Page 57 - STAV broj 393

bilo malo se sageti i već smo bili izvan čekaju. Osman je polahko prošao pored Hamza je na koljenima šišao iz mitra-
agresorskog vidokruga. Cio vod krenuo je nas i zaklonio se iza stabla. Pripremio je ljeza po njihovim položajima dok se većina
gore prema izviđačima udaljenim pedese- svoj ručni bacač i nanišanio. naših penjala uz greben prema tranšeja-
tak metara od četničke linije. Dio korpu- Svi smo bili u nekom grču iščekujući ma. Četnici više nisu imali nikakve šanse.
snog izviđačko-diverzantskog voda bio je taj trenutak. Svako od nas gledao je i lije- Bili smo na korak od tranšeja. Mogli smo
tačno s naše lijeve strane. vo i desno, provjeravajući jesmo li svi na jasno vidjeti nekoliko silueta koje su po
Stigavši do izviđača, rasporedili smo broju. Samir kratko pogleda u sat, podi- tranšeji trčale lijevo-desno. Legli smo u
se lijevo i desno. Čekali smo dolazak mo- že pogled, uze svoju pušku i dade Osma- zaklon. Izvadio sam ručnu granatu i ba-
maka s ručnim bacačima koji su išli za nu znak. Istog momenta blijesak obasja cio je prema njima, za mnom i Dževad.
nama. Polahko smo, jedan za drugim, dolinu i stopi se s jutarnjim mračnim Odjeknule su dvije potmule detonacije,
išli naprijed i zauzimali položaje u liniji nebom, zatim drugi. Oba se pretvoriše nakon čega smo ponovo sasuli.
za napad. u jaku grmljavinu detonacija. Jato ptica Edhem i Began Softa prvi upadoše u
Hamza je s Nihadom prebacio svoju iznenađeno i prestrašeno krenu ka livadi tranšeje. Četnici su unezvijereno poku-
osamdesetčetvorku i dvije kutije municije i onda naglo ode u nebo. šavali nešto učiniti. Rafali su odjekiva-
do mjesta odakle su imali najbolji pre- Nekoliko momenata dugih kao vječ- li na sve strane. U pokušaju da preskoči
gled na dva najisturenija četnička rova. nost. Iz zemunica krik i vapaj, glasan vapaj: grudobran, jedan od naših momaka bio
Gotovo bez ikakvog šuma uspjeli smo se “Aaaaj moje oči!” Sve se stopilo s Ham- je pokošen – kao da je udario u neki ne-
rasporediti, a i momci koji su dolazili iza zinom osamdesetčetvorkom, kojom je sijao vidljivi zid, odbačen je natrag. Naši su ga
nas bešumno su prolazili lijevo i desno smrtonosnu salvu po četničkoj tranšeji. brzo svukli dolje niz greben i dalje prema
iza naših leđa. Osjetio sam snažno lupanje srca u međi, gdje su ga mogli previti.
Pogledao sam još jednom iza nas u grudima, a onda Samir skoči na noge uz Mi smo već bili ušli u tranšeje. Četnici
iščekivanju kada će se na nebu pojaviti povik: “Juriš, momci!” Dolina je pro- su još ponegdje davali otpor. Svuda su bili
prvi tračci zore i preokrenuti noć u jutro. ključala. Sijevalo je i iz četničkih bun- razbacani redenici i okviri. Gore, na sa-
Zvijezde na nebu pogasile su se i nestale. kera. Lijevo pokošeni rafalima, padoše mom ulazu prema rovu, ležala su tri mr-
Ugodni povjetarac spustio se u dolinu. Muradif Beca i Safet Pozder. Domogao tva tijela agresorskih vojnika. Dolje, lijevo
U izmaglici i polutami zore oslikavale su sam se zaklona na petnaestak metara od tranšejom, još dva.
se crte okolnih brda i kota praveći svo- rova. Meci su zujali na sve strane. Pored Rafalna i gromoglasna pucnjava sada
jevrsnu gravuru na jutarnjem usnulom mene su bili Dževad i Osman. Pucali smo se pretvorila u pojedinačnu, a ponegdje
nebu. U krošnjama su ptice nastavljale prema tranšeji između dva najisturenija su se još čule i detonacije ručnih bombi.
svoj horski nastup. Ništa oko nas ovdje bunkera. Sve ispred nas bilo je obavije- Dolje, prema ivici šume, čuli su se povici
nije podsjećalo na rat. no gustim bijelim dimom. Agresorsku naših momaka, koji su razbili posljednja
Sada su agresorski rovovi ispred nas zemunicu pogodila su još dva projekti- četničko uporišta i tjerali ih kroz tranšeje.
bili potpuno vidljivi. Za koju minutu svi la. Ponovo blijesak, detonacija i još jača Pogledao sam u sat na ruci, 6 sati i 45
naši borci bili su na predviđenim položa- paljba iz pješadijskog naoružanja. Kre- minuta. Za nepunih 45 minuta raspala se
jima. Gore, na zemunicama, zveckalo je nuli smo iznenada i mahinalno prema kompletna agresorska linija. Ali mi se nismo
neko posuđe, a onda je odjednom tišina grebenu koji se uzdizao prema tranše- opuštali, u liniju su uvođene friške snage i
zavladala cijelom dolinom. Neko bi po- jama iz kojih su agresorski vojnici na nastavljeno je ukopavanje. Znali smo da će
mislio da su četnici nešto primijetili i da nas pucali. u roku 24 sata sigurno izvesti kontranapad
u pokušaju vraćanja izgubljenih položaja.
Bacio sam šljem i sjeo na veliko stablo
Dio naših snaga veličine čete polahko se popeo do oborenog bora. Pridružio mi se Edhem.
Šutjeli smo i gledali. Sunce je već izlazilo.
položaja. Tu smo izvršili popunu municije i materijalno- Na grebenu, na dugoj grani bora, lepršala
tehničkih sredstava. Jedan naš vod bio je ispred nas, se u svoj svojoj bjelini zastava s ljiljani-
ma. Dolje, preko tranšeja, iznosili su ti-
dolje, na samom kraju proplanka. Oni su s izviđačima jela naših poginulih saboraca. Desno od
nas stajao je Began. Gledao je u daljinu,
zauzeli početni položaj i pripremili za nas teren. negdje preko visokih borova. n

STAV 16/9/2022 57