Page 32 - STAV broj 179

Bespuća internetske zbiljnosti

Povratak verbalnog delikta
Da je gotovo nemoguće istjerati totalitaristu iz bivšeg ko-
muniste, makar se on predstavljao proevropskim socijal- modus operandi SDP-a, i sklonost da druge optužuje upravo
demokratom, pokazao nam je niko drugi nego ovdašnji SDP. za ono što sam radi, te prisjećajući se svojevremenih uputa
Ničim drugim nego totalitarnim mentalitetom, zaostalim iz olov- partijske centrale ka nižim organima, a koje su se ticale pro-
nih vremena, ne može se nazvati pokušaj drugova iz SDP-a pagandnog rada na društvenim mrežama, sasvim je moguće
da na društvenim mrežama ušutkaju što kritiku, što humor i da je stvarni povod ovakvog iznenadnog izljeva rigidnog bolj-
satiru na račun svoje politike. Pritom se ne libe priznati da su ševizma ustvari nezadovoljstvo partijskog vrha vlastitom pro-
već pokušali s legalnim i legitimnim načinima cenzure, prija- pagandnom kampanjom.
vama njima spornih statusa i postova administraciji društvenih
mreža, a koje, naravno, nisu urodili plodom jer u kritici i satiri
na SDP-ov račun nikome ko razumije slobodu misli i slobodu
govora nema ništa sporno, te sada traže od lokalnih tužilašta-
va da im osiguraju imunitet od kritike i uguše slobodu govora.
Indikativno je to što drugovi partijci ne traže tek uklanjanje po-
jedinih eventualno spornih komentara ili statusa nego zabra-
njivanje i ukidanje čitavih satiričnih stranica koje doživljavaju
kao političke neistomišljenike ili efektne kritičare. Drugovi čak
prijete i krivičnim prijavama, ali je nejasno koga tačno misle
prijaviti i zbog čega, osim ako ne smatraju da će im uspjeti da
bilo kakvu kritiku ili šalu na račun svoje partije redefiniraju kao
govor mržnje i da takav stav nametnu internacionalnim medij-
skim divovima poput Facebooka. Naravno, ovakvo boljševičko
histerisanje nije moglo proći bez svoje političke funkcije, pa
su drugovi za širenje “govora mržnje” optužili SDA. Poznajući

Nostalgija za
totalitarnim vremenima
Koliko (jugo)nostalgija može uljepšati
prošlost dajući joj sjaj i lepršavost koji trebao bi znati ovaj regioredatelj da u de- spomena a kamoli teksta da nije činjenice
ona nikada nije imala, ali i koliko to može mokratiji možeš, barem identitarno, biti šta da je Mustafić ne samo javna nego i poli-
imati za posljedicu iskrivljenu sliku sadašnjo- god hoćeš: i komunista, i pingvin, i hipik, pa tički ambiciozna ličnost koja svoju ideologi-
sti, ponajbolje se vidi na reminiscencijama i egzibicionist na daskama Messa. Niko ti ju, ali i političku praksu, formira na osnovu
poput ovih Mustafićevih. Prvi problem u ovih to ne brani, barem ne u Sarajevu, a to Dino ovakve vrste zabluda koje su kombinacija
nekoliko njegovih rečenica jeste autorova dobro zna jer toliko je godina proveo na dr- žala za mladošću i iskrivljene slike prošlo-
subjektivnost. Mustafić stanje u svom ličnom žavnom budžetu izdašno finansiran. Ipak, sti. Upravo je takva politička ideologija i
okruženju, među svojom “rajom”, projicira ponajviše upada u oči Mustafićevo stav- Naše stranke, političke organizacije koju
na čitavo društvo pokušavajući ga predsta- ljanje demokratije pod navodnike, tačnije je Mustafić pomogao osnovati i čiji je svo-
viti idiličnim. No, valjda kada režirate pred- problematizacija demokratije u našoj ze- jevremeno bio član. U kombinaciji s nekim
stave u Beogradu, onda morate postavljati mlji koja je, ispada po Mustafiću, donijela ranijim, sasvim šovnističkim, Mustafićevim
pitanja inspiriranim onim “Ko nas, bre, za- štetnu slobodu u kojoj se smije manifesti- stavovima u kojima je “nacionaliste” prak-
vadi, braćo”. Drugi problem jeste upitnost rati nacionalni identitet. Naravno, osnovni tično izvodio iz pripadnosti ljudskom rodu,
takve navodne idile u kojoj ljudi imaju samo problem Mustafićevih stavova prije svega ovakve vrste zabluda predstavljaju ponaj-
određene, politički korektne i kulturološki je u tome što su oni bazirani na iskrivljenoj bolji pokazatelj retrogradne političke kul-
prihvatljive kosmopolitske identitete koji se slici stvarnosti. Mnogi su ljudi i u vrijeme ture koja svoje uporište nalazi u malignom
svode na estetiku, muzičke ukuse i bonvi- komunizma njegovali nacionalne identitete, obliku nostalgije.
vanstvo, bez bilo kakvih dubokih višesloj- ako već nije Mustafić, baš kao što se i da-
nosti i zdvojnosti koje bi mogle komplicirati nas ljudi druže ili dijele na osnovu muzičkog
takvu “idealnu” situaciju. Primjerice, takvi ukusa ili mjesta na koje izlaze. Uostalom,
su za vrijeme komunizma uzvikivali da nam takozvani komunistički nacionalni ključ to-
treba demokratija, a sada, kada napokon kom postojanja SFRJ podrazumijevao je i to
uživamo slobodu demokratije, oni će uzvi- da se zna ko je koje nacionalnosti, a ne ko
kivati: “Treba nam Jugoslavija!” Uostalom, za koga navija, kako se odijeva i gdje izlazi.
Ovakvo floskulašenje ne bi bilo vrijedno niti

32 9/8/2018 STAV