Page 57 - STAV broj 179

pričalo da će biti čišćenje Autonomije i Vahid Mulalić,
da će jedinice 5. korpusa napasti Veliku Meho Bašić i
Kladušu. A ja dvije-tri noći čujem Mehin Nedžad Mulalić
džip kako dolazi s južne strane. I te noći Sa saradnicima na
je došao iza ponoći, već je bio nastupio 4. borbenim linijama
august. A prije na dva-tri dana on meni
kaže: ‘Ženo, što ja sanjavam svog oca. zabrinut, samo mi govori: ‘Čuvaj djecu, poginuše na tom lokalitetu. Komandan-
Znaš, ovaj rat, nit’ ko kome uči.’ Kažem može svašta biti danas.’ Po njega je došao tova supruga Sefija i ja smo jedne godi-
ja: ‘Reći ću ja sestri da mu prouči Jasin.’ džip. Kad je krenuo, djeca su sjedila na ne išle na mjesto pogibije. Ondje su bila
I prošao jedan dan, a on meni opet kaže: dvorištu. Pitao je Kemu gdje mu je novča- ograđena mjesta gdje su njih dvojica po-
‘Jesi li ti rekla sestri da ona prouči babi?’ nik, a on mu odgovorio da je kod mame. ginuli”, sjetno završava Mirsada.
Rekoh: ‘Da ga nisi opet sanjao’. Kaže: ‘Je- Još mu je samo rekao: ‘Čuvaj novčanik, Meho Bašić je za života odbio prizna-
sam.’ Pitam: ‘Kako si ga sanjao?’ Kaže: kad se vratim, svi skupa idemo na more.’ nje “Zlatni ljiljan”. U toku rata, prilikom
‘On na Ćorkovači u vojničkom odjelu, Sutradan je poginuo.” jedne godišnjice su ga predlagali, ali im je
nosi vojničku pušku, hoda na jedno 10 on rekao da se ne bori ni za ljiljane ni za
metara od mene i samo mene gleda i bla- Ali, ono što supruzi Mirsadi svake go- pare. Nakon pogibije, posthumno mu je
go mi se smije.’ Tu noć kad je došao, ja dine pred obilježavanje njegove pogibije dodijeljen. Kod kuće je često imao običaj
svu noć nisam spavala, ne zbog umora dolazi u sjećanje jesu Mehine riječi u ko- kazati da glavni glumci poginu na kra-
već što osjećam da on ne spava. Osjetila jima kao da je predosjetio svoju i koman- ju. U porodici su stalno strepili nad tim
sam da se muči, ali sam se pravila da spa- dantovu smrt. “Kad sam ga pitala hoće riječima, koje su se na koncu, nažalost,
vam. Ujutro u pola pet on ustao i otišao li poslije rata nastaviti raditi u Elektro- obistinile. Poginuo je sa svojim Begom,
na balkon i sluša žestoku pucnjavu na distribuciji, on je sjetno odgovorio: ‘Kad nedaleko od mjesta na kojem je nakon
velikokladuškom ratištu. Uz kahvu mu stane rat, neću, ženo, nigdje raditi. Bego rata imao želju provoditi preostale dane
kažem da se priča da će biti velika akcija, i ja ćemo sebi ograditi komad zemlje na i godine života. n
a da u našem autu nema goriva. Ja kupim, Ćorkovači i tu provoditi vrijeme.’ I zbilja
a neko uvijek izlije. Kaže: ‘Šta će tebi go-
rivo?’ Pa ako bude trebalo bježati, kud ću
s djetetom u kolicima, nit bježati nit ga
ostaviti. Kaže on: ‘Ženo, nema bježanja
nikud. Izbij to sebi iz glave.’ I to jutro
kažem mu kako mi sve ovo ne miriše na
dobro i da ću dok ustanem otići sebi ku-
piti goriva. Kaže on: ‘Imaš pun rezervoar
goriva, natankao sam ja.’ To kad je rekao,
ja sam pretrnula. E onda sam se još do-
datno nasikirala kad sam shvatila da je
i on zabrinut kao nikad. Voljela bih za-
plakati, ali se suzdržavam. Kaže on: ‘Bit
će akcija.’ – ‘Ali neće biti na Kladuši. Ti
i komandant dođete svaku noć odozgo’,
uzvraćam ja. Kaže on: ‘E morat ću kazati
komandantu da te stavi u diverzante jer
si skontala gdje će biti akcija.’ Otišao je
oko pola šest, a onda se opet vratio oko
pola devet. Hoda u alpinkama po kući.
A meni čudno. Pitam ga što se vratio,
a vidim da ni on ne zna zašto se vratio.
Hoda nešto po kuhinji. Kaže: ‘Nemoj
Keme ostavljati vani, dizat će se avioni
s Udbine. Neka bude u skloništu.’ I on
ode. Nije prošlo ni sat, a on opet došao.
Baš se stalno vraćao. Vidim, šuti, nekako

STAV 9/8/2018 57