Page 34 - STAV broj 283

POLITIKA: SJEĆANJE NA 6. AUGUST 1992. – DAN POČETKA RASPUŠTANJA LOGORA “OMARSKA”

mlađih; da na nešto ličimo ako se zadese obzira na to što su oni nas u tom trenutku što zločinci šetaju slobodno po njemu. U
kamere u Trnopolju, gdje nas prebacuju. ponizili, sve vraća kao bumerang. Srebrenici je učestvovalo nekoliko hiljada
Bili smo u užasnom stanju. Umirao sam ljudi sa svih strana svijeta. Ono što je ura-
15 dana, a umrijeti nisam mogao. Ispadali STAV: Zašto to mislite? đeno u Prijedoru djelo je ruku prijedorskih
su mi nokti koje sam na preporuku rahme- SELMAN: Treba nositi taj žig i živjeti s Srba. Ostavilo je to ogromne posljedice. Jer
tli doktora Ese sam sebi vadio iz gnojavih njim. Bez obzira na to kako oni reagirali, danas sve što radim radim kroz prizmu lo-
prstiju. Imao sam tešku dizenteriju i zbog do Sudnjeg dana ostat će činjenica da su goraša, nepovjerljiv sam, pazim s kim raz-
babe i brata mi je bilo najteže jer znaš da Bošnjaci i Hrvati Prijedora morali nositi govaram, šta radim... Nesvjesno, ali tako.
te oni gledaju kako se mučiš a ne mogu bijele trake naredbom prijedorskih Srba.
ti pomoći. Čini mi se da sam tih 15 dana STAV: Ovih dana Bošnjaci u Danskoj ima-
samo lebdio, nisam imao nikakvog osjeća- STAV: Nisam baš siguran da je previše ju pune ruke posla jer pripremaju gradnju
ja. Iskusili smo sve ono što se drugima de- ljudi uopće briga za to. spomenika žrtvama Genocida u Bosni i
šavalo u Auschwitzu, bilo nam je potpuno SELMAN: To mene ne interesira niti tre- Hercegovini.
isto. Bio sam u jednom od tri autobusa u ba interesirati bilo koga od nas. Odmor SELMAN: U danskom gradu Aalborgu
kojima smo prebačeni u Trnopolje i tu je provodim u Prijedoru, isprva je bilo čarki, živi brojna bošnjačka zajednica i došlo se
jedan naš prijatelj Bošnjak našao prijatelja ali više toga nema. Ne družim se s onima na ideju da se postavi spomenik kojim bi
Srbina i poslao ga po mene u Trnopolje da s kojima ne treba stajati, ljudi su ljubazni se ljudima prikazalo i pokazalo šta je to
me vrati kući. i susretljivi onako kako su bili i prije rata, kod nas dolje bilo, ali to nije bila naša je-
ali znam u šta se taj osmijeh može pretvori- dina aktivnost. Na dvadesetu obljetnicu
STAV: Nakon logora ste još godinu dana ti. Imao sam kratak susret s jednim od mo- Genocida u Srebrenici u Odenseu smo
ostali u Prijedoru? jih progonitelja. On je htio ostvariti neka- napravili instalaciju s brojem 8372, a uz
SELMAN: Iz manjeg logora smo preba- kav kontakt. Mislim da to njih jede jer oni njega smo, postavljenim cipelama, htjeli
čeni u veći. U tih godinu dana smo svje- koji su zatvarali i mučili ljude pokušavaju pokazati koliko je to zapravo mnogo lju-
dočili užasnim stvarima. Nakon toga smo ostvariti nekakav kontakt. Za razliku od di. Koliko je to bio obiman i organizi-
otišli u Dansku, gdje, evo, i danas živimo. Bošnjaka koji žive u Prijedoru, imam luk- ran posao, da to nije bila slučajnost, ljudi
suz da biram s kim ću progovoriti, da bi- koje ubiješ, pa zakopavaš, pa otkopavaš,
STAV: Pukom srećom ste izbjegli masakr ram hoću li hljeb kupiti u Prijedoru ili ću pa sakrivaš na druga mjesta... Na tom su
na Korićanskim stijenama? po njega otići u Sanski Most. Razgovor je se skupu obratili gradonačelnik Odensea,
SELMAN: U posljednjem smo momentu bio tmuran i nisam htio ništa od onoga što razni političari, zastupnici u Evropskom
brat i ja odustali od ideje da idemo. Nakon mi je pokušavao reći prihvatiti. Samo sam parlamentu, današnja ministrica odbrane.
tog prvog konvoja, trebao je krenuti još mu rekao da bih volio da ne dođe u situ- Moram naglasiti da mi svojim angažma-
jedan i mi smo odlučili da sačekamo, da aciju da mu zatreba moja milost. Ne samo nom i kontaktom s lokalnim političarima
vidimo kamo će proći ljudi iz prvog kon- da je nije on zaslužio nego njegovih deset nikad nismo došli u koliziju sa svojim
voja. U to se doba krišom slušao Radio narednih koljena. S prezimenom te familije identitetom, ni nacionalnim ni vjerskim.
Sarajevo, mi smo ga posebno voljeli zbog završio sam za sva vremena. Kad bi se bar Jasno smo podvukli ko smo, šta smo i do
voditelja, našeg Prijedorčanina Željka neko javno oglasio u vezi s 1992, rekao da čega držimo, nama život u demokratskoj
Ružičića. Čekali smo vijesti u pet ujutro nije trebalo onako, kad bi se obilježili logo- zemlji garantira sva prava. Bošnjaci su se
i čuli Željkov plačni glas koji doslovno ri, pa da kažemo da to pokajanje budi neku pokazali odličnim, Danci su iznenađeni
moli Prijedorčane da se ne odlučuju na nadu u pravi suživot i poboljšanje odnosa. kako smo se snašli, kako smo se rasplinuli
put preko Vlašića jer imaju informaciju Međutim, za sad ništa od toga. Oni meni po raznim radnim mjestima. Prije dvije
da su ljudi iz konvoja pobijeni na Kori- ne smetaju, ali znam gdje smo. Pokazali su godine smo postavili stećak kao spome-
ćanskim stijenama. Mislim da im se to mi gdje su oni, gdje smo mi kod njih i toga nik u znak zahvalnosti Danskoj što nas
danas, ti masakri, logori, bijele trake, bez smo vrlo svjesni. Problem Prijedora jeste je primila i dala nam priliku za životom.
Obilježili smo i Dan bijelih traka, taj su
dan svi naši gosti nosili bijele trake, od
gradonačelnika pa do prolaznika.

STAV: No nisu baš svi dobronamjerni u
Danskoj, postoje desničarske skupine
koje se protive memorijalu?
SELMAN: Neko želi srušiti ideju o
tome da musliman može uspješno ži-
vjeti i raditi, poštujući sve demokratske
uzuse, u kršćanskoj zemlji. A mi smo
živi primjer za to, da čovjek može biti
vjernik bilo gdje na dunjaluku. Objav-
ljen je jedan veoma degutantan tekst o
Srebrenici i koncentracionim logorima
u Bosni u jednim ovdašnjim lokalnim
novinama. Nas je to šokiralo, nismo ni
pomišljali na to da neko može biti pro-
tiv spomenika. Taj profesor, autor tog
članka, i ranije je objavljivao veoma ruž-
ne tekstove i mi smo se bojali da neko
ne reagira na ružan način. Hvala Bogu,

34 6/8/2020 STAV