Page 69 - STAV broj 279

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Zabavna se književnost igra
SRETOH NA ULICI

TRI MUŠKETIRA

Piše: Svako prepoznaje svog pisca. Kao izgubljenog blizanca kojeg vidi
Irfan HOROZOVIĆ
nakon mnogo vremena. Tjelesna je sličnost tu zanemarljiva. Suštinske
su one druge sličnosti: način razmišljanja i, prije svega, viđenje svijeta
i tumačenje novog iskustva. Riječi koje oblikuju to iskustvo

vako je od nekoga učio. Nije dobro, kao da čita, a onda naglo zatvorio knjigu šta možeš očekivati. Ljubavna priča – ljubav
naravno, kad u učeniku prepozna- i od tog se stvorio oblak plavosive prašine za koju nisi znao da postoji, romani s Divljeg
ješ samo učitelja. I Dostojevski je koji je nastojao obuhvatiti gledaoce. Ma- zapada – puca se brže nego u špageti-vester-
Sučio od feljtonskog romana kojim gla neobičnog mirisa. Mirisa zadovoljstva. nima, nabožni (prodaju se uglavnom pred
su tada bili fascinirani svi. Kao danas TV Neki od najčitanijih pisaca daleko su bogomoljama i njima bliskim knjižarama i
serijama. Njegov “učitelj” bio je Eugène od statusa takozvane visoke književnosti, knjige tehnički bolje izgledaju) govore o lju-
Sue. Svako ga je mogao čitati. Danas pre- akademija i priznanja. Alexandre Dumas dima koji su svojom vjerom dotakli svetost
zren. I zaboravljen. Nikad nije ulazio u red (stariji ili otac) jedan je od začetnika felj- (neki od tih pisaca doživjeli su književnu
pisaca visoke književnosti. Međutim, kao i tonskog romana. I on je bio zaboravljen. slavu u svojim sredinama), te, na kraju, ili
svaki pisac, bio je prisiljen rješavati trivi- Gotovo dva stoljeća. Naravno, vratio se na na početku, kriminalistički roman čija je
jalne stvari, kao što je preseljavanje likova velika vrata novog vremena i njegovih me- popularnost van svake sumnje. Naprimjer,
iz jedne prostorije u drugu, ili iz zgrade, dija tako da svaka nova generacija načini moj najbolji prijatelj iz mladih dana Don
ili iz grada... A to je, zapravo,vrlo važno. filmski serijal po njegovim najpoznatijim Kilimanđaro i ja napustimo neko dosadno
Kažu da je prvi feljtonski roman bio romanima. predavanje u školi i zaputimo se u brda.
Robinson Crusoe. Onaj čuveni od Daniela Postojali su i pisci prije njih, kao što Usput smo kupili sve što je bilo potrebno
Defoea, naravno. I sam sam to oduvijek že- je François Rabelais (čije je djelo također i dva jeftina, broširana kriminalistička ro-
lio. Objavio sam dva romana u novinama. bilo zaboravljeno dugo vremena, a danas su mana. Čitali smo ih bešumno, ali glasno
Reu u Glasu i Smiješak Sebastijana Minste- Gargantua i Pantagruel nešto bez čega se ne objavljivali svaki zločin i ubistvo koje je
ra u Oslobođenju. Bio je to za mene prepo- može). Grimmelshausen i njegov Simplici- bilo u tekstu. To je bila igra. Nadmetanje.
znatljivi dio puta. Kao onaj razgovor s Don ssimus. I mnogi drugi čija djela žive. Mari- Ne sjećam se ko je imao više sreće tog dana
Kilimanđarom. ja Jurić Zagorka najpoznatiji je primjer iz (možda on jer se nekako čudno smiješio),
– Znaš li ti šta je olovka? naših krajeva. Njena Grička vještica nepre- ali to zaista nije važno.
Duboko se zamislio. stano je izlazila kao podlistak, a kasnije u Kupljeni romani nisu iznevjerili svoju
– To je varka pitanje, zar ne, a odgovor tvrdoukoričenim knjigama. Za razliku od svrhu. Golemi broj takvih knjiga napisali
je, naravno, žena iz Olova. uobičajenog tvrdokornog mišljenja, moj su naši pisci. Nisu se potpisali svojim ime-
Svako prepoznaje svog pisca. Kao izgu- stari profesor Ivo Hergešić govorio je o nom, jer je i to dio igre. Neke od njih čak i
bljenog blizanca kojeg vidi nakon mnogo njenom opusu s poštovanjem. znam. I njihove pseudonime. No to ništa ne
vremena. Tjelesna je sličnost tu zanemarlji- Zamamnost romana zaista je nevjero- mijenja. Priznajem, mogao sam i sam biti
va. Suštinske su one druge sličnosti: način vatna. Pamtim lica ljudi koji su ovisnički na toj listi. Bila je to zaista tegobna godina
razmišljanja i, prije svega, viđenje svijeta kaskali oko kioska u ranim jutarnjim sa- u izgnanstvu. A ponuda od ljudi koje sam
i tumačenje novog iskustva. Riječi koje tima (u vrijeme kad sam, kako bi u Sara- poznavao vrlo povoljna. Ipak, odustao sam.
oblikuju to iskustvo. Nikad neću zabora- jevu rekli, bio “granapče” ili pak “kiošče” To se nije dogodilo. Naša stvar riješena je na
viti kad sam na ulici u Londonu vidio tri zbog kruha, mlijeka, cigareta itd.). Pamtim drugi način. O pseudonimima (iako sam se
mušketira. Očito su se okrijepili negdje, a njihove oči kad bi napokon u ruke dobili radosno igrao s njima u školskim listovima
mjesta za to je bilo napretek. Pogledali su novi nastavak romana koji je izlazio u pod- i časopisima) nisam ni razmišljao.
me kao da me poznaju i prošli. Tamo gdje listku na 32 strane. I danas pamtim jedan Davno sam upoznao vješticu, na Griču
su išli. Nije to bio maskenbal. Bio je ulični od tih naslova jer je izgledao opasno i go- naravno. Imala je znak na sebi, kao svaka
teatar. I sve je bilo precizno pripremljeno. tovo konspirativno: Tajna Krvavog mosta. vještica, ali ne bih o tom. Bili smo nekoliko
Od skela za prikradanje i mačevalske okrša- Zabavna se književnost igra. Osim naziva mjeseci gotovo svakodnevno zajedno, iako
je do prostora u kojima su se zbivali dram- trivijalna, pučka i slično, postoje i mnogo nisam znao previše o njoj, vjerujem, ni ona
ski elementi. Bilo je to u Covent Gardenu, teži, uvredljivi nazivi za nju. Šund, napri- o meni, a onda je nestala i sve se činilo po-
kvartu koji je zapravo svijet za sebe. Ni da- mjer. Ili kič (ali to se ipak odnosi više na put pričina. Kao Kula Lotršćak u magli. I
nas nisam siguran je li Prolog bio patuljak neke druge oblasti). danas je se ponekad sjetim kad vidim zapis
ili je knjiga u njegovim rukama bila zaista I uvijek su postojale edicije za takve knji- iz neke od starih bilježnica. Ne vjerujem da
neuobičajeno velika. Nešto je promrmljao, ge koje se nisu lažno predstavljale. Znao si ću je ikad više sresti na ulici. n

STAV 9/7/2020 69