Page 67 - STAV broj 254

pisaca, u uvodnom tekstu u književno-histo-
rijskoj monografiji Putokaz – list za druš- IZ TEKSTA “POGLED
tvena i književna pitanja, pisci okupljeni NA MUSLIMANSKU OMLADINU”
oko Putokaza svojim su literarnim pri-
lozima željeli ukazati na siromaštvo, bi- (...) Četirigodišnja ljudska klaonica od 1914. g. usjekla je mnoge brazgotine u život omladine
jedu, glad, nezaposlenost, bolesti, težak cijeloga svijeta, naročito omladine seljaka, radnika i malih ljudi. Neprestano gladovanje, zima,
položaj bošnjačke žene, vjerski fanatizam, nečist, bolesti, živčani potresi, sve je to načinilo od mladog pokoljenja, ukoliko ostade na živo-
alkoholizam, kocku, izrabljivanje djece... tu, pokoljenje boležljivaca. Poslije svjetskog rata život širokih slojeva naroda nije se izmijenio,
“Ustvari, idejni tvorci Putokaza i nisu že- premda je nastupilo takozvano vrijeme privrednog napretka (prosperiteta). Taj napredak bio
ljeli stvarati jedan književni časopis, već je moguć radi iscrpljenosti sviju zemalja, do koje ih je rat doveo, i brzog usavršavanja mašina
su književnošću željeli samo upotpuniti i načina rada (racionalizacije i mehanizacije). Međutim tom ubrzanom proizvodnjom stvorilo
aktuelne socijalne i političke teme”, na- se više robe, nego što su je potrošači mogli kupiti, i 1929. g. zahvata cijeli svijet ekonomska
glašavaju Džanko i Karić. kriza. Usavršavanje mašina i načina rada izbacivalo je mase radnika na ulicu, a nastupom kri-
I doista, u svim brojevima Putokaza ze mnoge su se tvornice zatvorile, mnoge smanjile rad, i broj nezaposlenih sve je više rastao.
publiciran je samo 21 književni prilog, Nadnice su se srozavale. Kresale su se plaće namještenika i činovnika, slijedili su bankroti
od čega devetnaest pripovijetki i dvije sitnih trgovaca. Industrija je svojom jeftinijom proizvodnjom sve više uništavala zanatlije. Brži
pjesme. Među publiciranim književ- pad cijena seljačkih proizvoda od cijena industrijskih, pojačan još više nastupom agrarne
nim radovima bili su Priča o Đulaginom krize, veliki porezi i navala financijskog kapitala, razrušili su do temelja gospodarstvo sitnih i
Bajramu i Paligraf Hasana Kikića, Sin srednjih seljaka. Kriza je, dakle, bacila široke slojeve naroda u bezizlazan položaj. Omladina
se vratio sa škola Hamida Dizdara, Bi- seljačka, radnička i omladina malih ljudi ne prebolivši još prvih mučkih udaraca rata, zapade
jeg Avdana Mujkića i Ramazanska noć u još teži položaj: zakrčiše joj se i oni mali puteljci napretka. Sve ovo nije zaobišlo ni omladinu
Zije Dizdarevića, Noć u vezirskom gradu muslimanskih širokih slojeva naroda u Bosni i Hercegovini. Dapače, pogodilo ju je vrlo jako.
Skendera Kulenovića itd. Zanimljivo 1918. g. nastupila je u životu muslimana Bosne i Hercegovine krupna promjena. Do te go-
je da je Noć u vezirskom gradu bio jedini dine mi muslimani bili smo povlašćeni društveni sloj u Bosni. No, i u tom povlašćenom sloju
književni prilog Skendera Kulenovića, bilo je razlika: postojali su begovi i age, trgovci i zanatlije i slobodni seljaci. Ali kapital (trgov-
ali ne i njegov jedini tekst u Putokazu. ci, bankari, industrijalci) kod nas nije bio u to doba toliko ojačao, da bi mogao podijeliti poli-
Naime, Skender je bio veoma aktivan tičku vlast s našom feudalnom gospodom, kao što se to 1848 g. dogodilo u nizu evropskih
saradnik, a uglavnom se iz polemičkog zemalja, a pogotovu nije mogao potpuno preuzeti političku vlast u svoje ruke onako kako se
ugla, baš kao i Kikić, bavio krupnim to odigralo u velikoj francuskoj revoluciji 1789. Muslimanski seljaci nisu bili kmetovi; kmet je
socijalnim pitanjima bošnjačke stvar- bio katolički i pravoslavni seljak. Muslimani pod Austrijom bili su, dakle, jedna jedinstvena,
nosti. Objavio je tekstove Pogled na mu- premda iznutra različita, posjednička grupa, koja je naravno imala težnju da taj svoj položaj
slimansku omladinu, Novine i društveno očuva. Austrougarska monarhija, kojoj je Bosna trebala kao vrelo sirovina i kao put osvajač-
zbivanje, Stara Evropa, Jedna žalost i kog (imperijalističkog) prodiranja na jugoistok, upotrebljavala je svu vještinu, da razvoj prilika
u Bosni bude miran i ne samo da u povlašćeni položaj muslimana nije dirala, nego ga je još
jedna potreba. i utvrđivala. Na ovaj način ne samo da je Austriji uspijevalo, da tokom vremena suzbije otpor
U Putokazu je vođena i jedna od naj- muslimana prema njenom prodiranju na jugoistok, nego joj je polazilo za rukom da suzbi-
oštrijih polemika u historiji bošnjačke i je i pokrete kmetova koji su, sve više, tražili svoju slobodu. Muslimanska omladina mogla je
bosanskohercegovačke književne kritike. u to doba da živi bezbrižno i živjela je, premda, naravno, ne sva u jednakoj mjeri. Begovski i
Riječ je o Kikićevoj polemici s Jovanom aginski sin (naročito u onih nekoliko stotina bogatih porodica) trebao je tek toliko životnog
Kršićem u kojoj je Kikić, vođen idejom iskustva, koliko je potrebito da znadeš naslijediti povlasticu i njome se koristiti. Zato begovat,
socijalne književnosti, pokušao diskredi- ukoliko je djecu slao u škole, slao ju je najviše iz potrebe za povećanjem društvenog ugleda
tirati kritičarski, urednički, moralni, pa i ili iz vjerskih osjećaja, dakle najrađe i najviše u vjerske škole. No i to je bila rijetkost. Zanatlij-
politički dignitet Jovana Kršića – jednog ska omladina nasljeđivala bi posao od oca i vodila ga dalje po ukalupljenom iskustvu. Se-
od najmeritornijih bosanskohercegovač- ljačka omladina bila je privezana uza zemlju, i tek bi po koje seljačko dijete izučilo za hodžu,
kih književnih kritičara prve polovine kako bi se održao vjerski odgoj na selu. Austrija je, naravno, premda se čuvala da ne dirne
20. stoljeća. u društvene i vjerske običaje muslimana, morala u Bosnu unositi tekovine zapadnoevropske
Ipak, Putokaz treba promatrati pri- civilizacije, dakako u svom interesu (modernu administraciju, škole i tehnički napredak). Te
je svega kao društveni časopis u kojem su se tekovine počele pomalo da usijecaju u ustaljenu islamsku feudalnu kulturu koja je kod
je tretirana tegobna stvarnost Bošnjaka muslimana bila naročitog oblika. Tek tada, i zapravo izuzetno, počinje muslimanska omladina
između svjetskih ratova. Posebna pažnja posjećivati modernu školu. Ali kako životne prilike ne postavljaju potrebe za školom, to vrlo
posvećivana je našem seljaku, zemljorad- mali dio završava nauke, a najveći dio na studijama provodi život dobro hranjenih i bezbrižnih
niku i stočaru, prepuštenom samom sebi i mladića, koji halapljivo piju sve slasti velegrada. Muslimanska ženska omladina živi strogo
izgubljenom u vremenu industrijalizacije vezana uz kuću i potpuno je isključena iz svakog javnog života. Potrebito je bilo bar s neko-
države. U Putokazu podjednako kritično liko riječi podsjetiti na tu prošlost, da se vidi, kako su velik skok muslimani morali napraviti
pisalo se o osmanskoj upravi i o pokretu 1918. godine, koja sve naglo okrenu na glavu. Begovi i age biše izvlašćeni preko noći. Velik
Husein-kapetana Gradaščevića. Zanimljivo dio, nesposoban na novi način privrede, i u nemogućnosti da se odrekne naviknu tog nači-
da je ljevica Gradaščevićev pokret treti- na života, zajeo je ono, od čega ga je izvlašćenje poštedilo i počeo se proletarizirati. Omla-
rala kao “borbu feudalne klase za očuva- dina se nađe na raskrsnici: umrijeti ili živjeti. Neka pođe u škole, i tu većinom zastade što iz
nje neokrnjenih odnosa proizvodnje na nemogućnosti školovanja, što iz nerazvijene svijesti o potrebi škole; neka se prihvati zanata,
feudalnoj bazi”, kako zaključuje Mustafa a najveći dio pođe putem lumpenproletera. Izuzetak od ovog čine krupniji begovi, koji su,
Orlanović u petom broju. primivši neke tekovine zapadnoevropske civilizacije, razvili kod svoje djece neki smisao za
Zbog važnosti tema o kojima je pisano školu i koji su, pretvorivši agrarnom reformom neobuhvaćenu imovinu u kapitalističku, imali
u Putokazu, u ovom i u narednim broje- mogućnosti da svoju djecu iškolaju...
vima Stava prenijet ćemo neke tekstove i Skender Kulenović
dijelove tekstova bošnjačke ljevice izme- (Nastavak u sljedećem broju)
đu dva svjetska rata. n

STAV 16/1/2020 67