Page 60 - STAV broj 225

DRUŠTVO

život i identitet, da mi je neko to kasnije je da prvu pogibiju alpiniste na svojoj ek-
pričao, ja mu ne bih vjerovao. spediciji neće preživjeti, a onda je shvatio
da čovjek svaku smrt može preživjeti, osim
Istraživači krajnjih mogućnosti: Bio svoje. Svom sinu sam dao ime po svom pri-
sam planinar koji se počeo baviti alpiniz- jatelju Zijahu. U to vrijeme otkrivam da
mom, za razliku od nekih sadašnjih alpi- sam ušao u svijet posebnih ljudi. Kada ovo
nista koji su sportski penjači. Žele auto- kažem, mislim na činjenicu da su alpinisti
mobilom da se dovezu do stijene i da je natprosječno sposobni ljudi, izuzetno zna-
ispenju, a planinari su spremni satima tiželjni i spremni da uđu u određene rizike
pješačiti do pod stijenu. Prvi put sam na kako bi se našli u izazovima savladavanja
Romaniji kao planinar vidio ljude kako svojih slabosti i povećavanjima svojih spo-
se penju na stijenu. Gledao sam to iz neke sobnosti. Tako da sam među tim ljudima
daljine, pedesetak metara, i to je za mene bio i počašćen i povlašten i onda mi je al-
bilo nešto nevjerovatno. Ranije sam već pinizam, osim roditeljskog odgoja i mog
bio čuo za Babin Zub i ljude koji se gore učenja, studiranja i knjiga koje sam čitao i
popnu pa onda halvu peku. Onda sam se gutao, bio životna vodilja da idem pretežno
približio i izbliza vidio kako se penju, te pravim putem. Vidite, u alpinizmu nema
sam shvatio da je to moguće ljudima koji laganja, jer kada alpinista dođe do verti-
su spremni da uče i treniraju, da savladaju kalnog ili prevjesnog dijela stijene, on ne
strah i da u životu otkrivaju i budu istra- može tada da slaže ni sebe ni stijenu. On će sam mu da, ako dođe u pitanje da se Aco
živači ne samo zemlje i planina već i svog to uspjeti ispeti, ili neće. Ovdje namjerno ne mogne popeti, ja ću se s njim vratiti
duha, tijela, volje i svojih krajnjih moguć- ne kažem savladati ili osvojiti, jer stijene nazad, a oni neka idu naprijed. I zaista su
nosti. To me tako očaralo da sam odmah i vrhovi, kako Himalaji, tako ni Trebević, ljudi sve vrijeme ekspedicije zagledali gdje
odgovorio na poziv mog prijatelja Zijaha ne osvajaju se, već oni dozvoljavaju ili ne je čovjeku druga noga, nevjerovatan je to
Jajatovića, koji je bio dvije godine mlađi dozvoljavaju ljudima da se na njih popnu. prizor. Nakon osvojenog vrha, u povratku
od mene, ali je de facto bio moj učitelj al- smo imali lavinu, ali opet, Štaka je među
pinizma. Za vrijeme mog služenja vojske Bez noge na Mont Blanc: Imao sam prvima izbjegao područje lavine koja se
on mi je slao pisma da je na alpinističkim priliku voditi čovjeka na Mont Blanc koji sručila na nas koji smo bježali.
tečajevima i da je čekao da ja dođem pa da nije imao nogu, visoka amputacija – Aco
zajedno penjemo. Čim sam izašao iz vojske zvani Štaka iz Zenice. Otvorio je i kafić u Iskrenost i olimpijski ciljevi: Da se
za Prvi maj, otišao sam s njim da penjemo Zenici pod nazivom “Mont Blanc”. Kada sada malo vratim. Bio sam član Alpinistič-
Prenj, da se pokušamo popeti na Lupoglav. sam saznao da nema noge, počeo sam ga kog odsjeka Sarajevo i družio sam se s tim
Nismo uspjeli jer smo dobili snježno slje- uvjeravati da ne polazi s nama, kazavši mu ljudima. To je bio kultni amaterski klub
pilo pa smo se morali vratiti. Zaboravio da to nije moguće izvesti, da on to ne može. koji je nastavio tradiciju svojih prethod-
sam kazati da sam prvi smjer ispenjao s On mi je odgovorio da on to sigurno može nika. Bio sam među pravim alpinistima
Petrom Hilčišinom, također mojim učite- popeti i da tu neće biti problema. Upitao koji su znali prave vrijednosti i nisu nešto
ljem, koji je bio učitelj i Zijaha Jajatovića. sam ga kako će na aklimatizaciji na gleče- folirali, već su imali ciljeve u alpinizimu
Nakon Prenja, nastavio sam se penjati sa ru preći pukotinu. Kada smo gore došli do ravne olimpijskim. Zahvaljujući druženju,
Zijom na Babin Zub, na Romaniji, na Pre- pukotine preko koje smo se morali zatrčati penjanju i životu u Alpinističkom odsje-
nju. Poslije će sudbinom i stjecajem nesret- da je preskočimo, on se sa štakama zatrčao ku Sarajevo, uspio sam da s različitim par-
nih okolnosti Zijo 1970. godine u drugom i bez pretjeranih problema je preskočio. tnerima ispenjem brojne vrhove. Jedan od
pokušaju, zimi, na Prenju nastradati. Tada Mene je uvjerio da on zaslužuje šansu da njih jeste i Muhamed Šišić Hamo, s kojim
sam i ja trebao ići s njim, ali nisam mogao se popne na vrh, pa je zahvaljujući svojim sam uspio ispeti prvi bosanskohercego-
dobiti slobodne dane. sposobnostima to i uspio. Vladi Nikšiću vački uspon na Matternhorn. Tad sam već
sam rekao da će biti u navezi sa mnom i počeo shvatati da u alpinizmu i planina-
Čovjek samo svoju smrt ne može pre- sa Štakom i s još jednom djevojkom. On ma nema pobjednika, već samo preživjeli.
živjeti: Teško me pogodila njegova smrt, mi se tada gotovo rasplakao, kazavši mi Nekada sam se iz stijene vraćao poražen,
ali se to nekako preživi. Kako kažu alpi- da mu je to četvrti put kako se penje na pa sam poslije toga znao dobro to otpatiti,
nisti, a to sam čuo od Toneta Škarje, vođe Mont Blanc i da se ovaj put zasigurno ali sam tu shvatio da su mi ti porazi, ko-
ekspedicije na Everest 1979. godine, mislio neće uspjeti opet popeti zbog Ace. Rekao jih je bilo vrlo malo, mnogo manje nego

Mount McKinley 6.194 m. Gafić u stijeni
Gafić na vrhu Lho La, Everest 1979.

Centralni kuluar
Sjeverne stijene Prisojnika,
60 27/6/2019 STAV slovenačke Alpe, 2016. godine.
Fotografija: Armin Gazić