Page 64 - STAV broj 393

DRUŠTVO

nad svojom i sudbinom Krajišnika koje
gone u izgnanstvo, obeća da će ga on od-
vesti na pravo mjesto i da ništa ne brine.
I dok se kočija truckala preko mosta, poče
on da pripovijeda Petru o Jovanki Hadži-
marković. To ti je jedna čestita i vrijedna
udovica, koja živješe na Varoši, odmah uz
staru pravoslavnu crkvu, te ti, naslijedivši
trećinu muževog imetka, kupi kuću na Pat-
kama i sada živi u njoj, sama i nespokojna,
ta će ti za sobu uzeti pravu sitnicu, eto, tek
toliko da nije mufte. Boji se, jadnica, da bi
je lopovi mogli napasti pa joj treba muška
glava u kući i sami Bog zna šta se iz svega
toga iskotiti može i namignu mu vragola-
sto kao da je odjednom zaboravio na svu
janjičarsku i muku protjeranih Krajišnika.

PETROV SAN
I izrodi se, tako mi svega, pričao je po- Veneciju) i po njima se ne vozi kočijama sazreti očeve ideje te će se naći u Jugosla-
slije bivši janjičar na čaršijskim ćepencima, već se plovi u gondolama, a to su ti čamci. venskom odboru rame uz rame s Franom
zaustavljajući svakog ko je htio slušati priču Opisivao joj je Petar još i more u Splitu i Supilom, Ivanom Meštrovićem, Antom
o usponu njegovog bogatog pobratima Petra tvrde zidove Dubrovnika i Trst i Beč i Le- Trumbićem... Da, bila je to ista ona kuća
Cekovića, koji samo s jednim koferom (ni- ipzig i stjerao tako pred nju razglednice iz u kojoj je Staka Skenderova, onih godina
kada ostarjeli janjičar nije saznao da je Pe- cijelog svijeta, a ona bi ga slušala do zore kada se Petar pojavio u Sarajevu i probi-
tar onomad pod pazuhom nosio kesu punu bez sna. Poslije bi Petar svaki put kada bi jao se tajanstvenim čaršijskim putevima
dukata) dođe u šeher i za nekoliko godina putovao u neki dalek grad i kada bi obavio do mjesta šeherskog uglednika, otvorila
zgrnu onoliko bogatstvo. A Petar sve rje- sve poslove ostavljao po cijeli jedan dan pa Djevojačku školu. Kažu da pravoslavni
đe silaziše u čaršiju i svraćaše na kahvu i besposlen hodao gradom, upijajući svaki sarajevski trgovci, krznari i ostali boga-
razgovor. Nikako nije mario za priče koje detalj kako bi ga što vjernije mogao opisa- taši nisu bili baš oduševljeni onim što je
po čaršijskim budžacima iskivaše zli jezici ti. Ova navada nastala je onoga dana kada radila Staka, ona muškarača što šuruje s
i smijahu mu se iza leđa, zlobno ponavlja- joj, zanesenoj svojom pričom o Veneciji, Topal-pašom i svim Turcima, kako su je
jući kako se udao, papučar i prznica, i kako predloži da sljedeći put putuje s njim, a posprdno nazivali, te joj se niko izuzev do-
je smotao poštenu udovicu i pokušavali su ona ljutito odbi, ta šta mu pada na pamet, brohotnog Stjepe Srškića ne nađe pri ruci.
do nje doturiti glas kako na tim svojim pu- pa ona hoće da svaki budžak svijeta vidi Već naredne godine zakopaše temelje
tovanjima posjećuje bordele i kako u svakoj njegovim očima. na Palama za drugi Petrov san – da vla-
luci ima po jednu ljubavnicu na koje troši U gnijezdu Cekovića na Patkama ispi- stitim rukama sazida kuću onako kako je
pola njihovog bogatstva. li se petero djece – tri kćeri i dva sina. U vidio u svojim snovima i stotinu puta je
Jovanka se samo dobrodušno smijala drugom sinu Risti pojavi se trgovačka žica izgradio od cigala mašte. Ne zna se da li
i od nje se te priče odbijaše kao o kamen. i Petar je na vrijeme prepozna te ga poče ga je smrt zaobišla dok je ne vidi u stvar-
Ona je s istim nestrpljenjem kao i onih pr- voditi sa sobom na putovanja. Podgrija- nosti, “oprave”, kako je znao reći onima
vih, najslađih dana njihove ljubavi, kada su vana Petrovim bogatim iskustvom, razli s kojima je smio podijeliti i svoje najskri-
je krili kao zmija noge i zaključavali se ob- se ta žica u pravi talenat te Risto uskoro venije snove – građena je trinaest godina.
noć u kuću na Patkama te vijali gola tijela postade vještiji trgovac od oca. Nije bilo Uskoro, tek što dovrši ovu kuću, ljetniko-
do zore, iščekivala Petrov povratak. Svaki ćoška na ovom dunjaluku iz kojeg Risto vac na Palama, kako su je on i otac među
put obasipao ju je dragocjenim poklonima, nije dovlačio robu i Cekovića trgovina raz- sobom nazivali, ode s ovog svijeta i Risto
a ona mu se vješala oko vrata i s nestrplje- grana se cijelim svijetom. Uskoro, kod Sta- i sahraniše ga pored oca istog onog dana
njem čekala da djeca razmotaju svoje da- re pravoslavne crkve, u istoj onoj zgradi u kada su carske i kraljevske trupe prelazi-
rove i izljube oca, pa da s mužem svojim kojoj su nekada svoj život počeli njegova le preko mosta u Višegradu na kojem je
napokon ostane sama. Činilo joj se – što je mati i njen rano preminuli muž, kupi Ri- sudbina odredila da bude sve onako kako
više dolazilo priča o njemu i njegovim lju- sto magaze i dućane i postade glavni trgo- je ispričano u ovoj kratkoj priči o Petru
bavnicama, to je ona bila pohotnija prema vac u Staroj Varoši. Tako je Petar pod stare Cekoviću, njegovim snovima, njegovoj
njemu, kao da putuje niz vrijeme, u mladost. dane konačno došao u situaciju da ostvari Jovanki i njegovom potomstvu od kojeg
Više od svega voljela je Jovanka da joj svoj davni mladalački san i on kupi kuću do našeg doba ne dobaci niko – od šestero
Petar, dok je ljubi, opisuje luku iz koje se u blizini sinovljevih dućana. Kazuju bolji Ristine djece kraj Drugog svjetskog rata,
upravo vratio i krikove galebova nad usnu- poznavaoci tadašnjih sarajevskih odnosa kažu, dočekalo je samo dvoje, Petar, trgo-
lim morima. Svaki put istom bi se djetinjom da mu se prilika sama namjestila i da je vac, i Milojka, učiteljica, ali ni jedno od
naivnošću iščuđavala tome da postoji toliki kuću kupio od Stjepe Srškića, koji tada, njih ne ostavi vlastitog potomstva i 1995.
grad da je, kao kakva aždaha, zalegao pre- ne mogavši trpjeti austrougarskog zuluma, godine, kada ode s ovog svijeta i Milojka,
ko dva kontinenta, a u njegovim sokacima odseli u Beograd, ali se već sljedeće godine potpuno se ugasi Cerovića loza i ostade
miješaju se bjelokoži s crnokožim ljudima vrati i reče da su ga tamo svi zvali Bosanac od njih tek odjeća i nakit koje Milojka
i kosooki s plavookim i svakakve sorte još, i nikako ga nisu puštali među svoje poslo- pokloni Zemaljskom muzeju i ova kuća
ili da na drugom kraju istog mora posto- ve i da je Beograd još tješnji za njegovo na Palama koju iz svog sna, hiljadu puta
ji takva kasaba u koje su ulice kaldrmisa- slobodoumlje i donese otud sina Milana, ozidanu, iznese Petar Ceković, a sasvim je
ne vodom (baš tako joj je Petar opisivao u kojem će trideset godina kasnije sasvim oživješe dunđeri njegovog sina Riste. n

64 16/9/2022 STAV