Page 65 - STAV broj 279

Na nas tada kreće još jedan ešalon pje- osula je paljbu, ali je agresorska pješadija i
šadije od približno 200 agresorskih vojnika. dalje napredovala. Dobijamo informacije
Žestoka pucnjava prolomila se Vitiničkim da naši neće još dugo izdržati i da nemaju
poljem. Bili smo odlučni da s ovih položaja sredstva kojim bismo uništili ili usporili
nećemo uzmaknuti. Pogledao sam ispred tenkove. Bili smo zatečeni informacija-
sebe na grudobran na kojem je bilo još pet ma koje su neprekidno stizale i spremni
punih okvira pa sam pušku prebacio na na povlačenje kako branioci Kovačevića
pojedinačno pucanje. ne bi ostali u špicu i opkoljeni dođe li do
Agresorski vojnici nisu odustajali. Poku- proboja linija.
šavali su se puzanjem dovući što bliže našim U tim trenucima začula se jaka detona-
tranšejama otvarajući pritom bjesomučnu cija. Prvi tenk, koji je već prilazio kućama,
vatru. U jednom momentu neko je viknuo bio je u plamenu. Drugi manevrira i poku-
“bomba”. Uspio sam se okrenuti kad je de- šava pobjeći, ali biva pogođen u zadnji dio.
tonacija odbacila čovjeka pravo na Safeta I iz njega se izvio stub dima i plamena. Jake
i mene. Pokušavao sam ga skinuti sa sebe, detonacije nastavile su odjekivati, a zatim
ali je tranšeja bila uska pa su moji pokušaji su se iz zaglušujuće pucnjave prolomili
bili bezuspješni. U dimu i prašini osjetio povici: “Uraaaaaaa!” U četničkim redovi-
sam kada ga je neko uzeo i sklonio s mene. i odnesoše lijevo niz tranšeju. Sanitetlija, ma nastaje potpuna panika. Vidjeli smo ih
Nečije noge, odnosno čizme, osjetio sam stariji prosijedi čovjek, privuče torbu i čuč- kako bježe prema obližnjem šumarku ne bi
ispod svoje glave. Nekako sam se dočekao nu pored mene. Vikao je glasno da nadjača li pronašli kakav zaklon.
na lakat. Pucnjava oko nas bjesnila je bez pucnjavu: “Šta je s tobom, junače, boli li te Od vojnika koji nam dolaze kao poja-
prestanka. I dalje sam pokušavao ustati, ali gdje?” Nijemo sam ga gledao odmahnuvši čanje saznajemo da je u prethodnih pola
ranjeni čovjek ležao je na mojim nogama i glavom. Raskopčao mi je košulju i protr- sata djelovanjem Mješovitog artiljerijskog
nisam se imao snage izvući. ljao rukom po prsima. “Hajde, okreni se”, diviziona Drugog korpusa potpuno razbijen
Osjetio sam kada me neko gurnuo nazad reče mi. Okrenuo sam se, a on mi zadiže agresorski napad na Kovačeviće. Tačnije, u
rekavši da legnem, da sam ranjen. Nisam košulju. “Dobro je, nije ti ništa, nije ovo presudnom trenutku, djelujući po agresor-
osjećao ništa, a onda sam gledajući i pipka- tvoja krv. Samo si ugruhan i ošamućen od skim tenkovima u jeku napada, Edin Ha-
jući svoja prsa shvatio da je sve natopljeno detonacije.” Izvadio je plastičnu čuturicu i račić Klej uspio je pogoditi i uništiti četiri
krvlju. Ponovo me neko uzeo ispod pazuha gurnuo mi je pod usta: “Hajde, popij malo, tenka, nakon čega se u njihovim redovima
i rekao mi da se polahko naslonim na zid bit će ti bolje”. Voda slatkastog okusa po- desio “raspad sistema”.
tranšeje. Sjeo sam i onda tek vidio čovje- tekla mi je niz grlo, saprala prašinu i onu Iza agresora ostali su potpuno ispravan
ka koji mi je bio na nogama. Kompletna pljuvačku koju sam uporno i do tada bezu- transporter i velike količine materijalno-teh-
utroba bila mu je napolju, a sanitetlija ga spješno pokušavao progutati. Skopčao mi ničkih sredstava. Rejon između Bijele Ze-
je pokušavao obuhvatiti oko pasa velikom je košulju i pljesnuo me po ramenu govo- mlje i Kovačevića postao je stupica za mno-
maslinastom maramom. Lice mu je bilo reći: “Bit ćeš ti dobro, gazijo, bit će to sve ge domaće četnike i srbijanske dobrovoljce
potpuno izranjavano. Nije jaukao. Čulo se dobro, ako Bog da.” Uzeo je svoj ranac i za koji su tu ostavili svoje živote. Iako nismo
samo hroptanje. A onda je, u sljedećem mo- tren nestao niz tranšeju. poznavali momke koji su rukovali “crvenim
mentu, duboko udahnuo i sve je prestalo. Asif mi je pomogao da ustanem. Već sam strijelama”, oni su za nas u tom trenutku
Bio sam hipnotiziran svim tim što se se dobro osjećao. Stavio sam šljem, zamije- bili najveći heroji. Taj su dan pripadnici 206.
dešavalo pred mojim očima, potpuno is- nio okvir, pokušao ne misliti ni na šta dru- brdske brigade i 1. podrinjsko-muslimanske
ključen od pucnjave koja je okolo bjesnila. go osim onog što se dešavalo ispred mene. brigade, uz pomoć združenih jedinica Dru-
Sanitetlija viknu momcima koji su pucali U tom momentu dotrča jedan od voj- gog korpusa, odbili dati i jedan centimetar
na četnike da se malo pomaknu, opipa puls nika zadihan. “Brzo, prebacuju vas prema slobodne zvorničke teritorije.
na vratu vojnika koji je ležao, kratko pogle- Kovačevićima, glavni napad ide gore.” Ono što su agresori pripremali kao
da u Jusufa i odmahnu glavom. Zatim uze Izdvojilo se nas četrdesetak. Trčeći iza desetodnevnu ofanzivu s ciljem spajanja
drugu maramu, koju je pripremio za previ- linije, brzo smo stigli do mjesta s kojeg su podrinjskih srpskih snaga s četnicima na
janje, i stavi je mrtvom vojniku preko lica. nas potom kroz šumicu uputili na odredi- Majevici slomljeno je za jedan dan. Ostat
U grudima mi se sve steglo. Širom štu. Jake detonacije odjekivale su duž čitave će zapisana nevjerovatna hrabrost Podri-
otvorenih usta udisao sam zrak bezuspješ- linije. Pola sata po našem dolasku, desno njaca, koji su, uprkos velikim žrtvama, do
no pokušavajući progutati pljuvačku. Do prema Kovačevićima, uspijevaju se probiti posljednjeg momenta branili ovu slobod-
maločas ovaj čovjek mi je dodavao okvire, agresorski tenkovi. Mi smo ih sa svoje po- nu zvorničku teritoriju i uz pomoć drugih
a sada više nije živ – bilo je to pravo surovo zicije uspjeli izbrojati četiri, ali na vezi sa- jedinica Drugog korpusa Armije RBiH do
lice ovog rata. Dva momka brzo ga uzeše znajemo da ih ide deset. Cijela naša linija samog kraja rata ustrajali u tome. n

STAV 9/7/2020 65