Page 55 - STAV broj 393

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Kako vi meni, tako vam ga ja...

MJERA SVIH

STVARI I LICEMJER

Problem je zapravo uvijek isti. Teatarski čin počinje gorjeti iznutra.
Održava ga dah gledalaca i tad se doista rasplamsava i raste
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ pokazujući suštu umjetnost glumišta.
išta nije slučajno, te, naravno, i to s pričom, kako i ne bi, kad mu je on jedan od vrhu bio provučen lanac. Sve ostalo što je tre-
što je naziv jedne Shakespeareove likova. Drugi ključni jeste naravno Bog (Vrag balo u trenutku su postajali glumci. Tako je
komedije Mjera za mjeru. Postoje i i gospod Bog iliti Đavo i gospodin Bog). Nastao Život je san pulsirao. Vidio sam ga dva puta.
Ndrugi prijevodi, samim tim i drugi je zapravo u zagrebačkom teatarskom krugu U jednom studentskom domu i u auli mog
nazivi: Ravnom mjerom, naprimjer. Ili što bi čitav jedan postupak koji obnavlja viđenja na Filozofskog fakulteta pokraj replike Laoko-
moj prijatelj Tahir u mladosti zapjevao, na poznatim antičkim i kasnijim tekstovima. To onove grupe. Nijedan detalj iz te predstave
romski način (i pjevački i mimički i gesti- je nazvano prostorom filozofskog teatra. Tako je ni danas ne mogu zaboraviti.
kulacijom) Kako vi meni, tako vam ga ja... To Slavoje Žižek, slovenski filozof, napisao svo- Po povratku u Banjaluku shvatio sam
je istovremeno i sav tekst pjesme i njen sce- ju Antigonu, koja je izvedena na otoku Mljet. da mi je ostalo nekoliko kratkih tekstova i
narij. Naravno, može biti i naziv. Ne vidim Koja je njegova inovacija u osavremenjivanju skica za teatre iz mog okruženja (Kako ti je
nikakvu drugu mogućnost. Mjera je posebna klasičnog teksta, objasnio je sam u jednom ime ili Neko je ipak luckast, drage farse iz sa-
priča. Postoje oduvijek mjere za sve stvari. I televizijskom razgovoru. mosvjesne mladosti, te groteksni Violinisti i
tu su nastajali nesporazumi. Ono što je govorio nije mi bilo dovoljno Gosti, koliko samo puta izgubljeni). Napisao
Palac, pedalj, lakat. Zvuči pošteno, jasno i uvjerljivo. Žao mi je što nisam vidio predstavu, sam tad za banjalučko studentsko pozorište
precizno. Međutim, nije svaki palac isti. Nije i to u prostoru koji zaista dobro poznajem. burlesku Pehlivan Arif Tamburija. Scenski je
ni pedalj. Niti lakat. Tu se otvara lopovski raj. Zašto? Kad se istinski teatarski čin zaista do- to oblikovao moj prijatelj Živomir Ličanin.
I šta nam je činiti? Ne smijemo zaboraviti da godi, nikakva objašnjenja nisu potrebna. In- Igrali su ga zaista s velikom radošću na ra-
je na pozornici uvijek neki licemjer. Neki korporirana su. Nasuprot tome, promašajima znim mjestima. Napisao sam i riječi telala,
Tarto kao u dubrovačkim frančezarijama ili su objašnjenja jalova izlika. A ambijentalni odnosno najavljivača predstave. Totalni čin.
Jago ili Ko Zna Ko... teatar posebna je priča. Osim institucionalnih Ostao mi je također dovršen tekst koji sam
Kad odemo korak dalje, u druge prostore, pozornica, vidio sam predstave u podrumi- pisao po ideji Tahirovoj za jedan teatar u Za-
duhovne recimo, i pritom se držimo onoga da ma i potkrovljima, na ulicama i trgovima, u grebu. Ideja je bila jednostavna: tri lika iz
je čovjek mjera svih stvari, nastaje kompleksan kulama i na zidinama, u brodovima, razruše- naše bajke (Dugonja, Trbonja i Vidonja) na
prostor podložan mnogim manipulacijama. nim zgradama, na skelama. Svaka je na svoj Divljem zapadu. Trojac je konačno odlučio
Tako neki tumače Euripidovu posebnost u način bila uzbudljiva. (Tahir Mujičić, Boris Senker i Stjepan Škra-
odnosu na Eshila i Sofokla. Kod Eshila su Problem je zapravo uvijek isti. Teatarski be), svi moji prijatelji (pisao sam songove
bogovi na sceni, kod Sofokla su tu jer šalju čin počinje gorjeti iznutra. Održava ga dah za njihova Svebora), da će sami napisati svoj
poruke iz proročišta. I odlučuju. Nije ih Eu- gledalaca i tad se doista rasplamsava i raste tekst. I napisali su ga. O, kaj.
ripid isključio, dapače, ali njihovo uključe- pokazujući suštu umjetnost glumišta. Ukoli- Tako je meni ostao Tanka Katanka ili Ju-
nje i djelovanje je bilo poput teatarskih po- ko se to ne dogodi i svijeća predstave se uga- gozapadno od mršavih bizona. Tekst se učinio
magala i efekata kao deus ex machina. Bučno, si, ništa se tu više ne može učiniti. Razmiš- zanimljivim Slavku Barišiću, koji ga je po-
zanimljivo i bez teksta. ljam samo o onima koje sam vidio. Bourekov stavio u banjalučkom Dječijem pozorištu pod
Goethe je napisao da ne postoji neko ko bi Hamlet u Kasselu. U teatru i na igralištu oko nazivom Tanka Katanka. Čini mi se da niko
mogao da Euripidu veže sandale. To znači što njeg. Tri mušketira u Covent Gardenu. Jedna nije u to vrijeme pronalazio mjesto izvedbe
znači. Poštovanje u koje nema sumnje. Očito Rusova i Bibanova predstava na Baščaršijskim kao Bogdan Jerković. Našao ga je u radničkim
je na istinski način bio s njim u duhovnoj pre- noćima. Ljubovnici na Pilama. Dundo Maroje halama. Tako je u Zagrebu postavio Golgotu
pisci. Tako je nastala Ifigenija na Tauridi. Tako na Bunićevoj poljani. Macbeth na Lovrijencu. Miroslava Krleže, a u Banjaluci u jelšingrad-
je nastala i nevjerovatna veza između Helene Sve me to zapravo podsjeća na različite skoj hali Dane komune, a histrioni i dalje pu-
i Fausta. Ta drama jedan je čin inkomenzura- igre u vrijeme mladosti. MFSK (majski festi- tuju morem ka luci glasova.
bilnog epa. Nikad je nisam zaboravio i oduvi- val studentskih kazališta), IFSK (internacio- Usput, dugo već nisam vidio Tahira. Tako
jek je takvom smatram. Jedan čin – jedna dra- nalni festival studentskih kazališta) i BRAMS su se valjda kocke posložile. Ali i sam pone-
ma – koja otvara novi pogled na svijet. Zaista, (beogradska revija amaterskih malih scena). kad uzmem okruglu tamburu koju odavno
prepiska pisaca s mnogo sličnosti. Bio je to i skup različitih teatarskih labora- nisam vidio, bez žica i njihove nevjerovatne
J. P. Sartre napisao je svoju dramu koja torija. Nevjerovatnih je predstava tu bilo. akustike, čak ni brkova više nemam (kao da
korespondira s jednom Goetheovom. To je Jedna grupa iz Madrida igrala je Calderona sam izgubio kormilo) i zapjevam beskrajnu
filozofska drama. I korespondencija između de la Barcu. Od scenografije su imali samo pjesmu Kako vi meni, tako vam ga ja... Doj-
pisaca. Međutim, Sartre se šejtanski poigrava čvornovato ogoljelo drvo kroz čiju je rupu na mljiva izvedba, zar ne?! n

STAV 16/9/2022 55