Page 20 - STAV broj 279
P. 20

SREBRENICA (1995–2020)



          Piše: Nedim HASIĆ                 Život nakon grobnica
                                            KAMENICA
          Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ







                 o ljeta 1995. godine Rahman Nukić
                 izgubio je četiri brata. Peti brat,  VOJNIKA
                 Šahman Nukić, izgubio je nogu.
         DNukići su rodom iz Kamenice,
          pedesetak kilometara udaljenoj od Sre-
          brenice. Držala se do ljeta 1993. godine i
          onda je pala. Kameničani su se raspršili na
          tri strane, neko ka Tuzli, neko ka obližnjoj  RAHMANA
          Cerskoj, a mnogi su, poput Rahmana, od-
          lučili spas potražiti u Srebrenici. Rahman
          je tamo bio teško ranjen i izmješten je iz
          Srebrenice na liječenje u Tuzlu. Imao je
          tada 23 godine.                    Kamenica je mjesto gdje je do sada nađeno 14 masovnih
            Kada je u julu 1995. godine Vojska
          Republike Srpske zauzela tu navodno za-  grobnica. Mještani misle da ih ima još. Nedostaju Kameničani
          štićenu zonu Ujedinjenih naroda, svi su   koje su komšije pobile na početku Agresije, poput šesterice
          pokušavali pobjeći iz nje. Žene i djeca kon-
          vojima iz Potočara. Muškarci kroz šume.  momaka iz sela čija su tijela spaljena u lokalnoj kovačnici.
          Rahman Nukić krenuo je u suprotnom
          pravcu. Ka Srebrenici. Sa svojim subor-  Nađen je samo ručni sat jednog od njih. Samo u jednoj
          cima pokušao je pomoći Srebreničanima   od kameničkih grobnica pronađeno je 1.153 tijela. Tu su
          da se izvuku. Mnogi su uspjeli. Oko osam
          hiljada nije preživjelo. Pobijeni su tokom   Kameničani ispred svojih kuća, u dvorištima, koseći travu i
          proboja, u zasjedama, u granatiranjima, u
          minskim poljima. Strijeljani nakon zaro-  čisteći imanja, čuvajući stoku, nalazili dijelove ljudskih tijela.
          bljavanja. Jedan od onih koji nije uspio
          bio je i četvrti Rahmanov brat.    Zbog toga su neki od povratnika, koji su u svojim dvorištima
            “Trojica braće poginula su 1992. go-  nalazili grobnice, odlučili odseliti zauvijek iz Kamenice. Živjeti na
          dine. Četvrti se nije vratio iz Srebrenice
          1995. godine. Jedan je poginuo u blizini  mjestu na kojem su bili ukopani, piti kahvu ili ručati u dvorištu
          Kamenice, dvojica su nestala nakon što su
          posljednji put viđena u blizini Zvornika,  iz kojeg su ekshumirani bilo je jednostavno previše za njih
          prema Karakaju. Tijelo brata koji se nije
          probio iz Srebrenice smo našli i ukopali
          smo ga. Dvojicu braće nismo nikada naš-
          li”, priča nam Rahman i nastavlja: “Bilo
          nas je šesterica braće. Četverica su bila
          oženjena. Brat Šahman i ja, koji ovdje danas
          živi s porodicom, tada nismo bili oženje-
          ni. Ta četiri brata koji su bili oženjeni su
          poginuli. Od te mi je braće poginulo troje
          djece, najmlađe je imalo tri godine. Jedna
          mi je snaha poginula, jedna ostala teški
          invalid. Naša je porodica veoma stradala
          i zato nisam smio ni zaboraviti ovo mjesto
          ni prepustiti ga nekome drugome. Nisam
          mogao dopustiti da neko drugi radi s tom
          mojom krvlju šta hoće. Zato sam odlučio
          vratiti se ovdje.”
          BRDA OKO KAMENICE
            Dok govori, Rahman rukom pokazu-
          je preko okolnih brda. Okružila su seda-
          mnaest kilometara doline kod Zvornika
          koja se zove Kamenica, a to je, zapravo,
          dvadesetak sela i tri mjesne zajednice.



         20  9/7/2020 STAV
   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25