Page 38 - STAV broj 283

POLITIKA: SJEĆANJE NA 6. AUGUST 1992. – DAN POČETKA RASPUŠTANJA LOGORA “OMARSKA”

tijelima na travi oko “bijele kuće”. I kao i
s automobilima i ostavljenim ključevima.
I Silvo Sarić ostao je u ćebetu. Bi Nedžadu
žao ćebeta, posudio ga je da Silvu iznesu,
a ovi zaboravili vratiti. Možda su imali
“previše” poštovanja prema truplu, pa
umjesto da ga istresu, ostave ga onako. A
možda su žurili, da ih sve ne potrpaju u
isto ćebe... Pitat ću jednom Mirsu Softića.
A ima, vala, i još nešto, baš naše, au-
tohtono, suludo, balkansko u tom činu,
kad usred genocida nad Bošnjacima 1992.
jedni, bosanski Srbi (“Bošnjaci istočne
vere” – kako reče Garašanin 1844) nasmrt
premlate drugog, bosanskog Hrvata, kao
pokojnog Silvu, a onda ga ovi treći, Boš-
njaci, iznose na travnjak rizikujući vlastiti neki treći put. Baterije su se neminovno ispadoše, naizgled, Boro Medić i Marko
život. Zar ne? punile na zvuk pogođenog motora avio- Pavić u pravu. Naizgled.
Zanima me sad, dok ovo pišem, kakav na u kojem je ginuo Žare, a i mi i Dali- Istina, danas, iz perspektive još jednog
je čovjek bio taj Silvo Sarić. Svi ga hvale, bor suzili, sretni što je sletio na još jedno 6. augusta 2020. godine, stvar je postala
a pitat ću jednom Marka Pavića kad se ‘Medeno polje’... A šta tek reći za Jastre- mnogo jasnija. Iako su i Medić i Pavić
opet vidimo. On garant zna, bili su kole- ba i Dimnjačara iz ‘Kapelskih kresova’ ili davno sišli sa svojih ondašnjih pozicija,
ge, pročitah negdje. Čim je Silvo ubijen, neprikosnovene Prleta i Tihija iz mračnih velikosrpski je narativ nastavljen. Nara-
Marko je postao direktor pošte. beogradskih ulica u ‘Otpisanima’. A Val- tiv koji još od 19. stoljeća s jedne strane
ter... Valter je bio Valter! Jedan i jedini. podrazumijeva proširivanje teritorije (ta-
PORICANJE NIŠTA NE MOŽE OBRISATI E, tako nekako od kraja rata do danas, dašnje Kneževine) Srbije (ili Beogradskog
“Neće memorijalni centar logoraša u u stilu: ‘ne dozvolite im ni da se obrate’, pašaluka) na Kosovo, Vojvodinu, Južnu
Omarskoj – Marko Pavić, načelnik Prije- reaguju gradonačelnik opštine Prijedor, Srbiju, Sandžak, Crnu Goru, Makedoni-
dora, saopštio je da su vlasti tog grada je- te neko iz saveza logoraša rs, na inicijati- ju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku (Ilija
dinstvene u stavu da ne dozvole izgradnju vu za Memorijalni centar u bivšem logo- Garašanin, Načertanije, 1844. – prvi, taj-
memorijalnog centra logoraša u Omarskoj, ru ’Omarska’.” ni dokument vizije Velike Srbije, čuvan
uz napomenu da se zabrana odnosi na ci- Ovo zapisah već davnog 7. aprila u sefu kralja u Beogradu sve do 1906.
jelu teritoriju prijedorske opštine. – Nema 2008. godine. I prođe od tad 26 bajrama i godine), a s druge strane, nakon svakog
šanse da se u Omarskoj nešto takvo izgradi. rata i genocida i konstantno, sistematsko
To nećemo dozvoliti nigdje na području negiranje i relativizaciju vlastitih zloči-
Republike Srpske. Nije mi jasno kako su na. I glorifikaciju “naših”. Zato smo svi
se Bošnjaci drznuli da tako nešto pokre- Ustvari, ponekad bi gledali partizanske filmove, a o pogro-
ću kada im već smeta krst na Trebeviću mima po Bosni možda tek čuli od naših
– kazao je Boro Medić iz saveza logoraša prozivali i mrtve. Sad se starih, jer knjiga, a kamoli filmova, nije
Republike Srpske. bilo. Drug Tito gledao je sve nas. A, kad
Čitajući ove redove, neminovno se sje- sjetih... To bi se dešavalo je umro, svi mi smo (bili) Tito. Tako su
tih onih nedjelja u Kozarcu 80-ih godina kada u jednoj smjeni ubiju nam, bar, kazivali ovi iz Beograda. A ne-
prošlog vijeka. Svake druge hefte subotom gacija zločina i zabrana sjećanja odavno
navečer navijali smo sat (da slučajno ne čovjeka, ali ne naprave su u Beogradu institucionalizirani, i to
prespavamo) i još bunovni od 9 pratili dobru primopredaju. kroz sve segmente života, naglašeno silo-
emisiju o Jugoslovenskoj narodnoj armiji, vanje historije kroz glorifikaciju vlastitih
nazvanu ‘Dozvolite da se obratimo’. Jer, Ponapijaju se do sabah-zore žrtava i ratova koji su, baš uvijek, pred-
svake nedjelje, nakon svih reportaža o na- stavljeni kao odbrambeni i oslobodilački.
šim ‘fenomenalnim’ momcima čeličnih uz Cecu, pa umorni, krvavih Jer, gdje su spomenici za žrtve četnika iz
krila išao je konačno i film. Tek u vojsci, očiju, noževa i uniformi Drugog svjetskog rata? Gdje je narativ o
krajem 1991., u onih četiri i po mjeseca krvavom mostu u Foči, onom u Goraždu
prije dezerterstva (jer ‘ne htjedoh da bu- samo odgegaju kućama. ili živim lomačama u Višegradu 1942. i
dem Švabo’), shvatio sam i otkud to ‘do- 1943. godine? Gdje je narativ o zločinima
zvolite da se obratim(o)’. Vojnik, naime, Tada ovi iz nove smjene po Bosni 1918. i 1919, nakon formiranja
‘ne sme ni da se obrati starešini’ (službeni traže istog logoraša koji Kraljevine SHS? Gdje je narativ o zloči-
izgovor u JNA je bio ekavski i za Bosan- nima u dva balkanska rata? Nema ih. Na
ce i za Albance i u Sloveniji i na granici je to jutro već izmlaćen, Zajednicama pored Kozarca stoji spomenik
Makedonije i Grčke), ‘pre nego što upita podlegao, odležao na travi, srpskim žrtvama ustaškog terora, ali do
da li sme da se obrati’. prije nekoliko godina nije bilo spomena o
No, tada, tih dalekih 80-ih, naslov te odvezen i zatrpan, pa niti 94 ubijena kozaračka civila 1944. godine.
emisije o JNA krmeljavom dječijem oku Nema ih iz istog razloga iz kojih se danas
nije upadao u oči. Važno je bilo koji film čuje da ga opet zovu niti im negira genocid ili zabranjuje memorijal u
se tog dana prikazuje. Jer nakon emisije se može javiti, jer zemlja ne logoru “Omarska”. A, kažu, ono što nije
išao je partizanski film koji se obavezno i obilježeno nije se ni desilo. I “olovka je
gledao, bez obzira da li je po prvi, drugi ili prenosi zvuk trajnije građe...”

38 6/8/2020 STAV