Page 41 - STAV broj 283

se govorilo o koncentracionim logorima, Kad ukucaš “Omarska” na “Googleu”, trenutno izbacuje
ja sam se nalazio u Londonu. Rekao sam:
ne znam kakvi su uslovi u tim logorima. 329.000 linkova. Jedan je od njih: “Pored imêna umrljanih
Mi držimo zatvorenike. Mi ih ne ubijamo. krvlju Aušvic, Treblinka i drugih nacističkih logora smrti,
Rat je! I tako je Penny Marshal, novinar
ITN, došla u Omarsku i izabrala nekoli- sada se moraju dodati imena Omarska i Brčko.” (Američki
ko veoma mršavih momaka koji nikada
neće bolje izgledati... Kada sam imao 30 židovski odbor, Američki židovski kongres i Liga protiv
godina, i ja sam izgledao kao oni.” (Inde- kleveta), a još jedan: “Logor Omarska i putujuća spomen-
pendent, august 1993)
I tako, iako je firma “Arcelor Mittal” -ploča”. Zatim,“The horrors of a camp called Omarska
još 1. decembra 2005. godine u Banjoj and the serb strategy”, naslov teksta Marka Dannera.
Luci javno najavila gradnju memorijala
u “bijeloj kući” u Omarskoj, koji bi firma Sve su to memorijali. Kao što su memorijali dvije izložbe
i finansirala i s 34 dunuma zemlje odvo-
jila od današnjeg rudnika kao muzej lo- Vladimira Miladinovića u Beogradu i upravo objavljena
gora “Omarska”, memorijala u Omarskoj knjiga logoraša Šerifa Velića
nema. Uspjeli smo se te 2005. godine, i
to u glavnom uredu “Mittala” za Evropu
u Rotterdamu, (sigurno ne u Prijedoru)
izboriti da se “bijela kuća” ne koristi za protiv okupatora, protiv fašizma, uz ne- Kao što su memorijali dvije izložbe Vla-
potrebe firme, pa i za ulazak i obilazak giranja, a time i zaborav četničkih i osta- dimira Miladinovića u Beogradu i upra-
logora (nakon najave, a često i odbijenice lih nevinih žrtava. Međutim, memorijali vo objavljena knjiga logoraša Šerifa Ve-
ulaska), ali danas – to je to. su danas svuda oko nas. U ovo vrijeme lića. Ili ona ploča od komšija na ćirilici.
Prošle godine 6. augusta u Omarskoj interneta nije više nužno otići na mjesto Hvala im! I hvala Milici Tomić, i Mari-
su ostavljene dvije spomen-ploče. Jedna u zločina da bi se čovjek upoznao s onim šta ji Ratković, i Vladimiru Miladinoviću,
ime Udruženja logoraša, a jedna od “ne- se tu dešavalo. Za saznanje o zločinima Srđanu Hercigonji, Srđanu Sušnici, Pu-
kih” Srba iz Prijedora, a danas u Beogradu. u Podrinju iz onog ili ovog posljednjeg halu, Bursaću, Dinku Gruhonjiću, Go-
“DA SE NIKAD NE PONOVI OMAR- rata dovoljno je ukucati nekoliko riječi, ranu Zoriću, koji s ekipom Prijedorča-
SKA 1992 G. KOMŠIJE”, piše na ćirilici. pa tipku “enter”. Isto to važi i za “Omar- na svake godine organizira Dan Bijelih
sku”. Kad ukucaš “Omarska” na Googleu, traka, svi oni su živi dokaz da negacija
CIKLUS “OMARSKE” 2020. trenutno izbacuje 329.000 linkova. Jedan više ne pije vode.
Priču o pokojnom Silvi Sariću nazvao je od njih: “Pored imêna umrljanih krv- Kao što reče Robert Hand: “Poricanje
sam Ciklus Omarske, a razmišljajući o još lju Aušvic, Treblinka i drugih nacističkih ili preispitivanje da li je u Srebrenici po-
jednoj tradicionalnoj posjeti “Omarskoj” logora smrti, sada se moraju dodati ime- činjen genocid nikoga u svijetu ne može
6. augusta 2020. godine shvatih da tog na Omarska i Brčko.” (Američki židov- razuvjeriti u pogledu onoga što se tamo
memorijala u bivšem logoru dugo neće ski odbor, Američki židovski kongres i zaista dogodilo”, tako ni dugogodišnja
biti. Dok god se ne pojavi srpski Wily Liga protiv kleveta), a još jedan: “Logor zabrana izgradnje memorijala u “Omar-
Brandt, neće ni biti bilo kakvog obilje- Omarska i putujuća spomen-ploča”. Za- skoj” ne može spriječiti da se velikosrpski
žavanja vlastitih zločina. Kao što ih nije tim,“The horrors of a camp called Omar- narativ negiranja zločina prekine. Da se
bilo ni u prošlom stoljeću. Mi smo vaz- ska and the serb strategy”, naslov teksta prekine stoljetni ciklus neobilježavanja
da bili osuđeni da pratimo narativ borbe Marka Dannera. Sve su to memorijali. zločina upravo na Srebrenici i Omarskoj.
Jer, htjeli oni to priznati ili ne, nikog ne
zanima šta o Srebrenici ili Omarskoj danas
misle Pavić, Dodik, Vučić ili Brnabić. Ni
njihove glasače, samo oni još to ne kuže. A
to konstantno guranje istine pod tepih a
glave u pijesak niti će šta promijeniti niti
donosi išta dobro samom srpskom naro-
du. Prvo je u ime srpstva prije 25 godina
počinjen genocid, a danas se u ime srpstva
genocid i zločini negiraju. Međutim, nisu
više osamdesete. Ciklus negiranja, ciklus
“Omarske” davno je prekinut.
A mi, svi mi smo memorijal. I Vlado, i
Milica, i Šerif, i Rezak Hukanović, Kemal
Pervanić, Nijaz Mujkanović, Muharem
Nezirević, Nusret Sivac, Jadranka Cigelj
i drugi koji su objavili knjige o logoru
“Omarska”. I svako svjedočenje na sudu
i intervju u medijima mali je memorijal.
I ovaj tekst je memorijal – za nekoliko
dana broj 329.001 na Googleu.
Jer, “što olovka zapiše, trajnije je gra-
đe od svega što je u čovjeku mesnato”. n

STAV 6/8/2020 41