Page 55 - STAV broj 179
P. 55

vidio onu lovačku strast, koja se može         Meho Bašić i Rasim Suljić Rus                           poznavao puno ljudi i mnogima je bio
vidjeti kod strastvenog pušača, ali situa-                                                             posve nepoznat. Međutim, Meho je izu-
cija je bila takva da nije mogao pucati”,     pošli, ‘Munja’ je već bila poodmakla, jer je             zetno poznavao ljude u Bužimu i široj
ističe Kauković.                              akcija počela ujutro u 6, a tad je već bilo              okolini, skoro svakog čovjeka u glavu,
                                              oko 8 ili 9 sati. I riješili smo mi tu rupu              jer je dugo godina radio kao električar,
    Fikret Kauković je s Mehom više           na Kukuljici, ali je nismo uspjeli zauzeti.              bio lovac i igrao nogomet. Ne samo da je
puta prolazio iza neprijateljskih linija.     Ali ono što je bitno jeste da je Meho bio                poznavao nekog čovjeka već je često znao
Kad god je bila kakva akcija, kako kaže,      posljednja tačka prilikom izvlačenja naših               i njegovog oca i djeda i njihov porodič-
on bi ga konstantno uzimao sa sobom.          boraca. Pomogao je u izvlačenju ‘Hamzi’                  ni mentalitet. Druga stvar, on se volio
O tome priča: “Nas dvojica smo se uvi-        i ‘Gazija’, pogotovo ‘Gazija’, koje su bile              družiti s ljudima. Gdje god bi došao, tu
jek izdvajali iz grupe i odlazili svojim      otišle najdublje iza srpskih linija. Iziš-               je bila odlična atmosfera. Bilo da je riječ
putem. Prije osvajanja Ćorkovače, tri ili     li smo oko 15 sati na našu teritoriju, na                o lovu, ribolovu, turniru, uglavnom je
četiri puta prolazili smo kroz srpske li-     Ćorkovaču. Meho je bio spreman ostati                    uvijek bilo zanimljivo biti u njegovom
nije. Nije to još bila uvezana linija, bilo   posljednji. Sve vrijeme pratio je i koor-                društvu. A kad je streljaštvo u pitanju,
je dosta šupljina koje smo mi vješto kori-    dinirao izvlačenje. Da u tom momentu                     nije mu nadaleko bilo ravnog. On ispu-
stili. Njega su krasili izuzetna smirenost i  nije bio takav čovjek tu, mnogo bi naših                 ca u drvo i kaže: ‘Dečki, ne drvo gađati,
snalažljivost. Bio je 100% siguran u sebe     ljudi stradalo. U tom smislu, može se                    nego rupu!’ Nisi li ti pogodio rupu, nisi
i u teren. Na jugu i jugoistoku poznavao      kazati da je Mehina uloga u ‘Munji’ bila                 ti nikakav strijelac. Sjećam se da su nam
je teren sve do Ivanjske. Početkom rata       doista velika.”                                          prije rata dolazili u posjetu neki Hrvati
djelovao je tenk sa srpske linije od San-                                                              iz Gline, na Žuti put na neko druženje, i
tračeve Glave pa do Ćorkovače. U vidnim       “DESNA RUKA” KOMANDANTA NANIĆA                           u jednom momentu kaže Meho: ‘Idemo
danima znao je ‘rasćuhati’ sve zemunice                                                                gađati.’ Kaže jedan Hrvat: ‘Gađamo sešir
na okolnim položajima. I mi smo jedne             Remzija Mulalić poznavao je Mehu                     sa sačmom.’ Kaže njemu Meho: ‘Ne sač-
prilike išli tamo iza Nikolićke, Latinov-     još od prije rata, kada su zajedno lovili.               mom, nego kuglom.’ Bili su tu još i Fi-
ca i Ćorkovače, koje su u to vrijeme bile     “Sa svakim je bio dobar, ali je imao lju-                kro Bašić, Rasim Topalović Hadžija, ja i
u srpskim rukama. Išli smo u izviđanje        de koje je posebno volio. Bio je jedan od                još neki. I oni bacaju šešir, a mi ga s lah-
kako bismo uništili taj njihov tenk. Za-      najbližih saradnika Izeta Nanića, njego-                 koćom pogađamo, pa nam kažu: ‘E jeste
tim smo dolazili pod Kedića Glavicu iza       va ‘desna ruka’. Sa svojih 27 godina, Izet               kuglaši’”, sjeća se Mulalić.
četničkih linija. Ja sam bio mlad i lud, a    Nanić je početkom rata još bio relativno
on je bi zreo. Imali smo zadatak izvidje-     mlad. Nastranu to što je bio vrlo nada-                      Meho Bašić je kao pripadnik Državne
ti, a to je često bilo teže nego sama bor-    ren, spreman i ostalo, ali on se s Vojne                 bezbjednosti početkom rata još vjerovao u
ba. Sve su to bile pretpostavke za ‘Munju     akademije vratio u sredinu u kojoj nije                  “bratstvo i jedinstvo”. Nekoliko mjeseci
93’ i neke druge akcije. A njegova uloga u                                                             mu je trebalo da shvati kakvo zlo sprema
‘Munji’ najviše je došla do izražaja kada je                            Meho Bašić i Hamdija Mustafić  srpski agresor. O tome Mulalić kazuje:
u jednom trenutku zaškripalo po dubini,                                                                “Malo ko je u Bužimu znao da je Meho
gdje su ‘Hamze’ i ‘Gazije’ bile zaglavile.                                                             bio u Državnoj bezbjednosti i da je du-
‘Hamze’ su ušle u dubinu, obavile dio                                                                  žio pištolj ‘Škorpion’. Početkom rata on je
posla, nisu uspjeli sve, a onda je uslije-                                                             istinski još vjerovao u onaj sistem. Nika-
dilo izvlačenje koje nije išlo po planu.                                                               ko nije mogao shvatiti da bi čovjek na čo-
Komandant nije imao više koga poslati                                                                  vjeka pucao. Sjećam se, mi ono u početku
jer su već svi bili u stroju. Meho je kao                                                              hodamo, organiziramo se, i on nama kaže:
obavještajac bio na liniji, a ja sam bio ra-                                                           ‘Šta vi glumite?’ Međutim, kad su prve
njen. Pogledao nas je, sugerirajući nam                                                                granate pale na Bužim, pa pogodile neku
da od nas dvojice očekuje da obavimo                                                                   kuću u čaršiji, kad ti eto Mehe u Čavu,
taj zadatak. I krenuli smo Meho, ja i još                                                              gdje je bio stacioniran PDV ‘Hamze’. Mi
neko iz komandantove pratnje. Kad smo                                                                  se samo vratili s terena, umorni, gladni i
                                                                                                       žedni, a on nosi punu konjsku ‘strunjicu’
                                                                                                       različite municije. Kaže: ‘Dečki, prima-
                                                                                                       te li me u ekipu!?’ Mi smo svi ostali bez
                                                                                                       riječi. Kaže da do danas nije vjerovao da

                                                                                                       STAV 9/8/2018 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60