Page 37 - STAV broj 283

Nešto kontam, ima i nešto perverzno u tom svemu kad
čovjeka danima vani premlaćuju, šutaju cokulama po
trupu i glavi, topuzima koje su izvukli iz kojekakvih
šupa, kao stražar Krle (reče jednoj logorašici da je topuz
bio djedov, pa ga i on ponio kao radni pribor za fizičko
vaspitanje po “Omarskoj”), skaču po njemu dok on

vrišti, stenje, krklja, pada u nesvijest od bolova, bude ga
ustajalom vodom, pa se on, onako krvav, crn, polomljen,
vraća nazad u hangar, na mjesto na kojem je ležao

da je ijedan stražar iz “Omarske” udario Auschwitzu, pa odgovorno tvrdim, Ni-
mrtvog čovjeka. Treba i to reći. jemci su to mnogo bolje radili. Njemačka
Ipak je bilo nešto ljudsko i u njima. je ipak Njemačka. Mislim da bi bilo do-
A o mrtvima samo najbolje, kaže stara la- bro da se napravi evaluacija efikasnosti
tinska poslovica. upravljanja logorima, tako da se ovaj “ci-
Ustvari, ponekad bi prozivali i mrtve. klus Omarske” ne desi opet. Ako se neko
Sad se sjetih... To bi se dešavalo kada u odluči na to, bit će mi drago da podijelim
jednoj smjeni ubiju čovjeka, ali ne napra- svoja iskustva i ispunim upitnik.
ve dobru primopredaju. Ponapijaju se do Nešto kontam, ima i nešto perverzno
sabah-zore uz Cecu, pa umorni, krvavih u tom svemu kad čovjeka danima vani
očiju, noževa i uniformi, samo odgegaju premlaćuju, šutaju cokulama po trupu i
kućama. Tada ovi iz nove smjene traže glavi, topuzima koje su izvukli iz kojeka-
istog logoraša koji je to jutro već izmlaćen, kvih šupa, kao stražar Krle (reče jednoj
podlegao, odležao na travi, odvezen i za- logorašici da je topuz bio djedov, pa ga i on
Satko Mujagić, bivši logoraš i trpan, pa niti čuje da ga opet zovu niti im ponio kao radni pribor za fizičko vaspita-
pokretač inicijative za Memorijalni se može javiti, jer zemlja ne prenosi zvuk. nje po “Omarskoj”), skaču po njemu dok
centar u logoru “Omarska” Zalupao bi možda rukom o sanduk da je on vrišti, stenje, krklja, pada u nesvijest
u sanduku i da mu ne polomiše ključne od bolova, bude ga ustajalom vodom, pa
kosti kao profesoru matematike Huseinu se on, onako krvav, crn, polomljen, vra-
oko “bijele kuće”. Stražare smo inače mo- Crnkiću. Danima je hodao s obje ruke niz ća nazad u hangar, na mjesto na kojem je
rali nazivati po nekom činu, iako ih nisu tijelo dok se neko nije smilovao i parkirao ležao. Vraća se da, kao što slonovi imaju
imali. Vodnik je izgledalo najprihvatljivija ga na zborno mjesto. običaj (odu na mjesto gdje su rođeni da
opcija. Tu oko “bijele kuće” okupljali su A kod loše primopredaje stražari nove tamo i umru), zalegne još jednom na ono
se naši mrtvi, bilo oni pobijeni vani, bilo smjene bi, ljuti što ne mogu naći prvu na- svoje usko, prašnjavo mjesto na podu u lo-
ovi kao Silvo ili kasnije Teufik Denić, koji gradu za taj dan, onog kojeg traže, izveli goru “Omarska” i tek onda izdahne. Zar
bi izdahnuli na mjestu na kojem su ležali. nekoliko drugih logoraša, premlatili ih, nije to perverzno? Meni jeste. Kao neki
Dolazili bi tako na svoj posljednji sastanak neke pobili, pa se zapili. I često, na primo- ritual, prozovu te, ti iziđeš, oni te satima
logoraša “Omarske”, polegli svako na svoje predaji straže, opet zaboravili kazati ko se udruženo biju dok ti ne polome kosti, iz-
mjesto jedan pored drugog i šutjeli. I Silvo sve sastao na travnjaku oko “bijele kuće”. masakriraju lice, potrgaju organe, a ti ne
je tako iznesen, na to zborno mjesto mr- I tako, ciklus prozivki bez odgovora padaš i ne ostaješ odmah tu, iako je lak-
tvih. Nisu ih više prozivali niti šta pitali, nastavljao bi se danima, a sve zbog loše še dopuzati na travnjak nego se vraćati
a nisu ih vala više ni tukli. Ne sjećam se koordinacije straže. Čitao sam knjige o na “svoje mjesto”. A onda te, kad umreš,
sapatnici, kao paket, u toku posljednjeg
Vladimir Miladinović na jednoj čina lančane trake neke fabrike, fabrike
od komemoracija u Omarskoj mrtvih, iznesu. Isporuče te jer sad više ne
možeš sam hodati. Kao kad u fabrici auta
posljednji radnik automobil samo izveze
na ogromno parkiralište pored fabrike i
ostavi ključeve u automobilu. Pričao mi
buraz, radio je u fabrici “Mitsubishi” u
Holandiji da je to baš dobar osjećaj. Tako
i logoraš, ide nazad u ćebetu onima koji
su ga gazili i mlatili, polomili kosti, prije
nego što je oteturao, a oni svratili u “bijelu
kuću” da istresu dušu još trojici drugih.
I, jebiga, ima stvarno nešto strašno
u onoj tišini ovih što nose i poslušnosti
kojom isporučuju tijelo na taj sastanak s

STAV 6/8/2020 37