Page 37 - STAV broj 214

Procesi su vođeni u Sarajevu, Mostaru, Zenici,
Tuzli, Banjoj Luci, Cazinu, Ključu i još nekim
mjestima u BiH. Procjene koje imaju u Udruženju
“Mladi muslimani”, temeljene na svjedočenjima,
policijskim, zatvorskim i pravosudnim arhivama,
govore o nekih 1.200 osoba koje su prošle kroz te
procese u nekom svojstvu, kao optuženi, ispitivani,
svjedoci itd. Po nekima, broj onih koji su bili na neki
način dio ovih sudskih procesa kreće se do 5.000

tri člana. Smatra se da je 1949. godine samo iz Sarajeva na pri-
silan rad ovim putem upućeno više od 500 mladića i djevojaka.
Hapšenja, procesuiranja i osuđivanja 1949. godine nisu bile
lišene ni mladomuslimanke. Hapšene su na isti način kao i muš-
karci, u istrazi su pretrpjele određeni vid torture i u nezakoni-
tom suđenju dobile su kazne od sedam do 27 mjeseci. Kazne su
izdržavale u Belediji (zgrada pored Vijećnice prema Čaršiji, op.
A. Dž.) u Sarajevu, potom u Travniku, Novoj Topoli kod Banje
Luke te Kopanicama. Između ostalih, tada su osuđene: Aziza
Alajbegović-Kasumagić, Ismeta Dalagija-Dobrača, Aziza Fur-
da-Hadžagić, Atifa Hrnjić, Enisa Karabeg-Sadak, Muniba Kor-
kut-Spaho, Zehra Kučuk-Mušija, Hatidža Muftić-Nuspahić,
Hatidža Muharemagić-Osmanić, Fehameta Mutevelić-Drače,
Mubera Pašić-Kirlić, Sadika Pehlivanović-Lončarević, Azijada
Serdarević-Kasumagić, Safija Solak-Šiljak, Rabija Šahović-Re-
sulović, Suada Šahović-Avdagić, Nidžar Tanović-Prohić. n
Presuda Hasanu Biberu i drugim
godina. Munir Gavrankapetanović opisuje situaciju u ćeliji na-
kon povratka Nusreta Fazlibegovića nakon izricanja presude:
“Hajde pogađajte koliko sam dobio? Osmijeh s njegovog lica
nije silazio. Neko reče jednu godinu, neko pet, neko tri, neko 10,
a ja sam rekao 20 godina. – Niko nije pogodio! Smrtna kazna
strijeljanjem! Svi smo zanijemili... Bože, kad se sjetim kakvu je
duhovnu snagu imao taj divni mladić! On nije pokazivao ni trun
klonuća ili straha.”
Ovaj proces je komunistima bio jako važan, stoga je bio javan
i donio je presude upravo prema odluci koja je donesena ranije
na relaciji Komitet KP i UDBA. Kada su smrtne kazne izvrše-
ne, teško je reći. Tih godina komunistički režim je političke za-
tvorenike ubijao u ćelijama. U Sarajevu su ubijeni u zatvorima
odvoženi na Vrace i tu ukopavani. Taj posao su obavljali osuđe-
nici u pratnji pripadnika UDBA-e. Zabilježeno je svjedočenje
jednog zatvorenika iz Zenice koji je rekao da su krajem oktobra
ili početkom novembra 1949. godine iz zatvora iznesena četveri-
ca mrtvih zatvorenika i da su u pratnji pripadnika tajne policije
odvezeni na Vrace i ukopani. Iz međusobnih razgovora ljudi u
pratnji zatvorenik je zaključio da se radi o četverici pripadnika
“Mladih muslimana”.
U jednom od procesa 1949. godine optužen i osuđen bio je i
Omer Behmen. Tada je osuđen na 20 godina zatvora. Kasnije, u
Sarajevskom procesu 1983. godine, osuđen je na 15 godina za-
tvora; ukupno 35, što je najviše dobijenih godina zatvora za jed-
nog političkog zatvorenika bivše Jugoslavije, a da pritom Omer
Behmen nikad “mrava nije zgazio”. Samo je bio odlučan i čvrst
u svojoj borbi za slobodu i nije bio spreman pokleknuti ni na
koji način pred komunistima.
Pored nekoliko procesa kojima su epitet važnih dali i komu-
nisti kako bi javnosti prikazali te “opasne teroriste” i u kojima
su izrečene drakonske zatvorske kazne, naporedo su izricane tzv.
administrativne kazne, kojima su ljudi osuđivani na zatvor do
dvije godine i upućivani na “društveno koristan rad”. Ove ka-
zne izricale su komisije pri narodnim odborima sastavljene od

STAV 11/4/2019 37