Page 71 - STAV broj 225

i Hercegovine obuhvaćen anketom bio ponešto sam sad ponovo u mogućnosti da tragovi Enverove olovke... Govori kao za
je Dizdar, autor slavljene knjige Kameni objavim, ali najviše bih volio da mi izađe sebe: “Akšam olur... Noć pada – ovo je za
spavač. Makovo je ime bilo pri dnu, samo roman Fatimin mali svijet, ili samo Mali mene otkriće! Telegram ti je već objavio,
u jednoj autorskoj anketi... Enver je, pu- svijet, još nisam odlučio o naslovu.... Vi- ja ću odnijeti neke, ako želiš, Tomičiću,
ćkajući svoju “Moravu”, rekao: “Bolji je djet ćemo, ima signala da bi Legenda mo- jer mu i tako nosim obećani esej o En-
od svih njih zajedno.” Sklopio je novine i gla napokon izaći. Nastavio sam pisati i dreu Adyju...”
dodao: “Nikad oni nisu iskreno ni primili, Lokljane, pripovijetke povezane likovima Pješačeći do kasarne, grijala me po-
a Bogami ni razumjeli naše muslimanske i događajima, zapravo roman... Donesi mi drška “mladom pjesniku koji je donio
pisce. To je njima strana književnost...” idući put svoje pjesme! Dođi, komu bih svoje pjesme na ogled”.
“Ja sam se više družio s Makovim inače mogao čitati stihove mrtvih pjesnika
bratom Hamidom, imali smo vrlo bli- ako ne tebi... Kajanu! E, da si Slovenac, ne KNJIŽEVNA VEČER U DŽAMIJI
ska mišljenja... Znaš li da se on bavio bi se ti zvao kao i Ciril. Zlobec. Mora da U februaru je došla ona zlata vrijed-
slikarstvom? Bio je vrlo talentiran, da je ste rođaci odbjegli iz panonskog blata.” na vijest: Skraćen je vojni rok! Polovinom
studirao, bio bi sigurno značajniji slikar Tako sam otkrio što znači moje prezime sedmice kapetan mi potpisa izlaznicu.
nego što je književnik... Ali, eto, nije! na mađarskom! Želio sam do Envera, da se vidimo prije
Volim njegove crteže tuš-perom sarajev- napuštanja Zagreba. Lutao sam po Griču
skih veduta koje je uradio 1944. godine OTKUD TI OVA RIJEČ i Harmici, čekajući da prođu popodnevni
za mog Ali-pašu.” U MOSTARU: “SEM” sati odmaranja, pa oko šest predvečer po-
Gospođa Stella tada je ustala, spomi- Negdje pred kraj mjeseca donio sam zvonih na vratima svog prijatelja. Vrata
njući Enveru da ima sat sa svojom stu- mu zelenu bilježnicu pjesama koje sam pi- nije otvorila omama, nego Enver, sriktan
denticom. Pozdravljajući se, spomenu sao u Dubrovniku i u Mostaru posljednje za izlazak. “Dobro je da nisi poljubio vra-
da je Mak nedavno bio kod njih, da jako dvije-tri godine, kad me “potresala žudnja ta! Upravo sam krenuo u džamiju, imam
cijeni njegovu suprugu i voli kad dođu za onim što ne znam”. Tu je bio niz her- književnu večer.” Bio sam zbunjen jer ni-
zajedno, ali pošto je u “zadnjem posjetu metičkih pjesama isprepletenih s onim sam znao da u Zagrebu ima džamija. Bilo
bio malo bekrijske prirode, rezervirala nejasnim, nepoznatim mi islamom, slu- mi je poznato da tramvaji u skraćenoj
sam mu smještaj u Samoboru...” ćenim tek iz porodične tradicije, iznenada relaciji “voze do Džamije”, ili “preko
Enver je opet užegao cigaretu. Otpu- otkrivanim u rijetkim kućnim knjigama Džamije do Borongaja”, ali “Džamija”
hujući dim, govori kako već godinama (naslijeđenog Kur’ani-kerima bez prije- koju spominju kondukteri tramvaja – jeste
prevodi mađarske pjesnike od “početaka voda), ostatkom bratove mejtefske biljež- Muzej revolucije, nekoć Meštrovićev spo-
do danas”. Prebirao je po papirima kao nice, starih obiteljskih fotografija džena- menik kralju Petru. Da bi izbrisao svako
da nešto određeno traži, a nije. Pa se na- za, bajramskih skupova..., do iznenadnog sjećanje na kralja Petra, Pavelić je 1943.
smijao i zakašljao. podizanja zastora nad mostarskom histo- odlučio na to mjesto utisnuti dubok žig
“Eto, Stella reče... Bio je nedavno rijom, za što je bilo presudno “mentorsko potiranja. Meštrovićevom Umjetničkom
Mak ovdje. Zaljubio se, vrag ga odnio. A informiranje” kod Hivzije Hasandedića u paviljonu dogradio je tri minareta, a unu-
ja mu opet prevodio tu pjesnikinju, beč- Arhivu Hercegovine, kad me je škola pri- tar su ga stručnjaci adaptirali za potrebe
ku Židovku, objavio je u Životu... Heidi javila na jedno gradsko natjecanje. islamske bogomolje. Godine 1948. vlasti
Pataki, Heidi! A onda je Heidi prevodila Enver je čitao rukopisne pjesme i dr- su “na zahtjev zagrebačkih muslimana”
Maka na njemački.” žao spremnu grafitnu olovku. “Otkud ti srušili minarete i unutrašnje štukature
Spomenuh da je upoznah u Mostaru ova riječ u Mostaru?”, upitao me i pokazao islamske stilizacije i u bivšoj džamiji –
koncem ljeta 1967. godine. Simpatična, je u stihu pjesme De profundis: sem. “Ta otvorili Muzej revolucije.
mladolika poliglotkinja. U rano predve- riječ nije nikad postojala u Bosni. Doš- “Najbolje je da pođeš sa mnom u
čerje susretosmo je slikar Cuco i ja pred la ti je iz Rusije preko srpskih učitelja.” džamiju, blizu je...” Oko 200 metara od
“Bristolom”, pa je povedosmo u sporoj Precrtao ju je i iznad nje napisao: osim. I Enverove zgrade, pri dnu Tomašićeve,
šetnji kroz sokake Cernice. Cuco joj se danas su u toj zelenoj bilježnici, na tom na broju 12, ušli smo u polumračni za-
udvarao, komplimentirao i hvalio pje- mjestu i na još dva-tri, vidljivi grafitni svođeni hodnik i popeli se na drugi kat.
sme u Životu. Ali, s tankim šansama... U Zastali smo pred vratima na kojima je pi-
jednom je trenu zastala na mjestu izme- salo: Islamska općina Zagreb. A kad smo
đu Radobolje i baščinskih vrtova – stavila “Ja sam se više družio s ušli, vidjesmo u dupkom punoj dvorani
prst na usne i šapnula: “Bulbuli!” Zaista, Makovim bratom Hamidom, zagrebačke muslimane kako strpljivo če-
iz gustog je raslinja zaljubljeni bulbul bi- imali smo vrlo bliska kaju početak zakazane tribine.
glisalo na sav glas! Tada sam upoznao dr. Sulejmana Ma-
Završavajući taj posjet, ustali smo i mišljenja... Znaš li da se šovića. Do njega su sjedili dr. Kjamil
zastali ispred ormara punog uredno po- on bavio slikarstvom? Bio Kamerić i imam Hifzi ef. Alagić. Imam
redanih knjiga. Gledao sam kroz stakle- je proučio ašare, a dr. Mašović najavio
na okna cijeli jedan niz čvrsto koričenih je vrlo talentiran, da je književnika, govoreći najviše o njegovoj
uveza, u platnu, a na hrbatima svake od studirao, bio bi sigurno Legendi o Ali-paši i o tome, kako je prešu-
nje pisalo je Pjesme 1953. godina, Pjesme značajniji slikar nego što ćen, “bez krivice kriv” i “onemogućen”...
1954. godina, Pjesme 1955. godina, i tako Potom je Enver dobio riječ, zahvalio i
sve do kraja prvog reda u ormaru, čini je književnik... Ali, eto, nije! rekao: “Ja sam došao s jednim mladim
mi se, 16 svezaka, 16 godišta, obimnih Volim njegove crteže tuš- mostarskim pjesnikom. Zove se Ibrahim
i – arhiviranih! -perom sarajevskih veduta Kajan, i eno ga, sjedi u posljednjem redu,
“To su moje pjesme, neobjavljene. U do vrata, u uniformi mladog regruta!”
ovom ormaru je i jedini autorski primjerak koje je uradio 1944. godine Zašto je Enver “zabranjeni pisac” i
romana Legenda o Ali-paši iz 1944. godine, za mog ‘Ali-pašu’” zbog čega je “bez krivice kriv”? Znat ću
za tisak spremljene zbirke pripovijesti, uskoro. n

STAV 27/6/2019 71