Page 26 - STAV broj 225
P. 26
POLITIKA
Izbjeglička je tuga pregolema
ZAŠTO SU
IZBJEGLICE UVIJEK
OSUĐENE NA LIVADU
Prema oxfordskom rječniku, izbjeglica je osoba koja je prisiljena napustiti svoju zemlju ili dom
zbog rata, političkih, vjerskih ili socijalnih razloga. Prema istom rječniku, migrant je osoba koja se iz
jednog mjesta seli u drugo zbog posla i boljih životnih uvjeta. Ako pažljivo pročitamo ove definicije,
vidjet ćemo da su naši građani koji sele u Njemačku zapravo migranti, jer idu prvenstveno zbog
posla i boljih uvjeta života, a da su ljudi koji dolaze s Bliskog istoka izbjeglice jer su neki od njih
prisiljeni otići iz svoje zemlje zbog rata, neki zbog političkih, a neki iz socijalnih razloga
i zaspali. Bilo je nas četvero djece, mama njih. Najviše onih žutih gradskih, tuzlanskih.
Piše: Jakub SALKIĆ
jakub@stav.ba i nana. Spavali smo na goloj ledini dok je Opet smo sjedili na livadi i čekali. Nisu zna-
rosa padala po nama. Ne, nismo se bojali li gdje da nas voze. Znaju da trebaju da nas
da ćemo se prehladiti. Nakon svega, prehla- voze, ali ne znaju gdje. Ušli smo u autobuse
da je smiješan problem. Ujutro, sve livade i krenuli. Došli smo na odredište. Pogađate,
o nije bio izbjeglica, ne može ni okolo bile su pune izbjeglica. Ustajali smo i na livadu. Negdje kod Živinica. Za razliku
zamisliti kako je to, mada bismo razgledali. Gdje smo? Šta se desilo? Gdje je od ostalih livada, na ovoj smo bili malo duže.
mi iz Bosne i Hercegovine trebali ovaj ili onaj? Žene su izbezumljeno tražile Vreli julski dani, sunce prži, a nigdje centi-
K dobro znati kakav je to osjećaj. djecu. U toj masi djeca su se stalno gubila i metra hlada. Noću hladno. Imali smo jednu
Mnogi od nas bili su izbjeglice, i to ne nalazila. Svako je tražio nekog poznanika deku, mama bi nam pola deke prostrla po
tako davno. Zato i jeste čudan odnos koji i pitao jesi li vidio ovog ili onog, šta se desi- travi da nas četvero legnemo, a s pola deke
imamo prema izbjeglicama ili migrantima lo s ovim ili onim, je li preživio, je li preš’o? bi nas pokrila. Ona i nana nisu spavale. Ili
s Bliskog istoka. Zato, prekopajmo malo Imali smo nešto hrane u torbama koju smo možda i jesu, ali sjedeći. Tih noći su samo
vlastita sjećanja. ponijeli kada smo krenuli od kuće koja nije sjedile. I brinule se. Nana bi samo ponekad
Pješačili smo cijelu noć. Cesta je vodila bila naša, ali nam je privremeno bila dom. tiho, za sebe, dozivala sinove i unuke. Tiho
kroz kanjon rijeke. Ispod ceste litica, iznad Toliko dugo smo bili izbjeglice da više nismo bi im izgovarala imena s bolnim uzdahom
ceste šuma, tmurna i jeziva. Oko ceste mine. ni imali neki drugi identitet. Samo izbjeglice. na kraju. Čas jednog, čas drugog, pa trećeg...
Nepregledna kolona žena, djece i staraca. Jeza Ljudi koje niko ne želi i koji svima smetaju, Više smo bili gladni nego siti, iako su iz ka-
i strah. Izbezumljenost. Ja sam imao 11 go- a eto, opet se nađe neko dobar ko nas prihvati miona bacali pakete s hranom, ali eto, neko
dina. Putovanje je trajalo možda cijelu noć, kao svoje bližnje, pa njegova dom postane i uhvati, neko ne uhvati paket. Nekad uhvati,
možda dio noći..., ali vrijeme tu nije važno. naš, barem nakratko. nekad ne uhvati.
Ionako ništa ne znači. U jednom trenutku Jesmo li na livadi bili dan ili dva, ili mož- Nekog dana, koliko je prošlo vremena
noći, rekli su nam: “Došli smo.” Nama nije da duže, ne znam, ali u jednom trenutku neko od kada smo došli na livadu, ne znam, rekli
bilo važno gdje smo došli, bili smo na sigurnom je rekao: Idemo. Gdje? Niko ne zna. Ko je su opet: Idemo. Gdje, niko ne zna. Samo se
i slobodnom mjestu. Ni danas ne znam gdje rekao? Ni to niko ne zna. Idemo, pronijelo se proširio glas da idemo i svi su poslušno kre-
je tačno to mjesto, mada često prolazim tim od uha do uha hiljada osoba i svi su posluš- nuli. Doveli su nas na aerodrom Dubrave.
putem, spustili smo stvari, ili, kako bismo mi no ustali i krenuli. Opet smo došli na livadu. Za promjenu, više nismo bili na ledini pod
to posprdno nazvali (izbjeglice imaju smisla Pokraj ceste koja se penje naviše od Kladnja otvorenim nebom. Sada smo imali šatore. I
za humor), prnje na livadu kraj neke rijeke prema Tuzli bili su parkirani autobusi. Stotine svako je redovno dobijao hranu. To šatorsko
26 27/6/2019 STAV
