Page 55 - STAV broj 393
P. 55

STAJALIŠTA



                                            APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Kako vi meni, tako vam ga ja...

                                            MJERA SVIH




                                            STVARI I LICEMJER





                                            Problem je zapravo uvijek isti. Teatarski čin počinje gorjeti iznutra.
                                            Održava ga dah gledalaca i tad se doista rasplamsava i raste
                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ   pokazujući suštu umjetnost glumišta.
                išta nije slučajno, te, naravno, i to   s pričom, kako i ne bi, kad mu je on jedan od   vrhu bio provučen lanac. Sve ostalo što je tre-
                što je naziv jedne Shakespeareove   likova. Drugi ključni jeste naravno Bog (Vrag   balo u trenutku su postajali glumci. Tako je
                komedije Mjera za mjeru. Postoje i   i gospod Bog iliti Đavo i gospodin Bog). Nastao   Život je san pulsirao. Vidio sam ga dva puta.
         Ndrugi prijevodi, samim tim i drugi   je zapravo u zagrebačkom teatarskom krugu   U jednom studentskom domu i u auli mog
         nazivi: Ravnom mjerom, naprimjer. Ili što bi   čitav jedan postupak koji obnavlja viđenja na   Filozofskog fakulteta pokraj replike Laoko-
         moj prijatelj Tahir u mladosti zapjevao, na   poznatim antičkim i kasnijim tekstovima. To   onove grupe. Nijedan detalj iz te predstave
         romski način (i pjevački i mimički i gesti-  je nazvano prostorom filozofskog teatra. Tako je   ni danas ne mogu zaboraviti.
         kulacijom) Kako vi meni, tako vam ga ja... To   Slavoje Žižek, slovenski filozof, napisao svo-  Po povratku u Banjaluku shvatio sam
         je istovremeno i sav tekst pjesme i njen sce-  ju Antigonu, koja je izvedena na otoku Mljet.   da mi je ostalo nekoliko kratkih tekstova i
         narij. Naravno, može biti i naziv. Ne vidim   Koja je njegova inovacija u osavremenjivanju   skica za teatre iz mog okruženja (Kako ti je
         nikakvu drugu mogućnost. Mjera je posebna   klasičnog teksta, objasnio je sam u jednom   ime ili Neko je ipak luckast, drage farse iz sa-
         priča. Postoje oduvijek mjere za sve stvari. I   televizijskom razgovoru.  mosvjesne mladosti, te groteksni Violinisti i
         tu su nastajali nesporazumi.          Ono što je govorio nije mi bilo dovoljno   Gosti, koliko samo puta izgubljeni). Napisao
            Palac, pedalj, lakat. Zvuči pošteno, jasno i   uvjerljivo. Žao mi je što nisam vidio predstavu,   sam tad za banjalučko studentsko pozorište
         precizno. Međutim, nije svaki palac isti. Nije   i to u prostoru koji zaista dobro poznajem.   burlesku Pehlivan Arif Tamburija. Scenski je
         ni pedalj. Niti lakat. Tu se otvara lopovski raj.   Zašto? Kad se istinski teatarski čin zaista do-  to oblikovao moj prijatelj Živomir Ličanin.
         I šta nam je činiti? Ne smijemo zaboraviti da   godi, nikakva objašnjenja nisu potrebna. In-  Igrali su ga zaista s velikom radošću na ra-
         je na pozornici uvijek neki licemjer. Neki   korporirana su. Nasuprot tome, promašajima   znim mjestima. Napisao sam i riječi telala,
         Tarto kao u dubrovačkim frančezarijama ili   su objašnjenja jalova izlika. A ambijentalni   odnosno najavljivača predstave. Totalni čin.
         Jago ili Ko Zna Ko...              teatar posebna je priča. Osim institucionalnih   Ostao mi je također dovršen tekst koji sam
            Kad odemo korak dalje, u druge prostore,   pozornica, vidio sam predstave u podrumi-  pisao po ideji Tahirovoj za jedan teatar u Za-
         duhovne recimo, i pritom se držimo onoga da   ma i potkrovljima, na ulicama i trgovima, u   grebu. Ideja je bila jednostavna: tri lika iz
         je čovjek mjera svih stvari, nastaje kompleksan   kulama i na zidinama, u brodovima, razruše-  naše bajke (Dugonja, Trbonja i Vidonja) na
         prostor podložan mnogim manipulacijama.   nim zgradama, na skelama. Svaka je na svoj   Divljem zapadu. Trojac je konačno odlučio
         Tako neki tumače Euripidovu posebnost u   način bila uzbudljiva.      (Tahir Mujičić, Boris Senker i Stjepan Škra-
         odnosu na Eshila i Sofokla. Kod Eshila su   Problem je zapravo uvijek isti. Teatarski   be), svi moji prijatelji (pisao sam songove
         bogovi na sceni, kod Sofokla su tu jer šalju   čin počinje gorjeti iznutra. Održava ga dah   za njihova Svebora), da će sami napisati svoj
         poruke iz proročišta. I odlučuju. Nije ih Eu-  gledalaca i tad se doista rasplamsava i raste   tekst. I napisali su ga. O, kaj.
         ripid isključio, dapače, ali njihovo uključe-  pokazujući suštu umjetnost glumišta. Ukoli-  Tako je meni ostao Tanka Katanka ili Ju-
         nje i djelovanje je bilo poput teatarskih po-  ko se to ne dogodi i svijeća predstave se uga-  gozapadno od mršavih bizona. Tekst se učinio
         magala i efekata kao deus ex machina. Bučno,   si, ništa se tu više ne može učiniti. Razmiš-  zanimljivim Slavku Barišiću, koji ga je po-
         zanimljivo i bez teksta.           ljam samo o onima koje sam vidio. Bourekov   stavio u banjalučkom Dječijem pozorištu pod
            Goethe je napisao da ne postoji neko ko bi   Hamlet u Kasselu. U teatru i na igralištu oko   nazivom Tanka Katanka. Čini mi se da niko
         mogao da Euripidu veže sandale. To znači što   njeg. Tri mušketira u Covent Gardenu. Jedna   nije u to vrijeme pronalazio mjesto izvedbe
         znači. Poštovanje u koje nema sumnje. Očito   Rusova i Bibanova predstava na Baščaršijskim   kao Bogdan Jerković. Našao ga je u radničkim
         je na istinski način bio s njim u duhovnoj pre-  noćima. Ljubovnici na Pilama. Dundo Maroje   halama. Tako je u Zagrebu postavio Golgotu
         pisci. Tako je nastala Ifigenija na Tauridi. Tako   na Bunićevoj poljani. Macbeth na Lovrijencu.  Miroslava Krleže, a u Banjaluci u jelšingrad-
         je nastala i nevjerovatna veza između Helene   Sve me to zapravo podsjeća na različite   skoj hali Dane komune, a histrioni i dalje pu-
         i Fausta. Ta drama jedan je čin inkomenzura-  igre u vrijeme mladosti. MFSK (majski festi-  tuju morem ka luci glasova.
         bilnog epa. Nikad je nisam zaboravio i oduvi-  val studentskih kazališta), IFSK (internacio-  Usput, dugo već nisam vidio Tahira. Tako
         jek je takvom smatram. Jedan čin – jedna dra-  nalni festival studentskih kazališta) i BRAMS   su se valjda kocke posložile. Ali i sam pone-
         ma – koja otvara novi pogled na svijet. Zaista,   (beogradska revija amaterskih malih scena).   kad uzmem okruglu tamburu koju odavno
         prepiska pisaca s mnogo sličnosti.  Bio je to i skup različitih teatarskih labora-  nisam vidio, bez žica i njihove nevjerovatne
            J. P. Sartre napisao je svoju dramu koja   torija. Nevjerovatnih je predstava tu bilo.   akustike, čak ni brkova više nemam (kao da
         korespondira s jednom Goetheovom. To je   Jedna grupa iz Madrida igrala je Calderona   sam izgubio kormilo) i zapjevam beskrajnu
         filozofska drama. I korespondencija između   de la Barcu. Od scenografije su imali samo   pjesmu Kako vi meni, tako vam ga ja... Doj-
         pisaca. Međutim, Sartre se šejtanski poigrava   čvornovato ogoljelo drvo kroz čiju je rupu na   mljiva izvedba, zar ne?!   n


                                                                                                    STAV 16/9/2022 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60