Page 30 - STAV broj 283

BESPUĆA INTERNETSKE ZBILJNOSTI

PARADAJZ ILI KAVADA-TURISTI?

obro je poznata čudna kontradiktornost Mostara to jednostavno nije isplativo. Ko
Dprisutna u mentalitetu svakog onog god se barem jednom okupao na nekoj
društva koje, zahvaljujući sreći da naselja- od mnogobrojnih plaža od Makarske pa
va prostor s prirodnim ljepotama, živi od sve do Neuma zna da su najbolje među
masovnog turizma. Ta tenzija između želje njima u poslijepodnevnim satima, nakon
da se živi od novca koji ostavljaju posjeti- završetka radnog dana, naročito viken-
oci i odijuma spram dolaska velikog broja dom, popunjene što lokalnim stanovniš-
stranaca koji taj isti novac troše na prostoru tvom, što stanovnicima južne Hercego-
Dalmacije obično ima i još jednu dimenziju, vine. Stoga, prije će biti da su takozvani
ponešto geografsku, a ponešto i etničku, a “paradajz-turisti” ustvari “kavada-turisti”
koja je došla do izražaja naročito nakon za- i “putovničari”, te time sunarodnjaci, ali
vršetka posljednjeg rata. i zbog dvojnog državljanstva sugrađani
Građani Bosne i Hercegovine, koji su nekada lokalnom stanovništvu. Upravo oni, što
davno, posebno na prostoru Južne Dalmacije, radi blizine mora, što radi lahkoće pre-
bili rado viđeni gosti, danas se smatraju tu- laska granice, odlazak na more tretiraju
ristima “druge klase”, posjetiocima čije pare kao jednodnevni izlet i poslijepodnev-
možda imaju vrijednost, no čije prisustvo kvari ni odmor.
specifični mediteranski štih onoga što se danas No, iako većinsko stanovništvo Bo-
naziva hrvatskom obalom. Sredinom pedesetih sne i Hercegovine ovakve žaoke du-
godina prošlog stoljeća stanovnici te iste oba- boko iritiraju, ipak treba razumjeti da
le, uglavnom odrasli na srdelama i raštici, bili su i oni sami djelomično odgovorni za
su presretni kada na prašnjavom makadamu ovakve stereotipe. Postoji neki opse-
svojih siromašnih zaseoka ugledaju goste koji sa sobom vucaraju sivni običaj, gotovo patološka potreba, naročito stanovnika Sara-
pakete visočkog suhog mesa, travničkog sira, glamočkog krompira i jeva, da ljetovanje posmatraju isključivo kao odlazak na Jadransko
gradačačkog pekmeza i koji su još pride spremni platiti za privilegiju more. Nekad se čini da, ako onamo ne ode značajan dio građana
noćnog dinstanja u nekom obližnjem ćumezu i lomatanja po kamenju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine, ljeto smatra “propalim” . Da ne
kako bi se okupali u “našem Jadranu”. Čak i poslije, sedamdesetih i spominjemo da mnogi od navedenih od vlastite domovine najbolje
osamdesetih, nakon što je izgrađena infrastruktura, te se razvio ma- poznaju pravolinijski ekspres-put ka moru. Nikako da se razumije
sovni turizam socijalističke varijante, gosti iz Bosne i Hercegovine da je obavezno ljetovanje na Jadranu prije svega navika prošlog
bili su lijepo primani, pogotovo zbog svoje vesele naravi te meraklij- vremena, socijalistički ritual jednog nestalnog sistema i jedne ne-
ske navike da se s odmora vrate puni utisaka, ali praznih džepova. stajuće klase koji se danas može pravdati isključivo nostalgijom.
No, nakon završetka posljednjeg rata, došlo je do svojevrsne inverzi- On je bio potpuno nepoznat našim pradjedovima te će vjerovatno
je. Mirisi i okusi onoga što se nekada smatralo rijetkim specijalitetom biti čudan i našim unucima. Stanovnicima Bosne i Hercegovine Ja-
postali su nepodnošljivi za (re)mediteranizirano nepce i evropeiziranu dran bi danas trebao biti tek jedna od opcija, ne i glavna, ne samo
svijest stanovnika obale te obilježje primitivaca iz zaleđa. Nekada sim- zato što su nam otvorene i pristupačne i druge destinacije poput
patični glasni veseljaci iz susjedne republike postali su nepodnošljivi Turske i Albanije već i što više nije isplativ. Da ne spominjemo da
i nametljivi balkanski krkani čiji guturalni glas i čudni naglasak para tolika prirodna čuda i ljepote Bosne i Hercegovine i dalje čekaju da
uši i kvari šum mora, a etiketa “paradajz-turista”, koja je nekad važila ih otkriju njihovi vlasnici. Insistirati na odlasku na Jadran po svaku
za nesretne Čehe, transplantirana je, potpuno neopravdano, na gra- cijenu, biti spreman istrpjeti svašta radi sunca i mora samo priziva
đane Bosne i Hercegovine, iliti ga Bosance, pod čime se, naravno, lošu uslugu i još lošiji odnos.
prije svega podrazumijevaju Bošnjaci. Stanovnicima obale, dakako, S druge strane, ne treba biti ni suviše strog spram Dalmatinaca i
drage su pare koje ostave turisti i iz Bosne i Hercegovine, no oni bi njihovih predrasuda. Riječ je o fenomenu tipičnom za sva društva,
voljeli da im pare ostavljaju civiliziraniji “Europljani”, koji bi ih valjda uključujući i naše. Sjetimo se samo kako smo neposredno nakon
oplemenili ne samo vlastitim novcem već i samim prisustvom i ose- rata s veseljem i radošću dočekivali svakog zalutalog stranca u
bujnom hoh kulturom. Tako je čak i danas, u doba pandemije virusa Sarajevu, gotovo ga vukući za rukav kako bismo mu pokazali sve
korona, koja je izuzetno teško pogodila hrvatski turizam. čari našeg kutka planete i kako bismo i mi bili otkriveni i prepo-
Koliko se može zaključiti iz pisanja Slobodne Dalmacije, iako je tu- znati po nečemu što nije ili Olimpijada ili Opsada. Usporedimo to
rista znatno manje nego prošlih godina, vlasnici apartmana u Gracu sa situacijom od prošle godine, gdje se, nakon tek jedne decenije
zadovoljni su sezonom, prije svega jer ne moraju stavljati ležaljke i turističkog buma, počeo gajiti prezir spram “prljavih backpackera”
peškire na plažu kako bi zauzeli mjesta prije dolaska jednodnevnih ili “hosteldžija” koji “malo ili ništa ne troše, a smrde po ulici”. Sje-
kupača iz Bosne i Hercegovine. Kako sami kažu, korona je donije- timo se kojom su se brzinom po Bosni i Hercegovini počele širiti
la i nešto dobro na Makarsku rivijeru. Nema “paradajz-turista”. To, predrasude spram arapskih turista, kojima ni fantastično i za ove
naravno, ne žele javno reći, već “nezvanično” tvrde da ove vikend-go- prostore neviđeno trošenje novca šakom i kapom nije pomoglo, a
ste dovoze autobusi na izlete iz čitave Bosne i Hercegovine, a takvi da ih se ovdašnje stanovništvo ne zasiti nakon tek koje godine te
gosti “samo zauzimaju mjesta na plažama, ne troše ništa i iza sebe počne maštati o jednako izdašnim, ali eto navodno “civiliziranijim”
ostavljaju smeće koje neko mora pokupiti”. Iako se ovi “vlasnici turistima. Poenta je svega da svoj teško stečeni novac treba trošiti
apartmana” ograđuju od bilo kakve primisli “da imaju nešto protiv ondje gdje se on cijeni i gdje pored odgovarajuće usluge kupuje i
gostiju iz BiH”, pa tvrde da su, dapače, svi dobrodošli, nešto u toj dobru volju i naklonost. Ako su to nakon godine-dvije shvatili Ara-
cijeloj priči debelo ne štima. pi, koji su i prije pojave virusa korona Bosnu i Hercegovinu počeli
Vrlo je upitna tvrdnja da “autobusi dovoze goste iz čitave Bosne i mijenjati Gruzijom ili Turskom, vrijeme bi bilo da to konačno shva-
Hercegovine na jednodnevno kupanje”, jer bilo kome sjevernije od timo i mi nakon nekoliko decenija “robovanja” Jadranu.
Sastavio: M. D.

30 6/8/2020 STAV