Page 45 - STAV broj 382
P. 45

oslobodilačkog rata u činu majora Armi-
          je Bosne i Hercegovine.

          DIJETE ZA PRIMJER
            Adilova majka, po kojoj je i dobio
          ime, preselila je na bolji svijet samo osam
          dana nakon poroda. Brigu o Adilu pre-
          uzela je njegova pomajka Bahrija Bešić,
          koja ga, kako kaže, nikada nije odvaja-
          la od sinova koje je sama rodila. “Nje-
          mu nije bilo ni punih 40 dana kad sam
          ga primila. Toliko mi je prirastao srcu,
          nisam ni njega, a ni Nihada odvajala od
          svoja dva sina Ilijaza i Izeta. Niko nije
          znao sve dok Nihad nije pošao u vojsku
          da Adil i on nisu moji sinovi i da nisu
          rođena braća s mojom djecom. Ja to ni-
          sam dala u javnost, da ih ne bi ko pod-
          govorio i da oni mene ne slušaju. Njihov
          otac Adem nije bio tu, a ja sama odgajala
          sam ih kao da su prava braća, tako su se
          i slagali. Ne znam da su se ikada posva-
          đali”, priča nam Bahrija.         je trebalo dati savjet, lijepu riječ, obaviti
            Za Adila kažu da je bio dijete kakvo   neki posao, stvarno je bio poseban. Bio je
          se samo poželjeti može. Kada je odlučio   iznimno dobar drug i prijatelj. Nas bra-
          da upiše vojnu gimnaziju, roditelji su ga   ću je veoma volio i obilazio bi nas kada
          svim srcem podržali, kao i njegova braća.   god bi došao iz vojske”, govori nam Izet.
          Adil je imao odličan uspjeh u školi i bio
          je učenik za primjer. Znao je dva strana   ČELIČNI KARAKTER
          jezika, bavio se raznim sportovima. Bio   O Adilovoj odlučnosti i jakom ka-
          je odličan košarkaš, u šali su ga drugovi   rakteru govori nam događaj iz djetinj-
          nazivali drugim Draženom Petrovićem.  stva kada je kao momčić otišao rodbini
            “To je bilo posebno dijete. Bio je mi-  u posjetu u Kozarac. Nagovarali su ga da
          ran, poslušan, nije pravio belaja. Cijeli   prenoći, na šta je on rekao da neće i da će
          komšiluk ga je volio, svi. Kada je upisao   ići kući. Htjeli su ga odvesti u Prijedor,
          vojnu školu, ja sam plakala danima. Teško   međutim, on je i to odbio. Otišao je do
          mi je bilo, sva djeca ostaju, a on ode. To je   banjalučke ceste, gdje je čekao autobus,
          bila njegova odluka, mi smo ga podržali.   ali mu se, izgleda, nije dalo čekati te je
          Adem ga je pogotovo podržao jer se bilo   pješke iz Kozarca, iz Kamičana, došao
          lakše zaposliti. Tada je samo Adem radio,   do Prijedora. “Sjećam se, on je na saba-
          a valjalo je živjeti. Najstariji je upisao fa-  hu došao. Nigdje nije ni svratio ni stajao.
          kultet, trebalo je svu djecu tada odškolo-  Samo zato što je kazao ‘neću’ i to je bilo
          vati. Pošto je Adem radio u Zagrebu, dje-  to, kraj”, kaže Izet, na šta Adem dodaje:
          ca su najviše bila kod mene. Ja sam bila s   “Njegova riječ je bila zakon.”
          njima i brinula se o njima. Napustila sam   O Adilovoj hrabrosti priča se deceni-
          posao, nisam mogla više raditi jer sam se   jama, a Adilovi roditelji i brat nam kažu
          sad morala brinuti o Nihadu i Adilu, koji   da je on oduvijek bio takav. Ničega se nije
          su bili jako mali”, sjeća se Bahrija.  bojas i uvijek je čvrsto stajao iza svoje ri-
            “On je bio takav da nije imao mira.   ječi. “Baš su njemu dali one konvoje na-
          Išao je na kurseve, učio jezike, trenirao   oružanja da on provede kroz Hrvatsku.
          džudo, karate, košarku. Samo je on od   On je bio odlučan u svojoj namjeri. Ne
          djece krenuo vojnim putem, niko više.   mogu reći da je on od nekoga to naslije-
          Bio je toliko čvrst u svojoj odluci, nika-  dio, rodio se takav i gotovo”, kaže Adem.
          ko se nije kolebao”, dodaje nam Adem   Izet kaže da je Adil znao šta će se de-
          Bešić, Adilov otac.               siti u Bosni i Hercegovini, te je s kartom
            Adilov brat Izet nam priča da su Adila   i kompasom obilazio terene oko Sanskog
          vazda bili željni, budući da je veoma rano   Mosta, Bosanskog Petrovca, Ključa... Išao
          otišao iz kuće. Sjeća se jednog od svojih   je na biciklu i nije se vraćao danima. “Adil
          rođendana, kada je Adil došao iz vojske   je bio jako zabrinut kada je bio zadnji put
          i donio mu na poklon stvari koje su tada   u Prijedoru, nasavjetovao me, pokazao sa-
          bile u trendu, pa je Izet tako bio “glavna   moodbranu. Živio je kao vojnik i razmiš-
          faca” u komšiluku. “Adil je stvarno bio   ljao kao vojnik. Mi nismo sumnjali da će
          divan brat, fenomenalan. Čovjek za svoje   dati svoj doprinos ovoj državi”, kaže Izet.
          godine izrazito ozbiljan i zreo, čvrstog   Rat je Bešiće zadesio u Prijedoru, tog
          karaktera. Miran, povučen, tih, ali kada   izuzetno teškog perioda života i ne vole


                                                                                                    STAV 1/7/2022 45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50