Page 59 - STAV broj 393

povreda. Ostao je ožiljak na licu. Nije vo-
lio ove koji su ga pogrdno zvali. Nisam
bio jedan od njih. Bio je nekako odrasliji,
zreliji od nas. Kao da nas je dijelila neka
tanka crta, između dječaka i mladića. Ne
može se to vremenski odrediti, zavisi od
individue do individue. Presječna je tačka
trenutak kada počinješ na stvari gledati
drugačije, iz perspektive odraslog.
Ispunilo smo razred. S. je ustao. Svi
su gledali u njega. Caklio se novi opasač
na njemu. “E, sad da znate. S. je u Armi-
ji. Kurir. I pušku ću zadužiti uskoro. Ko
se bude zajebavao, ko mi bude dobacivao
Strujas..., razbit ću ga o ovaj zid. Samo da
ne bude da niste znali.” Pogledao je oštro
Paradoksalno zvuči, ali nas je rat otvorio za rođendan. Poslao je rođak Zaim iz Nje-
više prema Zapadu. Rusija – nasljednica mačke. Paket je lutao, poslan je još ljetos. prema I. i E., koji su ga najviše maltretirali.
Sovjetskog Saveza – u Vijeću sigurnosti Vjerovatno je ljetna garderoba, tako da se Ušao je i nastavnik Smajo u učionicu.
uvijek se zauzima za agresorsku stranu. ne razočaraš”, reče mati. Vjerovatno je i čuo nešto od onoga što je
Srbijansku. Nije to ona slobodarska Srbi- Bile su farmerke. Uske. Male. Razo- rekao S. “Selam alejk, S., čujem, ti bi ov-
ja, ona o kojoj smo učili u udžbenicima. čaravajuće. I majica je knap, vjerovatno dje zavodio red?”, prostrijeli ga pogledom
Ova Miloševića je oličenja zla. Napadaju za sljedeću sezonu neće biti iskoristivo. nastavnik Smajo. “Fino je to što si obu-
se i dijele Hrvatska i Bosna i Hercegovi- Visok sam 187 cm, 77 kilograma. Niko kao uniformu. A sad ćeš da se vratiš kući
na pod krinkom ugroženosti Srba. I ondje mi nije kriv što sam za jednu godinu i presvučeš...”, reče nastavnik oštro. “Al’
gdje dođe njihova vojska, nema mjesta za previše izrastao! Vadim iz paketa i patike. to je...”, nije završio rečenicu S. “Jesi li me
druge i drugačije. Poluduboke. Kožne. Košarkaške. Adidaske. čuo? Ja sam ovdje glavnokomandujući...
“Nešto si se zamislio, Kulo”, reče mi Probam. Broj 42. Mogu. “U ponedjeljak I ostali nastavnici. Za nekoliko mjeseci
nastavnik, “hajd’ da ponovimo present ću ih obući u školu”, rekoh glasno. Mati završit ćeš osnovnu, pa kud te volja. Ne
continuous.” me gleda s čuđenjem: “Smrznut ćeš se, bo- treba meni ovdje neki bombaš da prijeti”,
lan. Februar je. Kuš u patikama?” “Onda gotovo da se derao nastavnik.
II neću u školu”, rekoh odlučno. “Kako to S. je sjedio mirno. Nije ništa rekao,
Nova godina i kraj prvog polugodišta misliš”, upita mati. “Eto, tako. Bit ću bole- ali se nije ni pomjerio. Prodorno je gle-
završnog razreda osnovne škole. Do pri- stan. Čekat ću da otopli. Niko me ne može dao prema nastavniku, kao da vode neku
je nekoliko mjeseci i potpisivanja Vašin- natjerati”, odgovorih. Slušam potom pre- nevidljivu bitku, u kojoj upravo odmjera-
gtonskog sporazuma bili smo u totalnoj davanja na temu “sve od nogu kreće”. “I vaju snage. Nastavnik Smajo mu je prišao
blokadi. Nadam se da se to vrijeme neće stvarno nećeš?”, upita nekim blažim po- sasvim blizu, naslonio ruke na njegova
ponoviti. Uspostavljena je Federacija BiH, mirljivim tonom mati nakon nekog vre- ramena, unio mu se u lice. Fiksirao mu
formiraju se kantoni... Je li to rješenje, mena uvjeravanja. “A da navučeš vunene je pogled, podigao obrve i sasvim jasno
kantonizacija cijele Bosne i Hercegovine? čarape, drugačije te neću pustiti”, odluč- rekao, niti tiho, niti preglasno, zvučalo je
Sretna nova 1995. godina. Koliko još godi- na je bila mati. kao naredba, kao prigušena prijetnja ako
na rata? Ovo je četvrta ratna... Kakogod, se ne ispuni naredba: “Imaš deset minu-
vratio sam se kući... U Olovo. V ta da se presvučeš. I nikada da se ovdje
Prvi sam dan, prvi ponedjeljak u fe- nisi više pomolio tako. Ili da zovem mog
III bruaru devedeset i pete došao u patikama kolegu R.?”
Raspust. Čitam lektiru Robinson Cru- i vunenim čarapama. Trnci su mi prola- R. je bio nastavnik u miru, sada ko-
soe. Ondje sam gdje je toplo. Sasvim na zili od vune, bile su mi pomalo i tijesne mandir vojne policije. S. je oborio pogled.
drugom kraju svijeta. Sasvim u drugom patike s tim čarapama, ali sam nekako Da bi potom izjurio iz učionice. Vratio se
vremenskom prostoru. Knjige su maši- stigao. I nisam bio zvijezda. Šou je ukrao nakon nekog vremena. Pokucao je na vra-
ne za teleporting. Možeš uvijek pobjeći S., zvani Strujas. Pojavio se u maskirnoj ta. “Naprijed”, reče nastavnik. Ušao je S.
iz hladnog, zimskog, ratnog dana, kada uniformi. Bio je dvije godine stariji od nas, Nastavnik je pogledao na sat. “Rekoh li
nemaš mnogo toga raditi... punih šesnaest. Jednu je godinu izgubio deset minuta”, upita. “Da, ali trebalo mi
na loše učenje, jednu u zbjegovima. Dola- je...”, pravdao se S. “Zatvori vrata!”, reče
IV zio je iz sela Lišaka. Nekada je, dok je bio nastavnik. S. je ušao u učionicu. “Zatvori
Trideset prvog januara punim četr- mali, dohvatio žice izmjenične energije, vrata s vanjske strane”, s dozom cinizma
naest godina. Posljednji dani raspusta. koja mu je nanijela opekline po čitavom rekao je nastavnik. Nekako ljutito. S. je
Mama mi donosi paket. “Evo, čuvali smo tijelu. Doktori su uspjeli sanirati većinu otvorio vrata i krenuo izaći. “Čekaj”, goto-
vo kao naredbu glasno je govorio nastav-
nik. S. se okrenuo. “Idi na mjesto, ovaj ću
ti put progledati kroz prste! A sada, gdje
“Dobila sam paketić od Merry Christmas”, govori Alma. smo stali? Palatalizacija je...”
Patike su mi, drugari, primijetili tek po
“I ja isto”, reče Fuada. “Mora da je to neka bogata, završetku nastave. Jedva sam čekao topli-
debela Amerikanka dobre duše”, šegači se Senad. Smije je dane da igram košarke. Samo još sunce
fali. Ne puca. I dalje se poštovalo primirje.
se i nastavnik engleskog Ćazim. Na olovskom ratištu ništa novo... n

STAV 16/9/2022 59