02.06.2016
P. 76

SPORT


          Autobiografija Muhameda Alija (1)


          MRŽNJA JE POGREŠNA,




          ČAK I KAD TI NE DAJU PITI




          VODU JER NISI BIJELAC




                                            Muhameda Alija većina prepoznaje kao najboljeg boksera svih
                                            vremena, no boks je bio tek dio njegove neprekidne borbe. Ali je
                                            bio borac i izvan ringa: za prava crnaca, za islam, za Ameriku, za
                                            ljude, za vlastiti život nakon što mu je dijagnosticirana teška bolest.
          Priredio i preveo: Ahmed ŠEČUNOVIĆ
                                            Upravo taj drugi Muhamed Ali – musliman, crnac, otac, muž, sin –
                                            tema je autobiografije The Soul of Butterfly (Duša leptira). Knjiga
                                            je publicirana 2004. godine, a njeno drugo izdanje 2013. godine.
                                            Magazin Stav prvi u Bosni i Hercegovini objavljuje njene dijelove





                jećam se, dok sam još bio dijete u   zgodan sa svojim gustim crnim brkovima.
                Louisvilleu u Kentuckyju, maj-  Cash mi je često govorio: “Dosta muška-
                ka je brata i mene budila ranim   raca mi zavidi jer ne mogu imati brkove
         Sjutrom svake nedjelje. Ušla bi u   duge i čvrste poput mojih.”
          našu sobu, poljubila nam čela i nježno   Ono što mi je pričao uvijek sam nosio
          šapnula: “Budite se, spavalice! Budi se,   sa sobom. Mislim da su brkovi bili nešto
          Rudy, idemo zahvaliti Gospodu!”   čime se ponosio. Tako i ja, svakih malo,
            Majka me često zvala i “GG” (Dži dži)   pustim brkove.
          jer su to bili prvi glasovi koje sam izgo-
          vorio. Nakon što sam osvojio Zlatne ru-           *
          kavice (Golden Gloves – GG), rekao sam   Rudy i ja smo se ponekad, nakon
          joj kako sam od početka pokušavao reći   škole i urađene zadaće, igrali s djecom
          upravo to – “Golden Gloves”.      iz naselja. Često sam mu go-
            Mislio sam da moja majka ima mali   vorio da me gađa kame-
          ptičiji nos. Ne znam zbog čega sam tako   njem da saznamo može
          zamišljao njen nos jer ptice uopće nemaju   li me pogoditi. Mislio
          noseve, no otkako sam joj to spomenuo,   je da sam lud, no bez
          svi smo je počeli zvati Mama Bird (Pti-  obzira na to koliko
          ca Mama). Nakon što bi probudila mene   je gađao, nikad me
          i Rudyja, Ptica bi nam spremila ukusan   nije pogodio. Bio sam
          doručak. Dok smo jeli, ona je peglala našu   prebrz. Trčao sam li-
          najljepšu odjeću. Potom bi nas okupala.   jevo, desno, saginjao
          Nakon spremanja, Rudy i ja sjedili bismo   se i izvrdavao, skakao
          na verandi i igrali se klikerima sve dok se   kako bih izbjegao ka-
          ne bismo zaputili ka nedjeljnoj poduci.   menje. Mnogo sam se
            Sjećam se koliko sam se trudio da   zabavljao sa svojim
          odjeća ostane čista. Znao sam da izgle-  bratom. Rijetko smo
          dam lijepo u mojoj tek ispeglanoj košulji   se tukli. Majka je često
          i kravati na mašnu. Dok je Ptica hodala   govorila da sam istupao
          uz mog oca Cassiusa Claya zvanog Cash,   pred nju kada god je po-
          posmatrao sam ih s ponosom razmišlja-  kušavala istući Rudyja i
          jući o tome kako je ona lijepa i kako je on   da sam govorio: “Nemoj




         76  2/6/2016 STAV
   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81