Page 33 - STAV broj 283

električna kolica i slična pomagala”, kaže
Selman na početku razgovora za Stav.

STAV: Jedan ste od najmlađih logoraša u
Bosni i Hercegovini?
SELMAN: Među desetak najmlađih si-
gurno. Nisam najmlađi prijedorski logo-
raš, ima jedan moj komšija koji je imao
14 godina kada je zatočen. Ja sam imao
petnaest kada smo otjerani u logor.
STAV: Otkud petnaestogodišnjak u logoru?
SELMAN: Otkud i svi drugi moji sugra-
đani Bošnjaci i katolici Prijedora. Bilo
je bitno samo ime, dob je bila apsolut-
no nebitna. Često je i spol bio nebitan.
Vidio sam da se ljudi iz drugih gradova
čude tome da su djeca bila zatvarana, ali
u Prijedoru to nije bilo neobično jer je u
Prijedoru ubijeno 102 djece, manji broj
njih pucnjem u glavu, veliki broj hlad-
nim i tupim predmetima, što se dešavalo
u Briševu, Čarakovu... Tijela neke od te
djece nisu ni danas pronađena.

STAV: U Prijedoru nije bilo selekcije?
SELMAN: Nikakve. Bijele trake su na-
ređene, bijeli čaršafi, tako je naređeno s
Radija Prijedor. Dok smo postavljali čar-
šafe, posmatrali smo rušenje minareta naše
džamije. Onda nam je rečeno da napusti-
mo naše domove i okupimo se na za nas
određenim mjestima i određena nam je
ruta kojom ćemo se kretati. Nakon jedva
pedesetak metara, ugledali smo ono najgo-
re što rat nosi, mrtve ljude. Ugledali smo nije desilo samo od sebe. Genocid znači topove i detonacije, u nekim smo noćima
tijela finih časnih ljudi koji su doselili u masovna protjerivanja, masovna ubijanja, vidjeli i odbljeske eksplozija. Početkom
Prijedor koju godinu prije rata, Albanaca masovna zatvaranja, masovna silovanja, 1991. godine u Prijedor je stigla velika voj-
iz Makedonije čija su tijela bila bukval- rušenje vjerskih objekata, pljačku privat- na kolona JNA iz kasarne u Mariboru i to
no raskomadana na trotoaru. Neki su se ne imovine, obilježavanja drugih bijelom je bila blaga uvertira. Nije nas iznenadilo
ljudi pokušavali našaliti dok smo izlazi- trakom. Sve se to nama desilo. Tako da kada je počelo puškaranje po Prijedoru,
li iz kuća, ali kada smo ugledali ta tijela, mene puno ne dotiče to što govore nega- ali jeste trpanje u logore. Sjećam se priča
nestalo je šale, shvatili smo da je ozbilj- tori. Bošnjaci ne trebaju na to nasjedati, naših starijih. U Drugom svjetskom ratu
no. Tada sam prvi put u očima ljudi koje upuštati se u besmislene rasprave. Mi mo- Bošnjaci su pomogli prijedorskim Srbi-
sam cijelog života smatrao odvažnim vidio ramo biti svjesni onoga što nam se desilo ma, veliki broj Srba spašen je nakon anga-
strah. Vjerovatno sam tako i ja izgledao, i da su sve takve priče suvišne. U Hagu je žmana prijedorskih Bošnjaka i nama je to
potpuno izbezumljeno. praktično u dan i skoro minut precizirano i naša nana pričala. U tom je duhu nastala
ko je šta radio u Prijedoru 1992. godine, a pjesma Mi smo braća ispod Kozarice, gdje ne
STAV: U posljednje se vrijeme u nekim presude govore ko je kriv i za šta je kriv. rađa majka izdajice. Imali smo čak i čvrsta
medijima iz entiteta Republika Srpska i Naravno da takvi napisi nama smetaju, obećanja da nam se ništa dogoditi neće i
Srbije može čuti kako su bijele trake iz- to je kopanje po otvorenoj rani, ali na to tom su nas pričom “ulilali”. Do 1992. go-
mišljotina. Šta neko ko je tu traku nosio se ne smijemo osvrtati. Problem je što su dine nije bilo većih ekscesa, bilo je mir-
pomisli kada to pročita? mlade generacije otrovane, zaražene tim no, ali sada znamo da je tinjalo. Familije
SELMAN: O tome više ni s kim ne želim otrovom koji je i doveo do genocida da je čiji su preci u onom ratu pomagali Srbima
diskutirati. Znam šta je istina, znam šta se to zaista zabrinjavajuće. prve su očišćene; Kapetanovići, Crnalići...
meni dogodilo, znam šta sam ja nosio, gdje Desetkovane su kompletne familije u Pri-
sam bio. Ima u Prijedoru časnih Srba, nije STAV: Šta je u glavi, o čemu razmišlja jedoru i njegovoj okolini.
sve crno kako se čini, ali nažalost postoji i tinejdžer zatočen iza žice koncentracij-
onaj dio srpskog naroda koji je otvoreno skog logora? STAV: S ocem i bratom u logoru bili ste
prihvatio to što je nama urađeno. Neki SELMAN: Ratne strahote su nas dotakle skoro tri mjeseca?
dan smo raspravljali o knjizi Svjedok ge- puno prije no što smo tjerani u logor. Prvo SELMAN: U Omarskoj 56 dana i onda
nocida Roya Gutmana, u kojoj je taj dobit- otvaranjem ratišta u Sloveniji, a onda i u još 15 u Trnopolju. Svijet je već saznao šta
nik Pulitzerove nagrade ono što se desilo Hrvatskoj. Pakrac, Lipik, Dvor na Uni, se dešava u Bosni i prilikom prve posjete
u Prijedoru još 1992. godine okarakteri- Petrinja, Karlovac – sve je to relativno stranaca svjedočimo ubrzanom nestanku
zirao kao genocid. U Prijedoru se ništa blizu. Odemo na izlet na Kozaru i čujemo nekih Prijedorčana i zbrinjavanju nas malo

STAV 6/8/2020 33