Page 62 - STAV broj 225

65, 70 ili 100 hiljada dolara da bi ih kom-
panije komercijalne ekspedicije, koje su,
ne može se to reći ni turbo-folk alpinizma,
već najobičniji šund alpinizma, iznijele
do vrha. Oni su ponizili Everest ovakvim
potezima, istovremeno dehumaniziraju-
ći alpinizam. Pogledajte, ljudi umiru na
Everestu, a drugi alpinisti prolaze pored
njih ne pružajući im pomoć. Ako im pruže
pomoć, morat će odustati od vrha. I to ne
samo da im ne pružaju pomoć već ti umrli
ljudi koji tako ostaju smrznuti na Everestu,
a njih je nekoliko stotina gore, služe kao
orijentir. Poznati tzv. “Green Boots” jedan
je od njih. “Lideru, došao sam do Green
Bootsa”, jedan od alpinista iz ekspedicije
govori, a lider im sjedi u baznom kampu,
dok su istovremeno Šerpasi izašli gore i
rade za siću. “Green Boots” je čovjek koji
je na sebi imao zelene čizme kada je pogi-
nuo i tako ostao pored puta zaleđen. Sve-
zan je na užetu, a ovi drugi gotovo da preko
njega prekoračuju, prolaze dalje ka vrhu, i
nikome od njih ne pada napamet da ukloni
ovaj leš i još ga koriste kao dobar orijentir.
i supruge, i roditelja i prijatelja, i tada su on je samo odgovorio: “Nema mjesta u Ima ovakva jedna i fotka, kružila je inter-
nam svi željeli sreću. jamama, ti dole, Hamo gore.” Kontam u netom. Ne bih želio da kažem da smo mi,
sebi: “Što mene dolje, što nije Hamo do- kada smo se penjali, bili pravi alpinisti, a
“Hamo gore, Gafa dole”: Vidite, mi lje?!” Poslije smo se smijali kad sam ovo da ovi danas koji se penju to nisu, ali ovo
smo se trudili da dosegnemo što višu vi- pričao. Još sam malo počeo protestirati, a on je zaista pravo dehumaniziranje Everesta.
sinu iako je tada šansa za vrh bila gotovo se samo okrenuo i otišao. Bio je neumoljiv Pravi alpinisti su sada u velikoj manjini.
misaona imenica, jer do tada ni Hamo ni ja poput generala. Isto se ponovilo na 7.200 Od hiljadu planinara, jedan ili nijedan je
nismo imali osamtisućnjake, pa ni sedam- metara. I tu ću zapravo doživjeti problem s alpinista. Ti koji su preostali produžava-
tisućnjake, pa ni šest. Imali smo Elbrus, okom. Nisam se stigao ni okrenuti, čujem ju tradiciju alpinizma i čuvaju tajnu alpi-
koji je na 5.600 metara, a među nama su Škarjin glas na radiostanici: “E, jesu li sti- nizma koja presudno i pozitivno utječe na
bili ti lavovi, Slovenci koji su imali brojne gli Hamo i Gafa”; “Jesu”, ovaj mu s druge ljude. Tu su i Šerpasi, vitezovi Himalaja
osamtisućnjake. Moj cilj je bio da pređem strane odgovara. “Odlično, Hamo ostaje koje sada zloupotrebljavaju Evropljani i
tih osam hiljada. Prije toga, prvi cilj je bio gore, Gafa ide dole.” A jest mi se podrepi- Amerikanci da bi zaradili što više novca.
doseći Lho La sedlo na 6.000 metara i tu lo, mislio sam cijelim putem. “Dobro, neka Oni šalju ljude u neizvjesnost i smrt kako
postaviti prvi kamp. I Hamo i ja smo uče- vodi računa, Jogendra Tapa je na drugom bi zaradili novac, a ljudi pohlepni slave
stvovali u tome. Ja sam pratio i oficira za kampu, neka ga preuzme i neka ga dove- hoće da se popnu na Everest, penju se po
vezu Jogendru Tapu, poručnika nepalske de u prvi kamp.” Šta ću, moram poslušati, tom fiksnom užetu, umru i ostanu tu po-
policije. Tog dana sam bio u bazi i imao nema mi druge. Odozgo kad sam krenuo, red puta kao orijent drugima.
sam slobodnog vremena, pa sam odlučio haman pa sam trčao. A alpinističko zna-
napraviti tortu na kojoj je pisalo Lho La. nje Tape bilo je vrlo slabo, pa se na jednoj Bosanski plemići: Alpinizam drugačije
Ovi koji su došli s Lho La kampa dobili su priječnici, na najtežem dijelu, pokliznuo i tretiraju različite kulture. Ilustracije radi,
po dva parčeta torte, ostali po jedan. Tada sletio dolje. Klin ga je zadržao. Dođem do u Sloveniji su svim članovima ove ekspe-
mi je desno oko već bilo malo zatvoreno i njega, kapa mu naherena, naočale spale, a dicije dodijelili državne penzije u iznosu
nisam ni bio svjestan da je proces krvarenja on u redu, cepin u ruci. Pripodignemo ga i od 1.000 eura. U Hrvatskoj to nije slučaj,
u oku već bio započeo, pa ću se takav pope- hajde polahko, korak po korak, i dopratim a u Bosni, kada me profesori i akademici
ti na 7.200 metara s Hamom, a u povratku ga do prvog kampa. Malo zatim će i Ang sretnu negdje, pitaju me: “Gafa, vereš li
ću na to oko gotovo oslijepiti. Kasnije me Fu skliznuti i poginuti, i tu je ekspedicija se još?” A onda im ja objasnim u čemu je
ljekar pregledao, rekao da je to krvarenje bila i završena, a četiri godine kasnije, Jo- razlika između bosanske i švicarske ili en-
u oku, da nema razloga za zabrinutost i da gendra Tapa neće imati Gafu pored sebe, gleske kulture, gdje u Engleskoj oni koji
će oporavak trajati mjesec. I tu je za mene neće imati ni fiksno uže i na južnom sedlu se penju na planine i postižu vrhunske re-
Everest bio i završen. No, da se malo vra- Everesta će se kao vođa Nepalske ekspedi- zultate dobijaju titulu “Sir”, a kod nas se
tim. Prilikom prvog uspona na Lho La, cije pokliznuti i poginuti. profesori i akademici zajebavaju i šprdaju s
Toni Škarja je bio ispred nas. Pri samom nama i našim uspjesima. A kad sve saberem,
izlasku na ovaj kamp Hamo je bio iznad Dehumaniziranje alpinizma: Kada bez obzira na sve ovo, ja sam od alpinizma
mene tri ili četiri metra, Tone se naginje smo mi penjali Everest, to je bilo vrijeme dobio ono najvrednije što čovjek od spor-
i kaže: “Hamo gore, Gafa dole.” To je za kada je ljudski život na Everestu bio važ- ta može da dobije i od nekih drugih ljudi
mene bio šok. Mislio sam u sebi: “Pa neću niji od uspona. Sada je ljudski život bez- sam ipak ispoštovan. Presudno je utjecao
se moći aklimatizirati, nemam šanse ni za vrijedan, već su važne stotine hiljade dola- da imam kvalitetan život i slobodno mogu
8.000 metara, kamoli za vrh.” Rekao sam ra. Sada ekspedicije svakodnevno prolaze kazati da sam više života proživio zahva-
mu: “Tone, treba mi ovo za aklimatizaciju”, pored mrtvih ljudi. Jer, ti ljudi su platili ljujući alpinizmu. n

62 27/6/2019 STAV