Page 70 - STAV broj 225
P. 70

KULTURA



                                            Autobiografski fragmenti (3)
                                             ENVER







                                             ČOLAKOVIĆ,







                                             ETIKETIRAN

                          Piše:
                          Ibrahim KAJAN


                                            Na stoliću je ležao presavijen Telegram. Stella me upita jesam li vidio
                                            ankete o “najboljim suvremenim hrvatskim pjesnicima” u tom listu.
                                            Enver ih otvori na stranici ankete. Jedini pjesnik iz Bosne i Hercegovine
                                            obuhvaćen anketom bio je Mak Dizdar, autor slavljene knjige Kameni
                                            spavač. Makovo je ime bilo pri dnu, samo u jednoj autorskoj anketi...
                                            Enver je, pućkajući svoju “Moravu”, rekao: “Bolji je od svih njih zajedno.”
                                            Sklopio je novine i dodao: “Nikad oni nisu iskreno ni primili, a Bogami ni
                                            razumjeli naše muslimanske pisce. To je njima strana književnost”


                  akon akademije Tinu Ujeviću   nakon kratkog vremena, ušla s džezvom   poslaganih listova na kojima su bili strojem
                  u decembru 1968. godine, za-  kahve, šalicama, nerijetko i zdjelicom ko-  otipkani stihovi. “Ne mogu je sad pronaći,
                  počela su moja nedjeljna dru-  lača ili lokuma. Nakon što bi ulio kahve,   ali u jednoj Adyjevoj pjesmi, čini mi se,
         Nženja s Enverom Čolakovićem       Enver bi s guštom zapalio svoj duhan!   ima taj intrigantni leksem kajan! A nije
         na njegovoj adresi u Martićevoj ulici. Ako   Pušio je cigarete bez filtera, čini mi se,   kamen koji se kotrlja”, smijao se iz meni
         bi bila doma, obično nam je prvih 15-20   nišku “Moravu”. Filter mu je oduzimao   nejasna razloga. “Ti znaš da je mađarski
         minuta društvo pravila njegova supruga   oštrinu duhana, pa je na račun cigarete   moj materinski jezik?”, pogledao me. “Ne,
         Stella, vrlo ljubazna, suzdržane vedrine i   s filterom i vođenja ljubavi pravio duho-  ne znam...”, rekao sam. Doduše, u Životu
         neke snažne sigurnosti koja mi je ulijevala   vite usporedbe.         sam, koji sam uredno dobivao od 1964,
         povjerenje i osjećaj dobrodošlice. Radila                             ujesen 1967. godine pročitao Enverove
         je kao profesorica klavira, s Enverom je   MOJ MATERINSKI JEZIK       prijevode s njemačkog i mađarskog. Po
         pratila bogati muzički život Zagreba, a   JESTE – MAĐARSKI            tome sam znao da je prevoditeljski vir-
         jedno vrijeme bili su i autori cijelog ci-  U zgodi prvog posjeta, u prvu nedje-  tuoz, ali nisam ni slutio da mu je mađar-
         klusa emisija o glazbi i poeziji na Radiju   lju iza Nove godine 1969, pitao me oda-  ski materinski jezik. Upita me, nasmijan,
         Zagreb. U sobu su ponekad znali utrčati,   kle su moji roditelji, jer prezime Kajan   jesam li zapamtio ijedno ime, a ja rekoh
         zadihani i nasmijani, Esad i Zlatan, mom-  dotad nije nikada čuo. Prezime ga je go-  da jesam, Heidi Pataki...
         ci u postpubertetskom veselju.     licalo, pitao me postoji li u porodici neka   S nama je još sjedila gospođa Stella
            U obitelji je bila još jedna osoba, po-  predaja o porijeklu, znamo li neki usmeni   i na spomen pjesnikinjina imena kao da
         starija gospođa, koja će se u kasnijim po-  trag ili značenje. Znao sam tek toliko da   se trznula, ili se meni tako učinilo. Po-
         sjetama gotovo uvijek potrefiti, kad pri-  su “moji” Kajani iz Blagaja kraj Mosta-  gledala je u Envera. Enver ispriča da mu
         tisnem gumb zvonca, najbliža ulaznim   ra, da “otac ima neku priču, ali mislim   je Mak, sproljeća 1967. godine, ponudio
         vratima – i otvoriti ih. Djeca su je zvala   da nije čemu...” Na “Goranovom prolje-  da prevede ciklus njezinih pjesama jer ju
         omamom.                            ću” mi je gostujući pjesnik Emin Ilhami   je želio predstaviti na “Sarajevskim da-
            Gospođa bi mi samo pokazala vrata   iz Skoplja, Turčin, rekao da mi prezime   nima poezije”.
         Enverove sobe, malog salona s velikim   “vuče na turski” i da bi značilo “kamen
         klavirom, starinskim lakiranim i zasta-  koji se kliže”.              MAK JE BIO POTCIJENJEN U ZAGREBU
         kljenim ormarom s gusto poredanim     “A ja mislim da bi ti mogao biti i ma-  Na stoliću je ležao presavijen Telegram.
         knjigama, otomanom, niskim stolom   đarskog porijekla, moj Ibrahime, jer meni   Stella me upita jesam li vidio ankete o
         uz njega i dvije fotelje. Ušao bih, a En-  kajan više zvuči mađarski...”  “najboljim suvremenim hrvatskim pje-
         vera sam zaticao kako se pridiže i pruža   Htjedoh ga upitati za značenje, ali   snicima” u tom listu. Enver ih otvori na
         mi ruku uz srdačan stisak. “Omama” bi,   tada se okrenuo povećoj hrpi neuredno   stranici ankete. Jedini pjesnik iz Bosne



         70  27/6/2019 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75