Page 54 - STAV broj 179
P. 54

DRUŠTVO

Ismet bili u toj jedinici, tako da je preko   ofanzive na Spahića Glavici kod Biha-                                           Meho Bašić, Izet Nanić,
njih imao kontakt s prvim vojnim jedini-      ća. Kako kazuje, Meho je na jednostavan                        Muharem Šahinović i Asim Topalović
cama. Nakon što sam postavljen za pomoć-      način znao običnim borcima objasniti
nika za bezbjednost u Štabu Teritorijalne     kako da se u svakom momentu orijenti-         izviđanje. On je mene uzeo pod svoju za-
odbrane Bužim, jedan dan sam otišao kod       raju i pomoću koje kote da se domognu         štitu. Kad je rat počeo, on je imao 43 go-
njega jer sam znao da je on bio u rezer-      sigurnog terena ako bi se izgubili. Od        dine, ali je bio izuzetno fizički spreman.
vnom sastavu Državne bezbjednosti. Tad        svih susreta, kaže da mu je najzanimlji-      Imao je nevjerovatne lovačke i streljačke
sam mu rekao da želim da me malo upu-         viji bio onaj kada se s Mehom dovezao         sposobnosti. Svojim očima sam gledao
ti oko svega jer je to meni tad bila velika   na zarobljenom tenku u akciji “Breza          kad cigaretu na nekih petnaestak metara
nepoznanica. I on meni kaže: ‘Haj sutra       94”. “Pitam ga ja: ‘Majstore, kakve su        dva-tri puta zaredom pogađa metkom iz
ću ja doći pred komandu pa ćemo malo          kočnice’, a on mi odgovara: ‘Haj sjedi        pištolja. Ne znam da sam pored roditelja
obići teren.’ I tako smo otišli do Dobrog     pa ćemo vidjeti kad krenemo.’ S Kri-          imao boljeg savjetnika u životu. Prihvatio
Sela. Toliko me provodao po terenu da         ža je do Bužima dovezao taj tenk, koji        me kao sina, usmjeravao u raznim situa-
sam ‘spao’ s nogu. Tu smo se malo bli-        je poslije nazvan Vitez i koji je korišten    cijama, a ja sam ga doživio kao učitelja i
že upoznali. Bilo je to vrijeme dok je još    na Ćorkovači tokom Druge autonomije           mentora. Između nas dvojice bila je neka
komandant ŠTO bio Esad Velić. Meho            i u operaciji ‘Sana 95’”, prisjeća se Šabić.  veza, poput telepatije, i uvijek smo djelo-
se u to vrijeme nije mnogo uključivao.                                                      vali sinhronizirano. Bilo je u njemu nešto
Dolaskom rahmetli Izeta Nanića na čelo        IZVIĐAČ SA ŠESTIM ČULOM                       što je kod drugih izazivalo poštovanje.
ŠTO Bužim, njih dvojica su se jednom                                                        A, s druge strane, nije patio od veličine,
negdje slučajno sreli. Kao dobar pozna-           Meho Bašić bio je realizator velikog      bio je toliko skroman i susretljiv da se s
valac topografskih karata, komandant          broja izviđačkih akcija koje je izvodio u     njim u svakoj situaciji moglo normalno
Nanić analizirao je kartu i pravio plan       dogovoru s komandantom Nanićem. Sva           komunicirati. Sa svim osobinama koje je
za neku aktivnost. Tu se uključio Meho        ta izviđanja u kojima se išlo i po pet-šest   posjedovao bio je prava osoba za poziciju
i sugerirao komandantu na detalje s kar-      kilometara iza neprijateljskih linija otva-   koju je obavljao u brigadi.”
te koji ne odgovaraju stvarnom stanju na      rala su niz mogućnosti. Njegove vizije od-
terenu jer su se u međuvremenu proko-         laska u dubinu bile su priprema za osta-          Kauković se prisjeća i nekoliko situ-
pali neki šumski putevi koji su na karti      le jedinice 505. brigade u akcijama koje      acija koje su mu najdublje ostale u sjeća-
odranije bili označeni kao kozije staze.      su slijedile. Jedan od Mehinih saradnika      nju kada je u pitanju Meho Bašić. “Jedne
Vidjevši da Meho dobro poznaje teren,         bio je i Fikret Kauković, koji o saradnji     prilike bili smo u izviđanju. Kad smo se
odmah ga je prigrlio u komandu kao čo-        s Mehom kazuje: “Meho i ja smo sarađi-        osamili od ostatka grupe, naišla je lisica.
vjeka koji može biti od pomoći za sve ono     vali u prvoj godini rata. Tad je on bio u     U tom smo se momentu nalazili svega
što će uslijediti. Tako je Meho imenovan      ‘Hamzama’ i često smo nas dvojica išli u      pedesetak metara od srpskih položaja. U
za pomoćnika za obavještajne poslove,                                                       jednom trenutku Meho je digao pušku
gdje je bio od velike pomoći komandantu                                                     na lisicu. Potom je zastao i pogledao na
Naniću. Na vezi je dugo vremena držao                                                       četničke položaje. Tad sam mu u očima
‘Gazije’, izviđački vod koji je imao ulo-
gu prikupljanja podataka s terena. Jedi-
no nije volio pisati izvještaje za brigadu
i korpus. On bi komandantu ispričao šta
i kako je bilo, a izvještaj je uvijek pisao
neko od referenata. Ali što se tiče tere-
na, izvidjeti, procijeniti, tu je doista bio
izvanredan”, navodi Nanić.

    Postoji cijeli niz zanimljivih situaci-
ja koje se vezuju za Mehu. O tome Zijad
Nanić kazuje: “Sjećam se kad smo on i
ja poslali neke grupe u izviđanje, pa je
jedna grupa ‘zabasala’. I onda Meho kaže
preko motorole Remzi Mulaliću: ‘Znaš
gdje sam ja prije dvije godine ubio onog
srndaća?! E tu dođite, tu ću vas čeka-
ti.’ Onda smo mi to poslije prepričavali.
Njih dvojica znaju gdje je ubijen srndać,
a ne zna cijela Srbija. Smijali smo se toj
situaciji. Ali su oni ubrzo ‘izbasali’ kad
im je on to rekao. Često je znao otići na
Ćorkovaču u rano proljeće za sunčanog
vremena, pa ga nema dugo. Kad je zgod-
no, izvidi nešto i tako. Pa onda dođe crn
k’o Arap. Jednostavno je volio prirodu, u
duhu istinskog lovca.”

    U Mehine terenske sposobnosti više
se puta uvjerio i Nermin Šabić, borac iz
“Hamzi”, koji još pamti Mehine upu-
te i pojašnjenja iz vremena Februarske

54 9/8/2018 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59