Page 50 - STAV broj 393
P. 50
DRUŠTVO
Jezički savjeti dr. sc. Alena Kalajdžije (V dio)
HAJDE TI SAD DOKAŽI DA JE
POVLAKA, A NE PAVLAKA,
A KAJMAK – TO BAŠKA!
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je saradnik Instituta za
jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i
funkciju direktora u dva mandata. Njegova područja
zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je
ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne
članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je
učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne
i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola,
od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje
višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više
od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti
bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za
jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje
višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza
različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.
HLJEBA, KRUHA, GOSPODARU!
Iako postoji opravdano mišljenje da je kruh nastao u prasl., ovo pitanje trenutno ne može dati odgovor zbog nemogućno-
ova se riječ, prema dostupnim podacima, uglavnom ne nalazi sti provjere postojanja lekseme kruh u slavenskim dijalektima.
u slavenskim jezicima, izuzev slovenskog i hrvatskog te narod- Na južnoslavenskom terenu pojavljuju se oblici kru ili kruv, dok
nih govora koji na tlu Bosne zauzimaju prostor uglavnom ge- bosanski jezik naravno čuva to etimološko kruh. Može se pret-
ografski “zapadnije Bosne”. Prema nekim podacima, može se postaviti da na početku oblici leksema za kruh i hljeb u prasl.
pretpostaviti da je u prasl. fazi razvoja jezika preuzeta gotska nisu bili sinonimni, ali su se kasnije zbog semantičkih razloga
riječ hlaifs, koja je izvedena iz starije pragerm. lekseme *hla- izjednačili u korist formiranja sinonima pa su kasniji slavenski
ibaz. Promjene koje su se dogodile u našem jeziku pokazuju jezici odabirali jednu od datih mogućnosti. U savremenoj upo-
zakonomjernosti: diftong ai dao je jat, a f odnosno b formiralo trebi ovih riječi, bez obzira na to što se odnose na istu realiju,
je osnovu zbog koje je u prasl. postojao hleb’ (gdje je e ustvari postoje semantičke nijanse u razlikovanju, makar se one svo-
jat), a što je rezultiralo savremenim oblicima: hlib, hleb, hljeb i dile na emotivno-ekspresivni aspekt upotrebe.
drugim varijantama s okrnjenim početnim h- na južnoslavenskom P. S. Pošto smo spomenuli hljeb i kruh, trebali bismo znati da po-
tlu. Bosanski, očekivano, čuva h u riječi hljeb. Inače, hljeb je stoji još jedna leksema kojom se označava ista realija. Riječ je o
preuzet kao kulturna riječ koju su Slaveni posudili od Germana leksemi panja, koja se čuva u narodnim govorima (ja sam je još
jer je podrazumijevala pečenje tijesta, a što je bio izum koji su kao dijete čuo od oca, koji je rodom iz Pljevalja, a moglo bi biti da
Germani dali Slavenima. Riječ kruh u prasl. je bila *kruch’, čiji je riječ o žargonizmu). Moguće je da je ova riječ starog postanja iz
je prethodni pie. oblik glasio *krows odnosno vjerovatno *kro- romanskih jezika, s obzirom na to da je u tim jezicima sačuvana u
usas, a pretpostavka je da je u vezi s prijevojem savremenoga različitim varijacijama. Međutim, vrlo je izvjesno da je ona ipak nešto
glagola kršiti, pa je svojevremeno u prasl. značio komad, gru- mlađa i da je proistekla iz novijih slavensko-romanskih kontakata.
men. Zanimljivo je zašto se na samo užem južnosl. terenu sa- Podaci o ovoj riječi, nadam se, naknadno ću nadopuniti – dok
čuvala ova osnova (kruh’), dok je u ostalim slavenskim jezicima razmišljam kako je nekada lijepo jesti patišpanju, koja je očito
prevladala leksema germanskog porijekla (hleb’) – iako se na u vezi s leksemom panja.
50 16/9/2022 STAV
