Page 62 - STAV broj 279

DRUŠTVO

izginu, onda će trista žena ostati bez lju-
di, pa i ti onda s njima, gledaj kako i šta
one rade, pa i ti radi s njima, a ja sad ode!’
I stvarno, došao je tako ranjen na mjesto
koje su tada i oni najhrabriji tog dana gle-
dali kako da napuste. I kad se pojavio u
prostoriji u kojoj je naš rahmetli koman-
dant Izo smišljao i pravio plan kako da nas
izvuče iz okruženja, Đuro nazva selam, a
komandant, onako iznenađen jer zna da je
ranjen i na bolovanju, prvo otprimi selam,
a onda upita: ‘Đuro, što ćeš ti ovdje!?’, a on,
gledajući gdje da sjedne, kratko odgovo-
ri: ‘Došao sam da poginem, komandante!’
‘E, Đuro, večeras su ti velike šanse!’, reče
mu komandant i osmjehnu se, znajući da
nema smisla ni pokušavati ga odgovoriti
od njegove namjere da se uključi u borbu.
Arif Đulić Đuro Da, tako je to bilo te martovske noći
(u sredini) sa
saborcima koji su u kojoj s Božijom voljom nije poginuo i
došli u posjetu ta činjenica sve o njemu govori, koliko je
velik bio, prvo kao insan, a onda i ratnik.
samo jedan tanak orah i on se skloni pod Allah neka mu se smiluje! Nije poginuo
njega. Iako je stablo bilo poprilično tan- ni onog 21. juna gore na Pehovu, kada je
ko, ipak je pružilo dovoljnu zaštitu Đuri, poginuo naš rahmetli Nedžo Alešević, pa
koji se čitav izvukao iz okršaja. Na kraju, Dževo Ljubijankić, pa Hima Skender. Tada
kad se sve završilo, on se šalio i pričao da je bio teško, ali baš teško ranjen, zajedno
će, ako preživi rat, maksuz odvesti jednu s našim Saidom Makićem. Desilo se to
prikolicu đubriva i nađubriti zemlju oko 12. dan nakon pogibije njegovog sestrića
oraha i tako mu zahvaliti što ga je spasio Osmana, čija mu je smrt jako teško pala.
smrti ili ranjavanja”, prisjetio se Agan El- Prvo ga je tako ranjenog naš Šefko uspio
kasović, komandir IDV “Gazija” i saborac nekako izvući na sigurno mjesto, a onda i
Arifa Đulića. naći neka kolica i brzinom munje preba-
citi ga do brigadnog stacionara, a potom
“DOŠAO SAM DA POGINEM, do bolnice u Bužimu. Tu ga uniješe u sa-
KOMANDANTE” nitetsko vozilo koje se odmah pokvarilo.
Posebno lijepo sjećanje iz života ovog Prebace ga u drugo i nisu puno odmakli
krajiškog junaka ispričao je borac ČSN kad puče guma, a rezervne nemaju. Zabri-
“Hamza” Nermin Šabić: “Đuro je bio nuli se vozač i medicinska sestra koja je s
nekako poseban, kod nas u četu je došao njim u pratnji, a on onako hladno kaže:
početkom 1995. i slovio je za dobrog i ču- ‘Ma ništa se ne sikirajte, de vi samo na-
venog borca. Raspoređen je u naš Prvi vod, pravite to i hajmo nazad za Bužim, nek
u kojem je već bio njegov sestrić Osman se drugi more voziti za Bihać. Viđate da
Burzić Burza, isto ‘zlatni ljiljan’ koji će je meni danas svakako suđeno mriti!’”
nekoliko mjeseci kasnije poginuti. Osman mjeseci s nama, dok nije teško ranjen, kad Dženazu Arifu Đuliću Đuri predvodio
je Đuru od milja zvao Dajo, jer i bio mu je god je trebalo prevagnuti, iako familijaran je Husein ef. Kovačević, njegov saborac
daidža, a onda smo ga tako počeli zvati i i otac petero djece, Đuro je bio spreman i prijatelj. U svom obraćanju prisutnim
mi ostali. Pogotovo nam je to ‘leglo’ jer je da svoj život prvi založi za našu dobrobit prepričao je i jednu anegdotu: “Jednom je
sa svojih 38-39 godina bio daleko najstariji i uspjeh. Našeg Đuru i ovu moju tvrdnju Arifa upitao jedan čovjek čime je zaslužio
među nama. Bio je poseban i po tome što ponajbolje oslikava jedna takva situacija da ostane živ nakon toliko teških okršaja
već tada nije dobro čuo i, kad bismo se šu- koja je bila onda kada je početkom marta i ranjavanja. On se okrene prema meni i
njali i provlačili kroz neprijateljsku liniju, te ratne ‘95. bio kod kuće na bolovanju ra- kaže: ‘Efendija, ovaj baš ne kuži dobro
vazda smo Boga molili samo da Đuro ne njen u nekoj od prethodnih akcija i kada neke stvari. Allah sebi uzima najbolje za
nagazi na kakvo granje ili da nekog nešto je otišao na tevhid svom rahmetli stričevi- šehide, a ja imam dosta grijeha pa me je
ne upita. Teško je s njim bilo sve do onog ću Hasanu, koji je poginuo prije četrdeset ostavio da se kroz život malo pročistim.’
momenta dok ne dođe do okršaja, a kad dana. Nakon podne-namaza, dok su sjedili Ja se nadam da se naš Arif kroz svoju teš-
se zapuca, e, tad si u njega mogao biti si- za sofrom i jeli, saznao je da smo mi upali ku i dugu bolest pročistio i da se vraća
guran kao u gvozden rov. On nikad nije u okruženje u Kumarici. Odmah je osta- svom Gospodaru čist od grijeha”, izjavio
kalkulisao niti popuštao ni zehre, a svaka vio kašiku i krenuo kući. Kada mu je su- je Husein ef. Kovačević.
situacija s njim, ma koliko bila teška i na pruga vidjela da oblači uniformu i uzima Zlatni ljiljan i gazija Arif Đulić Đuro
kraju možda i tragična, ipak bi se kasni- svoj RAP i pušku, podsjeti ga da je ranjen, pokopan je u blizini mesdžida na Šabića
je završavala kao neka šala koja se dugo ali vidjevši da ga to neće zaustaviti, ona brdu u džematskim mezarlucima. Ispra-
pamtila i prepričavala. zapomaga i upita: ‘Pa šta ću ja i ova naša ćen je uz tekbir, poklič koji se mnogo puta
Uživao je u šali, a najviše je volio da se djeca ako ti pogineš?’ Đuro joj odgovori: izvio iz njegovog grla i uz kojeg je izvoje-
šali na svoj račun. Iako je bio nepunih šest ‘Dolje je trista ljudi u okruženju, ako oni vao mnoge pobjede. n

62 9/7/2020 STAV