Page 45 - STAV broj 386

KRIVO SRASTANJE

PTSP U TEORIJI I PRAKSI

MRAČNJACI NAM

KUHAJU ČORBU I

SVUDA SU OKO NAS

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ “Bili smo u prirodi među šišmišima, štakorima, zmijama i ko zna još kakvim
nevidljivim karnđolozima. I, pride, među četnicima. Ništa nam nije išlo
naruku, sve okrenulo protiv nas, ali, barem što se epidemije tiče, preživjeli
smo. Kako? Zašto? Je li u to vrijeme naš imunološki sistem bio jači? Pa
nije, dobro znaš da smo uvijek bili polugladni, mršavi, hronično iscrpljeni...
Jesmo li, možda, u to vrijeme bili neki drugi ljudi, nadljudi? Jesmo li...”

ubota. Vreo, prevreo dan, jedan Ne rekoh ništa. mršavi, hronično iscrpljeni... Jesmo li,
od onih kada se bez prijeke po- – Ne slažeš se sa mnom? možda, u to vrijeme bili neki drugi ljudi,
trebe iz kuće ne izlazi. Gledam, – Tvoja je postavka sasvim moguća, nadljudi? Jesmo li...
Su kutiji su samo dvije cigarete možda i tačna, ali nema uporište u činje- – Dobro, dobro, shvatio sam – preki-
pa se dvojim da li da odem do granapa. nicama. Prema tome, a nadam se da se doh oprezno zažareni M. monolog koji
Odustajem. Vani je kao u pećnici. Preo- nećeš naljutiti, to o čemu pričaš tek su nije slutio na dobro jer ipak je riječ o čo-
pasno. Izlazim na terasu. Nigdje nikog. puka na nagađanja ili teorije zavjere od vjeku oboljelom od PTSP-a, logorašu koji
Ni komšije M., koji vazda sjedi na malom kojih, vjerovali u njih ili ne, sasvim sve- je prošao kroz stravične torture i ovakve
trijemu ispred kućnih vrata. Dozivam ga. jedno, nikakve praktične koristi nema. njegove sporadične retoričke eskapade
Pojavljuje se, nasmiješen kao i uvijek. Po- Suština je, dakle, u tome, a ne u slaganju nisu mi bile nepoznanica, pa je valjalo
zdravih ga i rekoh da sam ostao bez ci- iliti neslaganju. razgovor nastaviti mekše, pomirljivije,
gareta. On otpozdravi, klimnu glavom i – A rat? onako kako to M. odgovara. Rekoh mu:
reče da sačekam. – Šta rat? – Upravu si. To je dobra i suvisla us-
– Dobro si postupio. Preopasno je – Pa valjda se sjećaš gdje smo i u čemu poredba. Uvjeti u kojima smo boravili
izlaziti vani – reče dok pušimo njegovu boravili? zaista su bili idealni za pojavu i širenje
ljutkastu gradačačku škiju. – Naravno. virusa, ali, eto, nije ga bilo. Sjećam se...
– Znam. Hvala ti. – U zemunicama, u kojekakvim bajta- – Dakle, slažeš se s mojom teorijom?
– Mračnjaci su neumorni. Pakuju nam ma, skoro medvjeđim brlozima, u zastra- – U potpunosti. Sjećam se, krajem februara
nevolju za nevoljom. Dvije godine muči- šujuće nehigijenskim uvjetima; spavali ili početkom marta, otprilike petnaestog dana
li su nas s koronom, pobili tačno onoli- smo na suhom lišću, tek da ne ležimo na našeg boravka u šumi, odlučio sam okupati
ko koliko su željeli pobiti, a zatim, bez goloj zemlji, pokrivali se prljavim deka- se, pa šta bude. Vlastiti smrad nisam mogao
sekunde pauze, pokreću rat u Ukrajini. ma, šinjelima, čime smo stigli, kupali se više podnositi. Povraćalo mi se. Svukao sam
Nije dobro, nije. nismo, a i gdje da se okupamo, takvih sve sa sebe, saborci su me šutke gledali kao
Šutim. pogodnosti nije bilo, osim, možda, ljeti zadnjeg idiota, okupao se nabrzinu, posušio
– Eto klasičnog primjera kako se rat ako bismo naišli na kakav izvor, potok... se, obukao istu prljavu odjeću jer ništa čisto u
ili ratovi mogu voditi i s oružjem i bez I? Šta se desilo? Je li buknula epidemija? rezervi nisam imao i osjećao se bolje, mnogo
oružja. A korona... Korona je, prijatelju Nije, premda su za pojavu epidemije, bilo bolje. I još nešto! Nakon tog kupanja ledeno
moj, ljudska tvorevina. Siguran sam u to. kakve, uvjeti bili idealni. E, o tome govo- hladnom vodom ni kihnuo nisam.
Mračnjaci su nas žestoko napali bez topo- rim! I, sad, kad neko kaže da je to zlo doš- – Tako je! O tome pričam! Tako je bilo,
va i tenkova, uspješno nažalost, a ono što lo iz prirode... Pa, eto, bili smo u prirodi baš tako... Da, da... Eh, eto, odoh ja sad.
me jako čudi jeste to da su se neki primi- među šišmišima, štakorima, zmijama i ko Cigara imaš dovoljno do sutra. Hoće li ti
li na priču kao je virus došao iz prirode. zna još kakvim nevidljivim karnđolozi- biti dovoljno?
Glupost. Zašto? Vidi, priroda zaista pro- ma. I, pride, među četnicima. Ništa nam – Hoće.
ducira svakakve viruse, ali ima i svoje od- nije išlo naruku, sve okrenulo protiv nas, – Dobro, dobro... A da ti kažem, baš
brambene mehanizme, svoje zakonitosti, ali, barem što se epidemije tiče, preživjeli mi je drago da smo se složili. I zapamti:
a u slučaju korone uopće nije riječ o po- smo. Kako? Zašto? Je li u to vrijeme naš mračnjaci nam kuhaju čorbu i svuda su
remećaju prirodnih zakonitosti, ljudska imunološki sistem bio jači? Pa nije, do- oko nas.
je ruka zakuhala tu čorbu. bro znaš da smo uvijek bili polugladni, – Zapamćeno. n

STAV 29/7/2022 45