Page 37 - STAV broj 407
P. 37
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
TRAG KAO DOKAZ
SLOVO O ZABORAVLJENOM
SENADU MIČIJEVIĆU
Senad je za mnoge bio oprečna ličnost. Bio je formalist, ali ne i
okovan formalizmom; bio je derviš, ali i kritičan prema dervišima;
bio je blag u ophođenju i postupcima, a u tekstovima koje je
pisao oštar, hirurški precizan. Dakako, nije teško pogoditi da mu
Piše: je takva argumentima potkrijepljena spisateljska oštrina na leđa
Sadik IBRAHIMOVIĆ natovarila armiju neprijatelja.
zvjesni fra Luka Marković, klasični razloga. Senad mu je tom prilikom, pored vrijednost nisu obratili iole značajniju
islamofobni kokošar, obavijestio nas ostalog, rekao i ovo: “Ostani u Mostaru pozornost.
je ovih dana, nas Bošnjake, kakvi bi- još dva dana. Toliko ću još poživjeti. Na Studija o Sari Saltuku, islamskom
Ismo sukladno njegovim mjerilima i mojoj će dženazi, uključujući i tebe, biti misionaru i bogougodniku iz 13. stolje-
ukusu trebali i/ili morali biti. No, kako svega četrnaest ljudi.” Almir mi je nedav- ća, objavljena posthumno, druga je izni-
su se kolege iz Stava već pozabavili ovim no ovo pričao. Na dženazi je, veli, zaista mno značajna Mičijevićeva knjiga. Pisana
likom – stručno, snažno i argumentirano bilo svega četrnaest ljudi.) je nepristrano i znanstveno utemeljeno,
– sasma je nepotrebno ponavljati izreče- Ovih dana, a u dvojbi da li da uopće onoliko koliko je to bilo moguće budući
no. Sve su rekli. Idem dalje. A dalje jeste pišem o samozatajnom Senadu Mičije- da se mitski i stvarni život Sari Saltuka –
priča o rahmetli Senadu Mičijeviću: šej- viću (shvatio sam, i to odavno, da mi se kroz druge tekstove o njemu uključujući
hu nakšibendijskog tarikata, historičaru, i pored višegodišnjeg poznanstva otkrio i Saltuknamu autora Ebul Hajra Rumija –
etnologu... I Bošnjaku. Bošnjaku koji je tačno onoliko koliko je htio i da o njemu neprekidno isprepliću. O tome i Mičijević
mnogo znao o katoličkom nauku (a i o premalo znam), susreo sam na ulici dra- piše: “Predanja o njegovom životu izmije-
pravoslavnom) i ovakve poput nesretnog gu mi i eruditnu osobu. “Pišeš li šta” – šala su se s predanjima o drugim gazijama
Markovića, kada je trebalo, a počesto jeste, veli. – “Da, tekst o Senadu Mičijeviću.” i evlijama. Zbog toga je vrlo teško utvrditi
svojom čudesnom erudicijom retorički – “Ko je to” – iznenađeno će. – “Neko činjenice o stvarnom životu Sari Saltuka.”
stavljao u mali džep. Ali o tome nekom ko nedvojbeno zavređuje da se o njemu Autor dalje ukazuje na to kako su
drugom prilikom. Evo priče o velikom piše. Hvala ti, pomogao si mi.” historijski podaci nerijetko u međusob-
Senadu Mičijeviću: Senad je za mnoge bio oprečna ličnost. noj suprotnosti, a kao primjer navodi na-
Sparna je ljetna noć. Almir i ja sjedi- Bio je formalist, ali ne i okovan forma- vodno turbe Sari Saltuka u Blagaju kod
mo u njegovom dvorištu i čekamo Senada. lizmom; bio je derviš, ali i kritičan pre- Mostara. Mičijević naglašava ovo: “Po
Javio se, nadomak je Tuzle, u Živinicama, ma dervišima; bio je blag u ophođenju i predanju, Sari Saltuk je oporučio da se
dolazi za dvadesetak minuta. Šutimo, če- postupcima, a u tekstovima koje je pisao napravi sedam tabuta i pošalje u sedam
kamo i slušamo jacijski ezan s obližnje oštar, hirurški precizan. kraljevina koje će ‘pobjedonosna vojska
džamije. I evo ga. Visok, mršav, dugog Dakako, nije teško pogoditi da mu je osvojiti’. Među tih sedam zemalja uvr-
koraka, smije se, naziva selam i govori: takva argumentima potkrijepljena spisa- štena je i Bosna, pa otuda vjerovatno i
“E, tako se dočekuje šejh! Promijenit ću teljska oštrina na leđa natovarila armiju legenda o njegovom turbetu u Blagaju
vam vird, zaslužili ste! Aferim, bit će ne- neprijatelja. Uslijedio je kontraudar. Že- kod Mostara.”
što od vas! Nešto kasnije, kada je Senad stoke opstrukcije. Sva vrata u Mostaru, Iskreno, jedva suzdržavam huju dok
otišao u toalet osvježiti se, naginjem se a i šire, bila su za njega zatvorena (ovo ispisujem ove redove. Zašto? Pa Senad je,
preko stola i šapućem Almiru: “Ti reče se odnosi na institucije, a ne pojedince, kao znanstvenik, u Bosni i Hercegovini
da je krenuo u Albaniju, u posjetu nekom op. a.). Ostao je bez ikakve egzistencije. potpuno, ali potpuno marginaliziran. Pri-
šejhu? Iz Mostara preko Tuzle?! To je kao Ipak, premda je doslovno životario, a po- mjerice, njegovi ogledi o sufizmu, napose
da iz Tuzle ideš u Sarajevo preko Zagre- često nije imao ni struju u kući, uspio je oni o bektašijskom tarikatu i drugim tzv.
ba! Nešto mi tu nije...” – “Ne znam”, ša- iznjedriti Bosanski etnološki rječnik, prvi vojnim derviškim redovima, obilato se
patom će Almir, “ali sve mi se čini da je rječnik takve vrste publiciran u Bosni i publiciraju u časopisima na albanskom
došao oprostiti se s nama. Možda ga po- Hercegovini. Ovo, za bosanskohercego- jeziku – u Albaniji, Makedoniji i Koso-
novo nećemo vidjeti.” vačku kulturnu baštinu, kapitalno dje- vu. Ovdje ne. Opet zašto? Ne znam. I šta
I zaista, bio je to naš posljednji susret. lo medijski je izignorirano, promocija sad da kažem? Bruka! Sramota! Jad! Če-
Nakon kraće bolesti, preselio je na pra- knjige desila se samo u Tuzli februara mer!... Bezveze. Opća mjesta. Nikog nije
vedni svijet prvog dana proljeća naredne 2011. godine (nas nekolicina sve smo briga za tamo nekog Senada Mičijevića.
2013. godine. (Tokom bolesti Almir ga je organizirali), a znanstveni krugovi, osim Ali mene jeste. Pa, evo, ostavljam ovaj i
posjetio. Nažalost, ja nisam, iz objektivnih Alena Kalajdžije, na Rječnik i njegovu ovakav trag. Kao dokaz. n
STAV 23/12/2022 37