Page 19 - STAV broj 254

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Kraj djedovih nišana
DOBRO JE KAD

JE SVE U REDU

Dok koračam po Koraju glavnom cestom iz koje se račvaju putevi
ka mahalama, a ima ih šest, osim što po ko zna koji put ustvrđujem
Piše: da je sve oko mene novo, neprepoznatljivo (što, opet, uopće nije
Sadik IBRAHIMOVIĆ
čudno, četnici su 1992. godine ovo prelijepo mjesto opljačkali, spalili
i doslovno sravnili sa zemljom), i osjećam i uočavam da je život,
pulsirajući, svekoliki život, u ovom mjestu gotovo pa presahnuo: na
ulici i u avlijama nigdje nikog, ama baš nikog

edavno me je put ponovo naveo Stižem u Donju Mahalu, također opu- Dolovi. Ondje se nalazio veliki ljetniko-
u Koraj, jedno od mjesta mog stjelu i načičkanu nenastanjenim kućama. vac (dvorac, zapravo, tako sam ga doživ-
porijekla (o nedoumicama gle- Uzgred, hroničari vele, napose Alija Ham- ljavao u djetinjstvu) u vlasništvu brčan-
Nde porijekla moje porodice već zić, da je ova mahala najstarija u Koraju, skog veleposjednika Hafiza Agice, koji
sam pisao), a razloga su dva: vraćao sam sudeći barem po džamiji, Atik se zove, je, kažu, do Drugog svjetskog rata često
se iz Brčkog, pa mi je bilo usput, i, dru- izgrađenoj 1516. godine. A kako su dža- boravio u njemu i organizirao teferiče i
go, doznao sam od rođaka iz Sarajeva da mije bile prvi objekti koje su Osmanlije uopće narodna veselja.
je mezar, tačnije nišani, našeg djeda oz- gradile nakon, a i prije zvaničnog osvaja- Po svršetku Drugog svjetskog rata ovaj
biljno oštećen i, kako reče, “trebalo bi to nja Bosne, tako je i Donja Mahala u po- je ljetnikovac nacionaliziran i pretvoren
malo pogledati” ( ovo “trebalo bi to malo četku bila centar čaršije s trgom i pazar- u đački dom za učenike Prve ogledne
pogledati” uvijek nekako mene zapadne). nim danom. U godinama koje su slijedile sedmogodišnje osnovne škole u Koraju,
Dakle, u Koraju sam. Dan je sunčan i izgrađen je sibjan-mekteb i medresa, pa a kasnije je imao i neke druge namjene.
prohladan. Dok koračam glavnom cestom je ova mahala u to vrijeme bila i duhov- Nažalost, ovo prelijepo zdanje, kojim su
iz koje se račvaju putevi ka mahalama, a no-prosvjetno središte mjesta. se Korajci ponosili, četnički su divljaci
ima ih šest, osim što po ko zna koji put U neposrednoj blizini Atik džamije, porušili do temelja u ljeto 1992. godine.
ustvrđujem da je sve oko mene novo, ne- s njene istočne strane, nalazi se česma Sve ovo, a i još štošta, prolazi mi kroz
prepoznatljivo (što, opet, uopće nije čud- Dajankuša, najpoznatije izvorište “žive” glavu dok stojim sam samcat na izlokanoj
no, četnici su 1992. godine ovo prelijepo vode u Koraju i okolini, a koja je, kako cesti, gledam u zubom vremena i nebri-
mjesto opljačkali, spalili i doslovno srav- hroničari vele, izgrađena istodobno s gom zapuštenu česmu Dajankušu i novo-
nili sa zemljom), i osjećam i uočavam da je Atik džamijom. izgrađenu, nažalost, arhitektonski ne baš
život, pulsirajući, svekoliki život, u ovom Prema usmenim predajama, ova je uspjelu Atik džamiju.
mjestu gotovo pa presahnuo: na ulici i u česma hajrat izvjesnog Dajanli Mustafe, Konačno, ulazim u džamijski harem,
avlijama nigdje nikog, ama baš nikog. koji je upravljao i džamijskim vakufom, prilazim djedovom kaburu, učim Fatihu
Dok se iz centra mjesta lošom, izlo- pa je po njemu dobila i ime. Iz sačuva- i vidim da je s nišanima sve u redu, nika-
kanom cestom spuštam u Donju Maha- nog i čitljivog natpisa iznad česme da se kvih ozbiljnih oštećenja nema.
lu do mezaristana i kabura mog djeda u doznati da je obnavljana 1856. godine i Nakon što sam promrzlim rukama
njemu, povremeno zastajkujem, gledam posljednji put 1904, po nalogu izvjesnog očistio djedov kabur, izlazim iz hare-
u novoizgrađene kuće, listom prazne, Sulejman-bega Ajanovića. ma i pišem rođaku poruku: “Pogledao
estetski rogobatne, okovane u beton, že- Inače, opet vele, česma je dosta izgu- sam djedove nišane. Sve je u redu, nema
ljezo i staklo, u “postmodernističko ruho” bila od svog prvobitnog izgleda, a građena oštećenja.”
potpuno neprirodno i neuklopljivo u je od tesanog kamena s bazenom ograđe- Ubrzo je odgovorio: “Oprosti, dezin-
prostornu matricu, u negdašnju tipično nim velikim kamenim pločama, gdje su formacija. Dobro je kad je sve u redu.”
bosansku arhitektonsku ambijentalnost bili uklesani godina njenog podizanja i Pružam korak, ulazim u auto i napu-
mjesta, uviđam da to više nije niti može natpisi ispisani arapskim pismom, nije štam Koraj, mjesto tuđe mi i neprepo-
biti onaj stari, lijepi Koraj, mjesto mojih poznato kakvog sadržaja, obrubljeni de- znatljivo, mjesto koje na jedvite jade još
predaka, mjesto koje sam silno volio i, korativnim crtežima. Kako god, postoji nekako osjećam svojim, mjesto koje ni-
opčinjen njegovom ljepotom, uvijek mu i danas. kad više neće biti ono što je bilo, ali, ipak,
se vraćao i radovao. Stoga, ne bez tuge i Dok stojim pred Atik džamijom, gle- “dobro je kad je sve u redu”, pa makar to
razočaranja, oborih pogled i krenuh dalje. dam u put koji vodi ka lokalitetu zvanom bili djedovi nišani. n

STAV 16/1/2020 19