Page 39 - STAV broj 407
P. 39
POSEBICE I DJELOMICE NAČINJENI JEZIČKI EKSCES
Upliv ili utjecaj tipičnih kroatizama svakodnevna je pojava u bh. javnom da sami govornici bosanskog jezika upadaju u zamku jezičkog sa-
prostoru, “posebice” u prostoru koji se dominantno koristi bosanskim moporobljavanja, čemu značajno doprinose i mediji, što svjesno, što
jezikom. Takva je situacija s prilozima tipa djelomice, posebice. Prije nesvjesno. Naravno, nijedan jezik nije imun na utjecaj leksike drugih
nego što se šta drugo kaže, treba naglasiti da bosanska norma pre- jezika, ali prihvatanje strane leksike može biti opravdano samo u slu-
poznaje ove oblike kao standardne. U tome kontekstu treba također čaju kada u datom jeziku ne postoji riječ kojom se pokriva određena
razjasniti da je tvorba priloga sufiksom -ice ovjerena i prisutna u bo- vanjezička realija ili mentalna slika, odnosno kada određena leksika
sanskoj jezičkoj praksi, npr. pješice, sučelice, kriomice i sl., zbog čega donosi neki novi sadržajni element značenja u jezičkom i vanjezičkom
je nekada teško odrediti kriterije prema kojima će oblici s nekim sufik- kontekstu. Bosanski jezik kroza svoju historiju upravo potvrđuje zna-
sima biti proglašeni standardnim ili nestandardnim. Međutim, postoje čajan utjecaj stranih leksičkih nanosa, što je njegova kulturno-histo-
i oni oblici koji su nastali u hrvatskoj jezičkoj neologističkoj tvornici, rijska realnost i političko-društvena okolnost. Tako, riječi posebice i
koji se pretjerano “rabe” u hrvatskom javnom prostoru, namećući se djelomice, iako su ovjerene u nekim bosanskim normativima, legiti-
tipičnim kroatizmima. Treba istaći da je puristički pristup jeziku legi- mno se mogu zamijeniti, da ne kažemo izbaciti, riječima koje su već
timan i da je jedan od načina realizacije tog purizma upravo putem znatno duže vrijeme u bosanskoj jezičkoj praksi i tradiciji, kao što je
neologizacije kojom se dati jezik čisti od stranih naslaga. To je pravo posebno, za koju postoji u narodnom jeziku izraz mahsuz ili hasaten,
jezičke zajednice koja se opredijeli za takvu vrstu jezičke politike. Isto a prisutna je i riječ internacionalnog karaktera – specijalno. Riječ dje-
tako, pravo govornika neke druge jezičke zajednice jeste da takve lomice sasvim sigurno može se zamijeniti oblikom djelimično ili dje-
oblike ne pušta u svoj leksički prostor te da štiti autentičnost svoga lomično, iako je gramatički pravilniji drugi oblik.
jezičkog identiteta. Međutim, kako smo svakodnevno svjedoci mali- Nije potrebno činiti greške kada za to nema potrebe, kako bi rekao
gnih tendencija kroatizacije bosanskog jezičkog terena, primjetno je epski pjevač: “Što me turčiš, kad potrebe nije!”
PRIJE ILI POSLIJE KRISTA
U periodizaciji velikih historijskih epoha Drugo je pitanje koliko se u našoj jezičkoj trebala bi glasiti prije nove ere ili nove ere.
općeprihvaćena je podjela na vrijeme prije tradiciji koriste ovakve konstrukcije i kako Živimo, dakle, u 21. st. n. e. A kada govo-
nove ere i vrijeme nove ere. Razdjelnica za će se u budućnosti mlađe populacije koje rimo o tome, treba napomenuti i to kako
ova velika razdoblja u historiji čovječanstva pripadaju bosanskoj jezičkoj tradiciji odno- se pišu skraćenice za ovaj period. Prema
jeste rođenje Isusa Krista, odnosno Hrista, siti prema njoj, s obzirom na to da takve Pravopisu bosanskoga jezika iz 1996, sin-
odnosno poslanika Isaa, a. s. Šta se, naime, generacije nerijetko nesvjesno preuzimaju tagma “prije nove ere” piše se kao pr. n.
u navedenoj periodizaciji čini zanimljivim? jezičke obrasce. Ponavljajući činjenicu da e., dok se razdoblje “nova era” piše kao n.
Ono što zapada za oko jeste konstrukcija se radi o jezičkoj tradiciji i jezičkoj slobodi e., ili latinski anno Domini, tj. A.D. Uzgred,
koja se može naći velikim dijelom na inter- izbora te da to niko nema pravo osporava- govoreći o ovim odrednicama vremena,
netskim stranicama hrvatske provenijencije ti, neće biti naodmet kazati kako bi se ova nije zgoreg spomenuti da se u hidžretskom
u kojima stoji oznaka za period: prije Krista historijska razdjelnica na epohe trebala kalendaru odrednica kojom se određuje
ili poslije Krista. Naravno, takva periodizacija upotrebljavati u bosanskoj jezičkoj praksi. muslimansko računanje vremena prema
i nominacija proizlazi iz zapadnoevropskoga Prema podacima koje daju naši normativi, Lunarnom kalendaru označava izrazom
kulturno-civilizacijskoga kruga, što je po- kao i prema ustaljenoj jezičkoj praksi, na- “po Hidžri”, odnosno skraćenicom po H.
sve razumljivo i ne treba dovoditi u pitanje. vedena konstrukcija u bosanskom jeziku ili A.H., što znači anno Hagire.
RAZBIJANJE SUPSTANTIVNE SINTAGME ILI: OD NAŠEG SE CARA ODMETNUO
U javnom, ali i u naučnom diskursu bosanskog jezičkog prostora i gramatički opisano kao ispravno. Međutim, kako je već kazano,
sve više koristi se / sve se više koristi razbijanje različitih vrsta pošto jezik ima i simboličku funkciju, dobro bi bilo izbjegavati one
sintagmi. Možda su čudne one u kojima se razbija supstantivna koji su isforsirani u hrvatskoj jezičkoj praksi, iako, posebno treba
sintagma, npr. ovaj tekst: U ovom se tekstu skreće pozornost napomenuti, to ne znači da je ova pojava samo karakteristična
vs. U ovom tekstu skreće se pažnja; očeva kuća: U očevoj je za hrvatski jezik, ali bi bilo bolje u datim konstrukcijama koristiti
kući bio sakriven vs. U očevoj kući bio je sakriven; to mjesto: Na se “neutralnijim”, koji su istovremeno i upotrebno ovjereni i gra-
tome se mjestu treba voditi briga vs. Na tome mjestu treba se matični i normativno propisani: U bosanskom jeziku supstantiv-
voditi briga itd. Norma nas bosanskog jezika uči, pardon, norma ne sintagme mogu se razbijati, a ne: Supstantivne sintagme se
bosanskog jezika uči nas da se enklitike u tzv. obaveznom redu mogu, ili: U bosanskom se jeziku... Na kraju, da napomenemo da
riječi povlače prema početku rečenice, razbijajući čak i supstan- je razbijanje navedenih sintagmi u historiji našeg jezika razvijano
tivne sintagme. Zato nisu preporučene konstrukcije kao što su: pod utjecajem usmene poetske formule, tj. principa deseterač-
*U ovom tekstu se skreće pažnja; *U očevoj kući se skrivao; *Na koga stiha usmene poetske provenijencije, gdje je bilo važno da
tome mjestu se skrivao; *U naš grad je stigao itd. Gore spome- se slogovi uklapaju u metričke kalufe u obrascima četverec +
nuti primjeri tipa: U očevoj su kući bili ili: U očevoj kući bili su... šesterac, kako to npr. pokazuje jedna bosnevijska (alhamijado)
normativno su prihvatljivi. Međutim, zbog činjenice da jezik ima pjesma Umihane Čuvidine: “Od našeg se cara odmetnuo”, ili u
i simboličku funkciju, u biranom bosanskom jeziku bilo bi bolje primjerima iz nekih epskih pjesama Hörmannove zbirke usme-
upotrebljavati, a ne u biranom bi bosanskom jeziku, a posebno ne epike: “V’jeću čine, paše i veziri / na koju će ruku udariti...” Ili:
ne u biranom bosanskom jeziku bi bilo bolje... Dakle, najbolje je “Svu će našu vojsku pozobati...” Zbog toga, iako neki procesi
“u biranom bosanskom jeziku trebalo bi”, jer se enklitika veže za na prvi pogled mogu izgledati uvezeno, treba znati da je bosan-
toničnu riječ uz koju gramatički stoji. Treba posebno istaći da raz- ski jezik u toku svoga historijskog razvoja već apsorbirao, pa se
bijanje navedenih sintagmi ne samo da nije preporučljivo, već je stavovi u vezi s time trebaju promišljeno donositi.
STAV 23/12/2022 39