Page 23 - STAV broj 254

elementarne potrebe za preživljavanjem?
Iz svjedočenja većine onih koji su se, pri-
mjerice, priključivali Handžar-diviziji po-
staje jasno da su to radili isključivo da
bi preživjeli jer su doslovno gladovali?
HOARE: Jasno da je većina običnih ljudi
prilazila različitim formacijama iz praktič-
nih razloga, jer su imali šta jesti i neko ih
je štitio. To kome ste se priključivali u to
doba bila je stvar okolnosti. Kada govori-
mo o tadašnjem vodstvu, Muslimani koji
su se priključili Handžar-diviziji željeli su
bosansku autonomnu snagu koja bi ih od-
makla od ustaša, ali i zaštitila od četnika.
Isto je bilo i sa Srbima koji su se priklju-
čivali snagama Milana Nedića jer su htjeli
biti sigurni i uživati zaštitu nacista. Oni
u tom smislu nikako nisu bili antifašisti.

STAV: Bili su dio SS formacija i ne tre-
ba uopće govoriti šta to znači, ali da li
su stvari zaista crno-bijele, da li su oni
zločinci samo zato što su bili pripadni-
ci Handžar-divizije, posebice ako zna-
mo da je to jedina SS formacija koja se
pobunila u septembru 1943. godine u
Villefrancheu?
HOARE: Morate napraviti razliku izme-
đu institucije i vojnika. Sama jedinica bila
je zločinačka jer je bila dio SS trupa. To
je bila genocidna, fašistička, zločinačka
organizacija, ali to ne znači da je samim
tim i vojnik te jedinice ratni zločinac, ne
znači da je automatski osoba koja je poči-
nila zločine. Oni čak nisu svi bili posve-
ćeni fašisti i mnogi od njenih pripadni-
ka pridružili su se partizanima i postali
hrabri partizanski borci. Jasno, isto tako
su se mnogi četnici, ustaše ili domobrani
priključili partizanima. Mora se gledati
individualna krivica.

STAV: U knjizi pokušavate objasniti i jedan
poprilično nevjerovatan fenomen iz da-
našnje perspektive, Muslimansko-četnič-
ku miliciju, koju je vodio Ismet Popovac,
liječnik i nekadašnji načelnik Konjica?
HOARE: Među bosanskim muslimani-
ma postojalo je mnogo različitih gledišta
o tome kako spasiti narod. Neki su se od
početka priklonili ustašama, uglavnom
oni koji su se osjećali Hrvatima. Drugi su
se direktno priključili Nijemcima, dok su
se treći odlučili priključiti četnicima. To
je bilo pitanje opstanka, odaberete stranu
koja vam je najbliža i sarađujete s njom.
Srpski nacionalizam tradicionalno je bio
snažan u Hercegovini, a ljudi poput Mu-
stafe Golubića ili Osmana Đikića i Smai-
la Ćemalovića bili su dio te tradicije. Po-
stojali su muslimani koji su smatrali da
se tamo treba priključiti četnicima kako
bi kroz tu saradnju preživjeli. Međutim,
oni su uvijek bili četnicima sumnjivi,
čak i kada su se priključivali četnicima,

STAV 16/1/2020 23