Page 61 - STAV broj 225

Gafićna Mount
McKinleyu, juna Vrh Mont Blanca jula 2014. godine, vodič Gafić s klijentima
2003.
uspjeha, bili blagotvorniji i mnogo pouč- mu da to ne dolazi u obzir i da je to na- Sjećam se da sam mu ja skinuo jednu ci-
niji nego pobjede. Tako, 1977. godine sa rušavanje sigurnosnih procedura. Rekao pelu, a bolničar drugu. Sav se tresao, ali je
Slobodanom Žalicom nisam uspio popeti sam mu da se, ako ćemo penjati paralel- važno bilo da je preživio. Sve je ovo meni
istočnu stijenu Mont Blanca. Dobio sam no, onda razvežemo. On se razvezao i na- bio veliki nauk, jer sam kasnije vodio ra-
visinsku bolest, loše sam se osjećao jer se stavio penjati. Bio je malo brži od mene i čuna da se i ja, kao i moji partneri, uvijek
nisam aklimatizirao. Tada sam uvidio da zamakao je uskoro iza grebena. Kada sam držimo procedure.
je aklimatizacija pri ozbiljnim usponima ondje došao, vidim, ruksak tu stoji, cepin
veoma važna. Postepeno se penjete, vraćate pored ruksaka, a njega nigdje nema. A šta Ekspedicija na Everest: Ta ekspedici-
se nazad, zanoćite u planini i generalno se se desilo, to ću tek kasnije saznati. On se ja je bila kao odlazak na Olimpijadu, kao
organizam prilagođava na nove uvjete. Tu popeo, uzeo fotoaparat da napravi par fot- odlazak na svjetsko prvenstvo. To je bilo
je potrebno i malo strpljenja, ali sve su to ki, aparat mu je ispao na toj strmini, on vrijeme kada je samo jedna ekspedicija
stvari koje čovjek treba da iskusi kako bi se je poletio za njim da ga uhvati, cepin mu mogla dobiti dozvolu za Everest, a sada
znao ponašati u nekim idućim usponima. ispao iz ruke i on je samo proklizao. Čim ih ima po 50 ili 60, čak i stotinu. Hamo
sam gore došao, vidio sam tragove klizanja i ja smo već otprije bili partneri pa smo
Učenje na teži način: Zatim smo u dereza. Pratio sam to dolje nekih desetak se dosta družili i često smo bili zajedno
idućem pokušaju uspjeli popeti, opet Slo- metara, vidim vertikala. To je bilo na dru- u čitavom putu do baznog kampa, pa je
bodan Žalica i ja, smjer visok 1.300 meta- goj strani. Uzmem uže, svoj cepin i okolo. vođa ekspedicije Toni Škarja odlučio da
ra koji izlazi na vrh Mont Blanca na 4.800 Kada sam došao do podnožja, našao sam nas malo razdvoji. U bazi smo pomagali
metara. Iako smo uspjeli popeti vrh, opet njegov aparat i kapu, ali nema njega. Pra- jedan drugom, a osjećali smo se kao alpi-
mi se desila nesreća. Slobodan Žalica se po- tio sam tragove klizanja dok nisam došao nisti kojima je data velika šansa. Do tada
kliznuo na jednom mjestu, cepin mu nije do jedne pukotine. Vidio sam da je jedan smo bili iskusni alpinisti, tako da smo
bio pri ruci i maltene je nestao. Ovako je kraj pukotine oštećen, a drugi netaknut. shvatili da smo mi tim koji će poput pira-
to bilo. Bili smo u navezi i ravnopravno Odmah sam znao da je tu Žalica upao. Ni- mide ramenima svojim, odnosno svojim
smo penjali. Već je sunce bilo zašlo, bilo je sam ga odozgo uspio vidjeti, ali sam mu radom pomoći onom nekom alpinisti koji
već hladno i onda smo se nakon najtežih javio da ću ubrzo doći da mu pomognem. će na kraju izaći na vrh Everesta. Tada je
dijelova već bili popeli na dio gdje je sti- Sretnem neke alpiniste, siđemo dolje i oba- zaista važio taj kolektivni duh, za razli-
jena oko 45 ili 50 stepeni uspona. To je za vijestimo spasioce. Poveli su me sa sobom ku od sadašnjeg vremena, gdje važi samo
nas bila haman pa šetnja. Međutim, kada da im pokažem gdje je pukotina u koju je individualnost. Za mene je to bilo jedno
je došao red na mene da penjem prvi, Ža- Žalica upao. Nakon nekoliko sati su doš- čudo i Himalaja i Everest su me pomalo
lica mi predloži da penjemo paralelno jer li do njega, bio je živ. Transportirali su ga i plašili. To je nešto gigantsko, ne može
je njemu hladno po nogama. Rekao sam u podnožje, tu je već čekala hitna pomoć. se opisati. Imao sam podršku i porodice,

Everest 1979. godine. Gafić u Gafić na Mont Blancu. Prvi bh. zimski
stijeni Zapadnog ramena Everesta. uspon, januar 1997. godine
Fotografija: Stane Klemenc Fotografija: Edin Kajan

STAV 27/6/2019 61