Page 62 - STAV broj 393

DRUŠTVO

Cekovića kuća na Palama
LJETNJIKOVAC IZ

PETROVOG SNA

Ishodišna kuća sarajevske trgovačke porodice danas je
Piše: Izet PERVIZ
nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

ametak priče o Cekovića kući na i stišće je lijevom nadlakticom u strahu da i švapsku cipelu i štap od ebanovine i da
Palama zatječemo na Carigradskoj bi safurini u njoj mogli zazvečati pa skre- ispija kahve s gospodom. Pušio je uvozne
džadi između Akove i Sarajeva. Sre- nuti na sebe pažnju njegovih saputnika, a fabričke cigarete, pa ipak njegova zarada
Zdišnje godine devetnaestog stoljeća to se nikako ne smije dogoditi. nije bila dostatna da kupi dućan i kuću u
nanose na nju odvažnog Petra Cekovića, sina Najveći strah Petrov, kao i svih trgovaca Bijelom Polju i da u rahatluku Božijem pla-
Mijinog, rođenog u Bijelom Polju. Vrijeme njegovog doba, dotiče od lopova. Toliki je nira ženidbu, djecu i sve što ide po redu u
je to kada evropskim okrajcima Osmanskog da prerasta u pravu paranoju. Jadan Petar životu. Ali ima tome nekoliko mjeseci kako
Carstva, sve smioniji, vijaju vjetrovi novog nikako se ne može oteti utisku da bi svako je u jednoj novopazarskoj kahvi prvi put
doba i u sve širim zamasima niču novine ko putuje s njim i koga sretne na putu mo- čuo za tu riječ i ona ga je sasvim obuzela i
preslikane iz evropskih centara. O takvoj gao biti prevejani sjecikesa. A njegov najveći mira mu nije dala sve dok ga nije podigla
jednoj novini snije Petar Ceković, čija je sva san, moglo bi se reći i jedini, ističe iz jedne s ognjišta i natjerala na ovaj odvažan put.
imovina stala u drveni kofer srednje veli- od novina koje smo maloprije spomenuli. Ta riječ glasila je: kolonijalna trgovina. O
čine, koji se, eno, klati na rubu kočije, i u Petar Ceković, sin Mijin, to je sitni tr- njoj su ugledni novopazarski trgovci pri-
kožnu kesu, koju je gajtanom okačio oko govac koji je do sada imao dovoljno hrabro- čali kao o jedinstvenoj šansi, a Petar je, sav
vrata, pa jednim smrtonosnim vezom učvr- sti da se otisne do Novog Pazara i ondje po opčinjen, slušao kako se po cijeloj Evropi
stio preko prsa i zaturio je pod pazuho te dobroj cijeni kupi nešto začina, čaja, riže, šire specijalizirani dućani s kolonijalnom
svako malo, krajičkom oka mjerkajući osta- šećera, pa da to onda donese u Bijelo Polje robom i kako je s njom rahat trgovati jer
le putnike, desnu ruku pruža dijagonalno i preproda agama i begovima akovskim, a se teško ukvari i nema šanse da propadne.
preko grudiju i prstima ovlaš dodiruje kesu trećina u njegov džep. To mu je omogu- Kakva je to roba, kolonijalna, koja donosi
pod košuljom, provjeravajući je li još ondje, ćavalo da nosi franačko odijelo i cilindar pravo bogatstvo i pretvara se u zlato, i kakva

62 16/9/2022 STAV