Page 77 - STAV 65 02.06.2016
P. 77
tući moju bebu.” Rudy i ja uvijek smo se
dobro slagali. On je moj mlađi brat i ja
ga volim.
*
Kada je moje najmlađe dijete Asad
imao oko četiri godine, rekao je nešto što
me rasplakalo. Naše kćerke Hana i Lejla
ušle su u hotelsku sobu u Los Angelesu u
kojoj smo odsjeli moja žena Lonnie i ja.
Asad se s majkom igrao na krevetu. Bilo
je ljeto. Cijelu sedmicu proveo je plivaju-
ći pa mu je koža pocrnila. Kada je Lejla
ušla i ugledala ga, podigla ga je, zagrlila
i poljubila. Nevino je dodala: “O Asad,
pocrnio si danas!”
Asad je odgovorio: “Ja nisam crn, ja
sam čist!”
To što je rekao natjeralo me da sjetim
vremena kada sam bio njegovih godina i
kako je svijet tada bio drugačiji. Asad je
još bio nov u ovome svijetu. Još nije znao
ništa o rasi. Njegove misli i srce bili su ali se segregacija osjećala i u Louisvilleu. Majka me često zvala i “GG”
čisti. Počeo sam razmišljati o tome kako Bilo je čudno živjeti u svijetu u kojem su (Dži dži) jer su to bili prvi
bi bilo lijepo da svi možemo zadržati ne- crnce smatrali građanima niže klase, a
vinost dječaštva. oni su u isto vrijeme kod kuće odgajani glasovi koje sam izgovorio.
da budu ponosni i samosvjesni. Nakon što sam osvojio Zlatne
* rukavice (Golden Gloves –
Bilo je izuzetno teško čuvati čistoću *
u vremenu u kojem sam odrastao, pe- Jedno od mojih prvih iskustava s GG), rekao sam joj kako sam
desetih i šezdesetih godina. U to sam predrasudama desilo se dok sam još bio od početka pokušavao reći
vrijeme počeo prepoznavati nepravdu jako mali, tako se toga i ne sjećam, ali upravo to – “Golden Gloves”
vezanu za segregaciju. Bilo je mnogo mi je mati pričala. Ona i ja stajali smo
znakova na kojima je pisalo “Samo za na autobuskoj stanici. Bilo je izuzetno
bijelce” i “Zabranjen pristup crncima”. vruće. Ožednio sam pa me majka odve- bez obzira na to ko je mrzitelj. Ona je
Mogli smo piti vodu samo na česmama la do nekog restorana. Pitala je može li skroz naskroz pogrešna.”
za crnce ili ići u toalet na kojem je pisa- dobiti čašu vode za sina. Čovjek joj je Još kao momak pročitao sam novin-
lo “Za crnce”. Brat i ja nismo ulazili u odgovorio da ne može pomoći zalupivši sku naslovnicu na kojoj je bila priča o
ozbiljne prepirke s bijelom djecom, ali nam vrata pred nosom. Mogu samo za- dječaku Emmetu Tilu. Bio je crnac mo-
su nas ipak znali nazivati “crnčugama” misliti bol koju je moja majka osjetila jih godina. Nad njim su se iživljavali i
i govorile nam da napustimo određena pokušavajući mi objasniti zašto nam taj linčovali ga tokom raspusta u Mississi-
naselja. Nismo iskusili onoliko nasilja čovjek nije dao vode. Pa čak i dugo po- ppiju zbog toga što je, navodno, zviznuo
koliko crnci u drugim dijelovima Juga, slije znala je reći: “Mržnja je pogrešna, za bjelkinjom. U novinama je objavlje-
na njegova slika u kovčegu, a opisan je
brutalan način na koji je zlostavljan. Od
ŠAMPION NAD ŠAMPIONIMA toga mi je bilo muka, a i plašio sam se.
Bio sam zbunjen i ispunjen tugom. Sve
do tog dana nisam mogao pojmiti da lju-
Muhamed Ali rodio se kao Marcellus Cassius Clay Jr. 17. januara 1942. go- di mogu toliko mrziti.
dine. Bivši je prvak teške kategorije i jedna od najvećih sportskih ličnosti
dvadesetog stoljeća. Osvajač je olimpijske medalje (Rim, 1960) i prvi bok- *
ser koji je osvajao titulu prvaka teške kategorije tri puta. U karijeri koja je Znao sam da moje srce može otvrd-
trajala 21 godinu pobijedio je u 56 mečeva, od čega u 37 knock outom. nuti u svijetu punom bola, zbunjenosti
Izgubio je samo pet puta. Često je govorio o problemima rasizma, ali i o i nepravde. Osjećao sam da, ako želim
religiji i politici, zbog čega je tokom cijele karijere smatran kontroverznom preživjeti, to ne mogu postići ljutnjom i
ličnošću. Njegove dosjetke počesto su bile brze kao kretanje u ringu. žestinom. Znao sam da ću morati voljeti
Braneći svoja vjerska uvjerenja, Ali je odbio regrutaciju tokom Vijetnam- čak i one koji ne mogu uzvratiti. Morat
skog rata, zbog čega mu je oduzeta šampionska titula, a boksanje za- ću naučiti da praštam onima koji meni
branjeno na tri godine i to u najboljoj boksačkoj dobi. Nakon što mu je neće ili će moja duša izblijedjeti.
vraćena licenca, ponovo je ušao u ring i povratio titulu. Parkinsonova
bolest uveliko je oštetila njegove motoričke sposobnosti i govor, ali i *
dalje je aktivan kao humanitarac i ambasador dobre volje. Za ljubi- Ogledajući se u ogledalu, uvijek sam
telje boksa, nezaboravni su Alijevi mečevi sa Sonnyjem Listonom, bio ponosan na ono što vidim. No, bilo
Joeom Fraizerom i Georgom Foremanom. je dosta crnaca koji nisu željeli biti crnci.
Crni dječaci i djevojčice nisu se imali na
STAV 2/6/2016 77