Page 42 - STAV broj 382

DRUŠTVO

ukopan. Odrastajući u takvoj atmosferi,
brat je izrazio želju da se upiše u medresu.
Lijepo je učio. Bio je miran i nikad se nije
ljutio. Sve nam je lijepo pričao, a kada smo
se mi šalili ili pričali o nekome, on nas je
prekidao i govorio bi: ‘Imate li vi o čemu
pametnijem pričati?’ Volio je narod i bio je
osjetljiv prema sirotinji”, prisjeća se Ramić,
dodajući da je, zbog svega što je radio, po-
nosna na svog brata.
PODLEGAO POD TEŠKIM MUČENJEM
“Bio je vrlo principijelan i nije odustajao
od nauma da ostane sa svojim džematlijama.
Već su ubijali po Podrinju. Odvezao je sna-
hu i djecu u Tuzlu, a onda se ovamo vratio
i govorio je da mora biti tu kako bi klanjao
dženaze ubijenim džematlijama. Tog smo
dana svi bili u kući kod mame kada su došli Meho Manjgo, Emir Šečić, autor
autor
i istjerali nas iz rodne kuće. Njemu su rekli:
‘Ajde, ‘odža, povedi svoj narod. Neće ti fa- slušati o tome, a kamoli gledati kako ti ubi- Vidjela sam kada je dao ličnu kartu i nešto
liti ni dlaka s glave.’ I ode glava! Skupa su jaju brata”, navodi Ramić plačnim glasom. para, a nešto je vratio u čarapu. Rekla sam
nas otjerali na stadion. Sestrino dvoje dje- Sagovornica Stava prisjeća se da su mu: ‘Brate, nas negdje hoće da vode, a ako
ce je ostalo u kući. Moja kćerka Hamedina prostorije Osnovne škole “Vuk Karadžić” tebe ko prepozna pa te puste, idi gore kući,
zatekla se tu. Nju su silovali pa ubili, a sin pretvorene u logor, mučilište za Bošnjake, djeca (sestrina, op. a.) su nam ostala. On mi
Amer je preživio strijeljanje i sedam dana u kojem su se dešavale stravične i normal- je samo glavom dao znak da je shvatio. Prišla
poslije nije mogao progovoriti. I drugog nom umu nepojmljive situacije. sam jednom od zločinaca i molila sam ga:
brata Hameda su tukli. On više ne vidi na “Nabrzinu smo se rastali ne znajući da ‘Pusti mi brata, da prođe i on.’ Rekao mi je:
jedno oko nikako, a da ga nisu ni pipnuli, se rastajemo. Nismo smjeli ni razgovarati ‘Ako imaš djecu, njih ću provesti, ali brata
da je samo gledao šta s Mustafom rade, dosta onoliko koliko smo željeli. Ugledala sam neću.’ I ode moj Mustafa. Vidjela sam kako
mu je, jer toliko je mučno i tegobno samo ga, on, duša moja, sjedi, a ja mu prilazim. su ga uveli tamo...”
Puca sestrino srce i dok se sjeća brato-
vih poruka, o kojima je mnogo razmišljala
pa ih je čak i sanjala. Drago joj je, kazuje
Ramić, što je ostala uspravne glave i u ne-
normalnim vremenima, što se nije ponizila
i što je poslušala mlađeg brata.
“Govorio mi je: ‘Sestro, samo uči elham’
i ‘Ne idi tamo gdje se grabi, nije ti tamo mje-
sto.’ Narod se znao otimati za krišku hljeba
i zrno soli, jer su takva vremena uslijedila.
Bivali smo kasnije i gladni, ali nikad nisam
ni tuđu jabuku ubrala. Nisam ni pomisli-
la da to uradim. I dan-danas kada uđem u
roditeljsku kuću, a volim tamo otići, jer uz-
gajam povrće u bašti, kao da čujem glas na-
šeg brata dok uči. On čuva ovaj Bratunac”,
navodi Ramić, dodajući da njegova djeca,
Sumeja i Adem, danas žive u Švicarskoj.
Aza Ramić, sestra Efendija Mujkanović je u logoru, pričali
ubijenog imama
su preživjeli logoraši, po naredbi Miroslava
Deronjića ponižavan, pretučen i ugnjetavan.
“Njemu su rekli: ‘Ajde, ‘odža, povedi svoj narod. Neće ti faliti Dželati su ga tjerali da pije alkohol, a on je
ni dlaka s glave.’ I ode glava! Skupa su nas otjerali na stadion. rukom odgurivao flašu od sebe i pljuvao
pivo koje su mu nasilu sipali u usta. Izre-
Sestrino dvoje djece je ostalo u kući. Moja kćerka Hamedina zali su mu jezik i udarali su ga kablovima,
zatekla se tu. Nju su silovali pa ubili, a sin Amer je preživio dok je njegova krv prskala po drugim lo-
gorašima. Njega i grupu logoraša tjerali su
strijeljanje i sedam dana poslije nije mogao progovoriti. I drugog da pjevaju četničke pjesme i da dižu tri pr-
brata Hameda su tukli. On više ne vidi na jedno oko nikako, a da sta. Efendija Mujkanović je, pričaju, samo
tekbirao i bolno uzdisao, a drhtavom rukom
ga nisu ni pipnuli, da je samo gledao šta s Mustafom rade, dosta pokazao dva prsta, što je još više razljutilo
mu je, jer toliko je mučno i tegobno samo slušati o tome, a kamoli grupu mučitelja pa su krvavije navalili na
njega. Ipak, iznad grupe ubica ponovo su
gledati kako ti ubijaju brata”, navodi Ramić plačnim glasom. se pojavila dva prsta.

42 1/7/2022 STAV