Page 65 - STAV broj 225

Među džematlijama imam i jednog njegovom rahmetli dedi. Božijom vo- Postidio sam se. Stvarno, zašto ga već
starijeg. Meho mu je ime. Uvijek je ugla- ljom, Omerov babo poginuo je u saobra- nisam ponudio da prouči ezan? Nema
đen, dostojanstven i u govoru odmjeren. ćajnoj nesreći i iza sebe ostavio četvero druge, do mene je. Rekoh joj da nema
Muziciranje, slikarstvo i ljubav prema male djece, sve jedno drugom do uha. nikakvih smetnji i da će mi biti drago
sevdahu samo su neke od njegovih bit- Dženaza je bila u susjednom džematu, da ga već prvom sljedećom prilikom ču-
nih odrednica kroz život. Naravno, vri- a porodica me zamolila da se prije dže- jemo. Zatražih i njegovo mišljenje, a on
jedi spomenuti i to da je u osmoj deceniji naze kratko obratim velikom broju pri- mi, kimanjem glave, potvrdi da je to to.
svog života prešao kur’ansko pismo i pro- sutnih, iako je namaz predvodio drugi I već sutradan, opet na jaciji, eto meni
učio svoju prvu hatmu. Kako god, razgo- kolega. U kući umrlog smo, nakon dže- u sjećanje Ibrice i hodže Mustafe. Doduše,
varati s njim uvijek je ugodno, a osebujno naze, učili Jasin i, kao da sada gledam ja povirujem na mobitel i vidim da je do
životno iskustvo i znanje daju mi priliku četvero dječice: Idriz, Omer, Emina i ezana još “par dekika”. Omer blago ner-
da pri svakom razgovoru štošta i naučim. Aldina, sklupčani oko majke i beskraj- vozan. Vidim, izlazi iz džamije i čujem ga
Ipak, jednom me je zatekao pitanjem: no tužni i uplakani. kako negdje napolju “proba” ezan. I Meho
“Da li bih ja mogao proučiti ezan ne- Omer već duže vrijeme mujezini u je tako vježbao. Penjao se na potkrovlje svo-
kom prilikom?” džamiji, i to radi isto onako samouvjereno je kuće i sam sebi učio ezan, da vidi kako
Naravno, odgovorio sam pozitivno, i odvažno kao što sam u svoj vakat radio zvuči. Omer se vraća i ja mu išaretim da
istovremeno se sjetivši Ibrice i hodže i ja. Idriz je godinu dana stariji. Upisao je vakat. Stidljivo mi sugerira da ja upa-
Mustafe, te jednog malog dječaka. Nisam je medresu i neku večer me obradova lim ozvučenje, što sa zadovoljstvom činim.
oklijevao kao moj tadašnji hodža. Zapra- haberom da je prvi razred završio odlič- I Omer zauči svoj prvi ezan. Zapisao
vo, ni danas ne znam što me je toliko dr- nim uspjehom. Da stvar bude još ljepša, sam u džamijskom ljetopisu tačan datum
žao “u rezervi”, ali dobro. i Omer je upisao medresu. Dok raspust i vrijeme. Nek’ ostane. Za razliku od mog
Meho je proučio svoj ezan i bilo je traje i dok nastava u medresi ne krene, prvog ezana, on se nije morao uspinjati
jako lijepo. Ostvario je još jednu od svo- Omer, njegov brat i dvije sestre redovni na munaru i nije kopirao mene. Doduše,
jih želja i od tada nije nametljiv, što sva- su u džamiji. Naravno, Omer mujezini. i nije to bogzna šta za kopirati.
kako poštujem. Možda to mogu pripisati sebi ili njego- Kako god, proučio je ezan tu večer.
Konačno, prije nekoliko dana opet vom stidljivom karakteru, ali kad kažem Proučio ga je i sljedeću, pa i sljedeću večer.
isti slučaj. mujezini, to znači sve osim učenja ezana. Ono što od srca želim jeste da ga Omer
U džematu imam jednog vrijednog i I dok smo neku večer izlazili iz džami- uči još dugo, da završi medresu i obuče
marljivog dječaka. Omer se zove. Volim je s jacije i ćaskali o medresi, planovima imamski kijafet i da jednog dana i on
to ime. Nekako su insanu puna usta kada i mogućnostima, stidljivo mi se obrati nekoga osokoli kod prvog ezana. Ako to,
ga izgovori. Omer. Omerova majka s pitanjem: usput, negdje i zapiše, tim bolje.
A, ovog Omera znam još od njego- “Bi li Omer nekad mogao proučiti Vrijedi to zapisati, a, vala, vrijedi se i
vih malih nogu. Bio sam dosta blizak ezan, da ga čujemo?” podičiti, pa kako god. n

STAV 27/6/2019 65