Page 54 - STAV broj 179
P. 54
DRUŠTVO
Ismet bili u toj jedinici, tako da je preko ofanzive na Spahića Glavici kod Biha- Meho Bašić, Izet Nanić,
njih imao kontakt s prvim vojnim jedini- ća. Kako kazuje, Meho je na jednostavan Muharem Šahinović i Asim Topalović
cama. Nakon što sam postavljen za pomoć- način znao običnim borcima objasniti
nika za bezbjednost u Štabu Teritorijalne kako da se u svakom momentu orijenti- izviđanje. On je mene uzeo pod svoju za-
odbrane Bužim, jedan dan sam otišao kod raju i pomoću koje kote da se domognu štitu. Kad je rat počeo, on je imao 43 go-
njega jer sam znao da je on bio u rezer- sigurnog terena ako bi se izgubili. Od dine, ali je bio izuzetno fizički spreman.
vnom sastavu Državne bezbjednosti. Tad svih susreta, kaže da mu je najzanimlji- Imao je nevjerovatne lovačke i streljačke
sam mu rekao da želim da me malo upu- viji bio onaj kada se s Mehom dovezao sposobnosti. Svojim očima sam gledao
ti oko svega jer je to meni tad bila velika na zarobljenom tenku u akciji “Breza kad cigaretu na nekih petnaestak metara
nepoznanica. I on meni kaže: ‘Haj sutra 94”. “Pitam ga ja: ‘Majstore, kakve su dva-tri puta zaredom pogađa metkom iz
ću ja doći pred komandu pa ćemo malo kočnice’, a on mi odgovara: ‘Haj sjedi pištolja. Ne znam da sam pored roditelja
obići teren.’ I tako smo otišli do Dobrog pa ćemo vidjeti kad krenemo.’ S Kri- imao boljeg savjetnika u životu. Prihvatio
Sela. Toliko me provodao po terenu da ža je do Bužima dovezao taj tenk, koji me kao sina, usmjeravao u raznim situa-
sam ‘spao’ s nogu. Tu smo se malo bli- je poslije nazvan Vitez i koji je korišten cijama, a ja sam ga doživio kao učitelja i
že upoznali. Bilo je to vrijeme dok je još na Ćorkovači tokom Druge autonomije mentora. Između nas dvojice bila je neka
komandant ŠTO bio Esad Velić. Meho i u operaciji ‘Sana 95’”, prisjeća se Šabić. veza, poput telepatije, i uvijek smo djelo-
se u to vrijeme nije mnogo uključivao. vali sinhronizirano. Bilo je u njemu nešto
Dolaskom rahmetli Izeta Nanića na čelo IZVIĐAČ SA ŠESTIM ČULOM što je kod drugih izazivalo poštovanje.
ŠTO Bužim, njih dvojica su se jednom A, s druge strane, nije patio od veličine,
negdje slučajno sreli. Kao dobar pozna- Meho Bašić bio je realizator velikog bio je toliko skroman i susretljiv da se s
valac topografskih karata, komandant broja izviđačkih akcija koje je izvodio u njim u svakoj situaciji moglo normalno
Nanić analizirao je kartu i pravio plan dogovoru s komandantom Nanićem. Sva komunicirati. Sa svim osobinama koje je
za neku aktivnost. Tu se uključio Meho ta izviđanja u kojima se išlo i po pet-šest posjedovao bio je prava osoba za poziciju
i sugerirao komandantu na detalje s kar- kilometara iza neprijateljskih linija otva- koju je obavljao u brigadi.”
te koji ne odgovaraju stvarnom stanju na rala su niz mogućnosti. Njegove vizije od-
terenu jer su se u međuvremenu proko- laska u dubinu bile su priprema za osta- Kauković se prisjeća i nekoliko situ-
pali neki šumski putevi koji su na karti le jedinice 505. brigade u akcijama koje acija koje su mu najdublje ostale u sjeća-
odranije bili označeni kao kozije staze. su slijedile. Jedan od Mehinih saradnika nju kada je u pitanju Meho Bašić. “Jedne
Vidjevši da Meho dobro poznaje teren, bio je i Fikret Kauković, koji o saradnji prilike bili smo u izviđanju. Kad smo se
odmah ga je prigrlio u komandu kao čo- s Mehom kazuje: “Meho i ja smo sarađi- osamili od ostatka grupe, naišla je lisica.
vjeka koji može biti od pomoći za sve ono vali u prvoj godini rata. Tad je on bio u U tom smo se momentu nalazili svega
što će uslijediti. Tako je Meho imenovan ‘Hamzama’ i često smo nas dvojica išli u pedesetak metara od srpskih položaja. U
za pomoćnika za obavještajne poslove, jednom trenutku Meho je digao pušku
gdje je bio od velike pomoći komandantu na lisicu. Potom je zastao i pogledao na
Naniću. Na vezi je dugo vremena držao četničke položaje. Tad sam mu u očima
‘Gazije’, izviđački vod koji je imao ulo-
gu prikupljanja podataka s terena. Jedi-
no nije volio pisati izvještaje za brigadu
i korpus. On bi komandantu ispričao šta
i kako je bilo, a izvještaj je uvijek pisao
neko od referenata. Ali što se tiče tere-
na, izvidjeti, procijeniti, tu je doista bio
izvanredan”, navodi Nanić.
Postoji cijeli niz zanimljivih situaci-
ja koje se vezuju za Mehu. O tome Zijad
Nanić kazuje: “Sjećam se kad smo on i
ja poslali neke grupe u izviđanje, pa je
jedna grupa ‘zabasala’. I onda Meho kaže
preko motorole Remzi Mulaliću: ‘Znaš
gdje sam ja prije dvije godine ubio onog
srndaća?! E tu dođite, tu ću vas čeka-
ti.’ Onda smo mi to poslije prepričavali.
Njih dvojica znaju gdje je ubijen srndać,
a ne zna cijela Srbija. Smijali smo se toj
situaciji. Ali su oni ubrzo ‘izbasali’ kad
im je on to rekao. Često je znao otići na
Ćorkovaču u rano proljeće za sunčanog
vremena, pa ga nema dugo. Kad je zgod-
no, izvidi nešto i tako. Pa onda dođe crn
k’o Arap. Jednostavno je volio prirodu, u
duhu istinskog lovca.”
U Mehine terenske sposobnosti više
se puta uvjerio i Nermin Šabić, borac iz
“Hamzi”, koji još pamti Mehine upu-
te i pojašnjenja iz vremena Februarske
54 9/8/2018 STAV