Page 13 - STAV broj 382

i Orbanu”, rekao je Diego Fusaro, ita-
lijanski neomarksist.

ANTIFAŠISTIČKI PRIDE PARADOKS
Očigledno se ostvaruje nečija izreka o
tome kako će se fašisti 21. stoljeća naziva-
ti antifašistima. Današnji antifašisti sra-
mna su pojava u poređenju sa svim onim
hrabrim ljudima koji su nekada, dok je
fašizam postojao, dizali svoj glas i oruž-
je te u ime viših ciljeva i ideala zalagali
svoje živote. Ovi današnji, poput režisera
Dine Mustafića, sami sebe proglašavaju
antifašistima u odnosu na fantomske fa-
šiste koje on i njemu slični uporno traže
po Sarajevu. A kada ih ne nađu, onda ih
izmisle. Sadašnji antifašisti, uglavnom sa-
lonski, svoje “ratove” najviše vode preko
interneta, jer ondje je lakše naći “prave”
desničare, makar i virtualne.
Ljevičari današnjice uvreda su svim
pravim ljevičarima stare škole, onima
koji su dugo radili, teško i mučno ne bi
li zaštitili radnike, povećali im prava,
dok ovi današnji štite kapital, a radnika
su zanemarili u korist nekih drugih pri-
oriteta, među kojima su i “borba za ho-
moseksualna prava”.
Patetično je bilo, možda i tragikomič-
no, vidjeti omladince koji na homoseksu-
alnoj šetnji u Sarajevu nose transparent
s natpisom “smrt fašizmu, sloboda naro-
du”. Možda jadna i očigledno zatupljena
omladina s famoznog “prajda” i ne zna da
su autori baš tog slogana nekada hapsili
homoseksualce, zabranjivali ih, ali oni
svojih “neprijatelja”. Međutim, kako je i fanatizma globalnog kapitala koji stva- koji su “prajdovcima” isprali mozgove
svojevremeno izjavio i Slavoj Žižek za ra društvene nepravde, nezaposlenost, i nafurali ih na ovo znaju te stvari. Da-
časopis The Independent, “antifašizam je divlje privatizacije i deregulaciju trži- našnji sarajevski i ostali bosanskoherce-
novi opijum za narod, a ne religija”. Sve šta rada, i koja pogađa radničke mase. govački “antifašisti” djeluju uglavnom
i da nije tako u većem dijelu svijeta, a to Pokraj takve antifašističke ljevice, koja šizofreno dok tumače svoje političke
je diskutabilno, u Bosni i Hercegovini u je borbu za prava radnika zamijenila svjetonazore.
vezi s tim nema dileme. borbom za homoseksualna prava, koja The Independent, za koji je govorio
“Današnji antifašizam je, poslije više je klasnu borbu zamijenila spolnom Žižek, tematski je dao tačnu dijagnozu
od sedamdeset godina od poraza naci- teorijom i borbom za seksualne slobo- vještačkih antifašističkih furki ovim ri-
fašizma, u funkciji novog jednoumlja de na matrici dokonih i bogatih femi- ječima: “U svijetu u kojem nema fašista,
zvanog ‘politička korektnost’. Pritom se nistica, nije ni čudo što radnička klasa a bujaju antifašisti, u svijetu pri kojem
događa perverzna fuzija između ljevice onda bježi prema Trumpu, Le Penovoj čak ni kineska Komunistička partija
nije komunistička već kapitalistička,
Današnji antifašisti sramna su pojava u poređenju a bujaju antikomunisti koji kako da-
nas, tako nekoć, uključujući i crvenog
sa svim onim hrabrim ljudima koji su nekada, dok buržuja Tita, ne vjeruju u komunizam,
je fašizam postojao, dizali svoj glas i oružje te u ime već u jahte ‘Galeb’, u vile, skupa pića i
markiranu odjeću, jedina ‘ideologija’
viših ciljeva i ideala zalagali svoje živote. Ovi današnji, i partija od koje sve polazi i u kojoj se
sve završava, zove se – kapital, preci-
poput režisera Dine Mustafića, sami sebe proglašavaju znije novac. A antifašisti su samo sku-
antifašistima u odnosu na fantomske fašiste koje on i pina lunatika, fetišista koji sukob rada
i kapitala zamračuju svojim dizanjem
njemu slični uporno traže po Sarajevu. A kada ih ne moralnih panika uz kompleks vlastite
nađu, onda ih izmisle. Sadašnji antifašisti, uglavnom ‘moralne superiornosti’.”
Ponekada domaći antifašisti toliko
salonski, svoje “ratove” najviše vode preko interneta, jer potenciraju ovu terminologiju da nije ni
čudo kako se u opticaju pojavio i ironič-
ondje je lakše naći “prave” desničare, makar i virtualne. ni pojam “antifaširano meso”. n

STAV 1/7/2022 13