Page 32 - STAV broj 179
P. 32

Bespuća internetske zbiljnosti

Povratak verbalnog delikta
Da je gotovo nemoguće istjerati totalitaristu iz bivšeg ko-
     muniste, makar se on predstavljao proevropskim socijal-         modus operandi SDP-a, i sklonost da druge optužuje upravo
demokratom, pokazao nam je niko drugi nego ovdašnji SDP.             za ono što sam radi, te prisjećajući se svojevremenih uputa
Ničim drugim nego totalitarnim mentalitetom, zaostalim iz olov-      partijske centrale ka nižim organima, a koje su se ticale pro-
nih vremena, ne može se nazvati pokušaj drugova iz SDP-a             pagandnog rada na društvenim mrežama, sasvim je moguće
da na društvenim mrežama ušutkaju što kritiku, što humor i           da je stvarni povod ovakvog iznenadnog izljeva rigidnog bolj-
satiru na račun svoje politike. Pritom se ne libe priznati da su     ševizma ustvari nezadovoljstvo partijskog vrha vlastitom pro-
već pokušali s legalnim i legitimnim načinima cenzure, prija-        pagandnom kampanjom.
vama njima spornih statusa i postova administraciji društvenih
mreža, a koje, naravno, nisu urodili plodom jer u kritici i satiri
na SDP-ov račun nikome ko razumije slobodu misli i slobodu
govora nema ništa sporno, te sada traže od lokalnih tužilašta-
va da im osiguraju imunitet od kritike i uguše slobodu govora.
Indikativno je to što drugovi partijci ne traže tek uklanjanje po-
jedinih eventualno spornih komentara ili statusa nego zabra-
njivanje i ukidanje čitavih satiričnih stranica koje doživljavaju
kao političke neistomišljenike ili efektne kritičare. Drugovi čak
prijete i krivičnim prijavama, ali je nejasno koga tačno misle
prijaviti i zbog čega, osim ako ne smatraju da će im uspjeti da
bilo kakvu kritiku ili šalu na račun svoje partije redefiniraju kao
govor mržnje i da takav stav nametnu internacionalnim medij-
skim divovima poput Facebooka. Naravno, ovakvo boljševičko
histerisanje nije moglo proći bez svoje političke funkcije, pa
su drugovi za širenje “govora mržnje” optužili SDA. Poznajući

Nostalgija za
totalitarnim vremenima
Koliko (jugo)nostalgija može uljepšati
    prošlost dajući joj sjaj i lepršavost koji   trebao bi znati ovaj regioredatelj da u de-     spomena a kamoli teksta da nije činjenice
ona nikada nije imala, ali i koliko to može      mokratiji možeš, barem identitarno, biti šta    da je Mustafić ne samo javna nego i poli-
imati za posljedicu iskrivljenu sliku sadašnjo-  god hoćeš: i komunista, i pingvin, i hipik, pa  tički ambiciozna ličnost koja svoju ideologi-
sti, ponajbolje se vidi na reminiscencijama      i egzibicionist na daskama Messa. Niko ti       ju, ali i političku praksu, formira na osnovu
poput ovih Mustafićevih. Prvi problem u ovih     to ne brani, barem ne u Sarajevu, a to Dino     ovakve vrste zabluda koje su kombinacija
nekoliko njegovih rečenica jeste autorova        dobro zna jer toliko je godina proveo na dr-    žala za mladošću i iskrivljene slike prošlo-
subjektivnost. Mustafić stanje u svom ličnom     žavnom budžetu izdašno finansiran. Ipak,        sti. Upravo je takva politička ideologija i
okruženju, među svojom “rajom”, projicira        ponajviše upada u oči Mustafićevo stav-         Naše stranke, političke organizacije koju
na čitavo društvo pokušavajući ga predsta-       ljanje demokratije pod navodnike, tačnije       je Mustafić pomogao osnovati i čiji je svo-
viti idiličnim. No, valjda kada režirate pred-   problematizacija demokratije u našoj ze-        jevremeno bio član. U kombinaciji s nekim
stave u Beogradu, onda morate postavljati        mlji koja je, ispada po Mustafiću, donijela     ranijim, sasvim šovnističkim, Mustafićevim
pitanja inspiriranim onim “Ko nas, bre, za-      štetnu slobodu u kojoj se smije manifesti-      stavovima u kojima je “nacionaliste” prak-
vadi, braćo”. Drugi problem jeste upitnost       rati nacionalni identitet. Naravno, osnovni     tično izvodio iz pripadnosti ljudskom rodu,
takve navodne idile u kojoj ljudi imaju samo     problem Mustafićevih stavova prije svega        ovakve vrste zabluda predstavljaju ponaj-
određene, politički korektne i kulturološki      je u tome što su oni bazirani na iskrivljenoj   bolji pokazatelj retrogradne političke kul-
prihvatljive kosmopolitske identitete koji se    slici stvarnosti. Mnogi su ljudi i u vrijeme    ture koja svoje uporište nalazi u malignom
svode na estetiku, muzičke ukuse i bonvi-        komunizma njegovali nacionalne identitete,      obliku nostalgije.
vanstvo, bez bilo kakvih dubokih višesloj-       ako već nije Mustafić, baš kao što se i da-
nosti i zdvojnosti koje bi mogle komplicirati    nas ljudi druže ili dijele na osnovu muzičkog
takvu “idealnu” situaciju. Primjerice, takvi     ukusa ili mjesta na koje izlaze. Uostalom,
su za vrijeme komunizma uzvikivali da nam        takozvani komunistički nacionalni ključ to-
treba demokratija, a sada, kada napokon          kom postojanja SFRJ podrazumijevao je i to
uživamo slobodu demokratije, oni će uzvi-        da se zna ko je koje nacionalnosti, a ne ko
kivati: “Treba nam Jugoslavija!” Uostalom,       za koga navija, kako se odijeva i gdje izlazi.
                                                 Ovakvo floskulašenje ne bi bilo vrijedno niti

32 9/8/2018 STAV
   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37