Page 82 - STAV broj 257

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Rubaijsko poređenje glave i cigle

ALGEBRA CVJETOVA

I ZVIJEZDA

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ Još je lizao sladoled koji je mirisao na suho voće i opojni behar kad izbi na
gradski trg.
Nikako se ne mogu načuditi koliko je Grad lijep. Pomislih. Kako je to moguće?
Lijep je kao zvjezdano nebo. Ili je život jednostavno takav. Učini mu se da čuje
smijeh i on podignu pogled uvis. Neki su oblaci ravnodušno prolazili.
Prolazio je pokraj mjesta od kojih mu je svako nešto govorilo.
I pokazivalo mu slike iz života

e noći probudi se Omer kao da ga koje su tvoji pređi pravili? Ne znam, možda se – Vjerujem ti, ali ipak nije isto. Ima rupu
neko zove. poneka sprema da poleti s planine, a druge dišu u glavi.
Nebo crno, a na njemu zvijezde kao u zavjetrini? – Svi je imamo.
Tradoznale oči od zlata. Najveća gle- Još je lizao sladoled koji je mirisao na suho – Ovdje se bar može nešto natočiti. I tako
da u nj i svojim treptajem mu nešto govori. voće i opojni behar kad izbi na gradski trg. bi Šupljoglavi mogao postati pametniji.
– Jesi li me ti zvala? Nikako se ne mogu načuditi koliko je – Ko bi pio iz te glave?
– Zašto bih? Sam si se zvao. Želio si ne- Grad lijep. Pomislih. Kako je to moguće? – Jednostavno je. Uhvatiš ga za uši i nagneš.
što pitati? Lijep je kao zvjezdano nebo. Ili je život jed- – Isuviše si ga vjerno načinio i djeluje ne-
– Ne znam ni sam – odgovori Omer nostavno takav. Učini mu se da čuje smijeh i kako huliteljski.
zbunjeno. on podignu pogled uvis. Neki su oblaci rav- – Zašto bi to tebi bio problem? Ti si po-
– Vrati se onda u crnilo svog sna. Pitaj nodušno prolazili. znati hulitelj?
kad budeš razumio svoje pitanje, ako se to Prolazio je pokraj mjesta od kojih mu je – To misle i govore neznalice. Ja sam samo
ikad dogodi... svako nešto govorilo. neko ko pokušava saznati više od onog što je
Nije više mogao zaspati. I pokazivalo mu slike iz života. rečeno i zapisano...
Te je noći nebo bilo oblačno i ništa se – Zar i to nije sumnjivo?
– Pišeš? Svoj magični četverostih. Ru- nije vidjelo. – Jeste. Ali bar mogu ponuditi neki
baiju, zar ne? – Zvijezdo? – na kraju reče nestrpljivo. odgovor.
– Zabilježio sam jednu, priznajem. U – Zašto me ne zoveš po imenu koje ste mi – Nema odgovora. Odgovor je u ovoj gla-
koju niko neće povjerovati jer je to razgovor vi dali? Ne slažeš se s njim? vi, a glava je šuplja.
sa zvijezdom… – Nije o tome riječ. Mislio sam da će ti – I šta kažu ti što me optužuju?
– I to je istraživanje? Čemu riječi? Sve je biti smiješno. – Kažu da ludi čadordžija svaku noć pri-
već rečeno. Ono što je rečeno bez razumije- – Svejedno. Sve mi je smiješno, Čadordžijo. ča sa zvijezdama.
vanja – nije rečeno. – Znam. Ipak... – Na što se tu huli?
– Čemu brojevi? U njima je pustolovina. – Zar je to moguće? – Ne znam, ali optužba je optužba.
Muzika. Na kraju i riječi. – Zbrka je među vašim mitovima ovdje Zvijezda nije pokazivala da je čula.
Kad je izišao, skrenuo je u staze svog dje- na nebu. Oblaci o tome ne vode računa. Ni – Danas sam ponovo bio kod lončara.
tinjstva, a onda se našao pred sladoledžijom. tvoj kalendar. Prazno je bilo na mjestu gdje stajala glava.
Ondje je stajala neka djevojčica lijepa kao zvi- – Znaš o tome? – Nema je. Poslužila je kao cigla. Gad-
jezda, krupnih očiju koje su upijale sve. Ono – Sve znam. no su se posvadila dva ugursuza. Jedan je
što se u njima vidjelo bilo je nemjerljivo. Kao Ne znam jesam li ti pričao, ali neki dan ugleda i bez razmišljanja zgrabi. Glava o
da ju je poznavao. sam bio kod lončara. Zaboravljam u po- glavu, jedna se rasprsnula, a ni druga nije
– Odlično – reče – baš sam ožednio. sljednje vrijeme. Stajao sam ispred njegovih dobro prošla – nije znao je li lončar tužan
Sladoledžija ga pogleda nekako čudno. izloženih stvari i nisam se mogao načuditi. ili se smjehulji. Kakvo rubaijsko poređenje
– Zar su zvijezde tako vrele ili bar sparne Gledao sam zapravo samo u jedan vrč. Li- glave i cigle.
– promrmlja nekako kao za sebe. čio je na ljudsku glavu i bio postavljen tako – Šta sad vidiš?
Omer se nasmija. da ga je svako mogao vidjeti. Samo što ne – Vidim algebru zvijezda…
– Vrele su, vrele, samo što je ta vrelina progovori. – I astronomiju behara?
daleka. – Sviđa ti se, zar ne? – I to vidim.
– Sve je daleko, sve... – Priznajem. Bio sam u gradovima čiji bi – Otvoren ti je vid, Omere. Behar će pa-
– Znam. stanovnici to stavili na vidno mjesto i divili se. dati po njemu. Kad voćke osjete blagost za to.
– Okrijepi se, zvjezdoznanče. – Bio sam i ja. Možda je to uspomena. Pi- Tako je rekla zvijezda čije se ime nije usu-
Dok je odlazio, u glavi mu je još odjeki- taš se poznaješ li ga. dio izgovoriti.
vao razgovor: Šta je bilo s vjetrovitim kućama – Znam ga iz jedne rubaije. To je skoro isto. Tako je i bilo. n

82 6/2/2020 STAV